Specijalni zadatak specijalne tužilačke trojke: kriminalizacija kritičkih medija

,,Ne činite nikad išta što se protiv vašoj savjesti, čak ako to od vas i državna vlast traži“.  

Da je trojka iz Specijalnog državnog tužilaštva - Miroslav Turković, Jovan Vukotić i Ivana Petrušić Vukašević - da je taj trojac čuo za ovaj etički postulat Alberta Ajnšatjna, ne bi ni pomislili, kamoli napisali, nešto slično optužnici od 1. aprila.  

KAD KRIVIČNI ZAKONIK NE OBAVEZUJE TUŽIOCE

Formalno, optužnica tereti Aleksandra Mijajlovića i još pet osoba za stvaranje  kriminalne organizacije koja je, kako tvrde tužioci, htjela da ostvari nezakonitu moć, koristeći političare iz DPS-a i privatne medije.  

Neformalno, ali stvarno: optužnica je pravno nevaljani konstrukt, politički pamflet uvijen u oblandu kvazi-prava, rađen po diktatu funkcionera partija vlasti.

Kako drugačije objasniti podatak da se navodni šef kriminalne organizacije tereti za pokušaj državnog udara, a da u optužnici nije navedeno  konkretno krivično djelo rušenja ustavnog poretka?! Pa se onda još tvrdi da je Mijajlović, citiram, ,,ne birajući sredstva da stekne nezakonitu moć, uticao na medije, na uređivačku politiku medija...“

I valjalo bi da su specijalni tužioci virnuli u Krivični zakonik. U crnogorskom zakonodavstvu ne postoji krivično djelo ,,sticanje nezakonite moći”. Nema ni krivičnog djela ,,koordiniranje uređivačkom politikom medija”, kao što naš zakonodavni sistem ne poznaje krivično djelo pod kodnim nazivom ,,uticaj na medije”.

UDRUŽENI ATAK NA MEDIJE  

Vjerovatno će se jednog dana proučavati optužni akt. Ali, neće to biti nešto čime će moći da se diči tužilačka trojka. Naprotiv: trebalo bi da ih bude sram. I to sram sa debelim razlogom: optužnicom od 1. aprila umišljajno se targetira šest medija, među njima i Televizija E, jer objavljuju informacije koje - ne prijaju vlastima.  

U stvari, optužnica je nastavak ataka na medije koji su započeli avgustovski oslobodioci. Popout onog, beskrupuloznog napada Demokrate Borisa Bogdanovića, koji je očito zamislio da je politička reinkarnacija zloglasnog Lavrentija Berije.  

Pa je bezočno pljusnuo u javnost skandalozne optužbe da za jedan tekst za Televiziju E, za M portal i Portal Analitika plaćaju - kavčani ili škaljarci po 8.000 eura?!   

-Tekstovi kojima se štite prljavi policajci, oficiri i podoficiri, ne pišu se da bi bili čitani, nego da bi bili iskeširani. Jer ih kavački i škaljarski klan kod pojedinaca plaćaju i do 8.000 eura. Ne nedjeljno, ne mjesečno, ne godišnje, nego po jednom tekstu“ – ustvrdio je Bogdanović u crnogorskom parlamentu.

Falilo je još samo da urednicima medija kritičnih prema vlasti stavi žutu zvijezdu na rukav i da im tako poruči da čekaju kada će uniformisani ljudi doći po njih.  

KAD ABAZOVIĆ I NEDOVIĆ  ,,PROGOVORE”

Istini za volju, tu bitku protiv slobodnih medija ne vode samo Demokrate. Ne, targetiranje je započeo još avgusta 2022. godine – na dan kada mu je izglasano nepovjerenje – iznervirani odlazeći premijer Dritan Abazović.  

Koji je prozvao, prvo kompaniju Bemaks, pa onda lično Ranka Ubovića, a potom poimenice urednike privatnih medija koji su ga kritikovali zbog potpisivanja sramnog Temeljnog ugovora sa Crkvom Srbije.   

U nekoj drugoj državi, u nekom drugom, uređenijem društvu, ovakvi brutalni napadi političara vlasti na medije koji im ne odgovaraju, pokušaji oslobodilaca da Crnu Goru oslobode kritičkog mišljenja – bili bi osuđeni na neuspjeh, bili bio žestoko, glasno kritikovani i vrlo efikasno ugašeni.  

Ovđe, u Crnoj Gori, sve je prošlo uz otvorene primjedbe dijela nevladinog sektora, ali uz blage kritike iz Evropske komisije. Kao da briselske birokrate nijesu za ozbiljno shvatali zle namjere ekipe političara.   

LICENCA ZA NEKAŽNJENO TARGETIRANