Tvoje tijelo, moja odluka

„Hej, kučke: mi kontrolišemo vaša tijela! Muškarci su opet pobijedili. Nikad, ali nikad nećemo imati ženu predsjednicu. Gotovo je. Zauvijek ćemo vas držati potlačene. Nikad nećete kontrolisati vaša tijela. Nikad se to neće desiti, lutko. Tvoje tijelo, naša odluka.“ 

Ovako je Nikolas Fuentes, čuveni američki desničaski ekstremista, poznati rasista i obožavatelj Hitlera koji vodi emisiju „America First,“ u histeričnoj, jedva artikulisanoj euforiji proslavio pobjedu Donalda Trampa na američkim izborima.A zašto je uopšte relevantan stav ovog (ne)čovjeka ili (ne)lika?

Iz više razloga.

Prvo, njega je do ove izjave pratilo 450.000 ljudi, a nakon toga ga je zapratilo još 20.000. 470.000 ljudi je 70% stanovništva Crne Gore, prava vojska čak i ukoliko ne bismo računali sve one koji dijele njegove stavove, ali se ne zalijeću da ih javno propagiraju.

Drugo, Nikolas Fuentes je u novembru 2022. godine bio uvaženi gost kod Donalda Trampa, koji ga je ugostio na večeri zajedno sa reperom Kanjeom Vestom. Kad je izbio skandal zbog toga, Tramp je pokušao da se opravda da nije znao ko je Fuentes, ali s obzirom na to da mu istina nije jača strana, malo mu je ko povjerovao.

Treće, od trenutka kada je Nikolas Fuentes objavio ovaj video, pa zatim svoj stav ponovio tvitom u kojem je napisao: „Tvoje tijelo, moja odluka“, njegova rečenica je postala viralna kod američke publike. Trolovi već dva dana ovo pišu ženama na društvenim mrežama i nema objave podržavateljki Kamale Haris koja nije dobila makar jednu ovakvu poruku: da može biti silovana i natjerana da rodi.

A kako smo došli do toga da baš ova rečenica ispliva u prvi plan?

Tokom prvog mandata, Trampu su okolnosti pošle na ruku da u američki Vrhovni sud, koji je već decenijama naginjao ka liberalnim socijalnim politikama, postavi dvoje ultra-konzervativnih sudija. Konzervativci su na taj način dobili većinu, i ubrzo oborili odluku „Roe vs. Wade“ koja je ženama ustavom garantovala pravo na abortus na cjelokupnoj teritoriji Amerike. 

Ukidanjem presude, svaka od pedeset država je dobila mogućnost da ovo pitanje uređuje po sopstvenom nahođenju, pa je 14 država (dominantno na jugu) uvelo skoro potpune zabrane od trenutka začeća, uključujući slučajeve silovanja i incesta (dok su druge države, uvijek isključivo pod vođstvom republikanaca, uvele restriktivne, ali ne toliko ekstremne zakone). U ovim ekstremnijim državama je došlo do brojnih slučajeva u kojima su žene dolazile u hitnu pomoć usljed spontanog pobačaja, ali su ljekari odbili da im ukažu pomoć jer su se plašili zatvora ukoliko ne bi uspjeli da dokažu da je abortus zaista bio spontan. 

U nekoliko slučajeva je došlo do sepse, steriliteta žena, a nažalost i do smrtnih ishoda.Vođena ovakvim ukidanjem ženskih prava na zdravstvenu zaštitu, Kamala Haris je odabrala da jedna od ključnih poruka njene predizborne kampanje bude povraćaj zaštite „Roe vs. Wade“ pod sloganom „Moje tijelo, moj izbor“.

Govoreći o ovoj i mnogim drugim temama koje se tiču ljudskih prava, Haris je upozoravala na zloglasni „Projekat 2025“, desničarski plan koji je osmišljen kako bi se implementirao u slučaju povratka Trampa na vlast. Taj plan podrazumijeva ukidanje svih prava na abortus, monitorisanje svih trudnoća od strane vlasti, i ukidanje prava na vještačku oplodnju. Projekat takođe podrazumijeva ukidanje ministarstva obrazovanja, mjera zaštite životne sredine, prava LGBTQ+ zajednice i drugih, ali to je već tema za neku drugu kolumnu.Kad je projekat objelodanjen, Tramp se ogradio od njega, iako su ga pisali ljudi iz njegovog prošlog kabineta. 

Međutim, odmah nakon izborne pobjede su njemu bliski ljudi priznali da su obmanuli javnosti i da će odmah krenuti s njegovom implementacijom. Otud Fuentesov odgovor na Kamalino „Moje tijelo, moj izbor“ – „Hej, kučke, mi kontrolišemo vaša tijela. Tvoje tijelo, moj izbor.“Dovde smo, naravno, došli globalnim usponom desnica.Desničarski lideri su prepoznali da njihovi najekstremniji identitetski projekti nemaju prođu kod šire populacije i da ih moraju sprovoditi „na mala vrata“. 

Zato, umjesto da kampanje zasnivaju na ovim temama, pronašli su sistem koji im donosi sve veće uspjehe: stavljaju fokus na opravdano nezadovoljstvo biračkog tijela elitama i određenim pojavama u društvu, a onda beskrupulozno manipulišu tim nezadovoljstvom. To čine uz pomoć stalnog plasiranja sadržaja kroz društvene mreže, na kojima imaju apsolutnu prevlast, kao i kroz medije kojima sve više raspolažu, da bi zatim algoritmi učinili svoje. 

Jednom kad se korisnik „upeca” na određenu temu, teško će imati priliku da čuje bilo što drugo (osim u kontekstu kako je neki njihov istomišljenik „pospremio ološ s druge strane“). To gledamo u Americi, i to zasigurno gledamo na Balkanu, a matrica je uvijek ista: podspješivanjem osjećaja obespravljenosti i postavljanja sebe kao spasioca koji će srušiti nepopravljivo korumpirani sistem i donijeti boljitak. 

Samo što, umjesto boljitka, neizostavno dolazi totalitarizam.Američka filozofkinja Hana Arendt je na ovu temu napisala: „Ni zadrti nacionalista, ni posvećeni komunista ne predstavljaju idealne subjekte totalitarnih režima. Njihovi idealni subjekti su ljudi za koje više ne postoji razlika između činjenice i izmišljotine, između istine i laži.“Trampov glavni medijski strateg, Stiv Benon, otvoreno se hvalio ovakvim medijskom strategijom koju je nazvao „Flooding the zone with shit“ (preplaviti etar nebulozama), a koja je zdušno usvojena i od strane naših domaćih desnica. 

Kako je Benon objasnio, suština je u plasiranju tolikog broja lažnih i obmanjujućih informacija, da bi se stvorila konfuzija i da bi ljudi sve teže razlikovali istinu od laži. Onoga trenutka kad dobijete biračko tijelo koje je skeptično prema svima i nikome ne vjeruje, s njim možete što god hoćete.Evo, na primjer, kako su konzervativci to izveli na temu abortusa.Krenuli su od nečega što je zaista važno mnogobrojnom vjerujućem stanovništvu, koje smatra da život počinje začećem, te da je abortus ubistvo bebe i da se mora spriječiti po svaku cijenu, čak i u slučajevima silovanja ili incesta, jer beba za to nije kriva. 

Dijelili ovaj stav ili ne, on je legitiman, iskreno brine ljude i o njemu se može polemisati.Ali onda su, kad su vidjeli da polemika nije dovoljna da bi se stvar riješila onako kako oni žele, u etar su lansirali priče da se u liberalnim državama dopušta abortus do samog rođenja bebe, što znači da žena može da dođe kod doktora dan pred termin i da će je doktor poroditi i ubiti njenu novorođenu bebu na njen zahtjev tako što će joj zgnječiti lobanju ili ukloniti mozak:

To je razlog zašto danas imamo Nika Fuentesa i „Projekat 2025“ i zašto su protivnici Trampove politike etikatirani kao „ubice beba.“ 

Kamala Haris očigledno nije uspjela da ubijedi većinu da je ovo dovoljno veliki problem i da će staviti žene u opasnost birajući Trampa, jer ga je glasao ogroman broj žena. A njegova kampanja je sjajno odradila posao po utabanoj stazi Stiva Benona: zapljusnula je etar enormnom količinom dezinformacija o svim zaista relevantnim temama, kako bi stvorili potpuno nepovjerenje prema zvaničnim medijima, raspirili mržnju prema establišmentu i dobili izbore. (Još jedan primjer je kako su strah od nekontrolisanog priliva migranata prvo pojačavali pričom da oni stihijski ubijaju i siluju Amerikance, a zatim da jedu pse i mačke u Ohaju.) Ljudi nijesu glasali „za nešto“, već protiv svojih strahova, i sad se postavlja pitanje jesu li „zaklali vola zarad kila mesa.“

Nije, dakle, sporan otpor prema establišmentu. Neophodan je. Sporno je kome dajemo povjerenje da to uradi u naše ime, a mi bismo ih o tome imali što-šta naučiti. U doba društvenih mreža, populizam i demagogija su najlakši put do glasova. Nažalost, umjesto jedne bahate elite, izreda dođe druga bahata elita i samo se postavlja pitanje što će ona provući „na mala vrata.“Njihova provlači „Projekat 2025,“ naša je provukla rušenje suvereniteta i napad na sve građanske i crnogorske vrijednosti.No, što bi rekli stari: sami pali, sami se ubili. Tu je ljepota i usud demokratije.

A, što se Trampove pobjede tiče, za mene kao autorku ovog teksta su stvari jednostavne: dovoljno mi je da vidim da slave Šešelj i njegovi sljedbenici iz Podgorice i Banjaluke, Viktor Orban, Vladimir Putin i Bibi Netanjahu, da ne bih imala dilemu da mi je mjesto na suprotnoj strani.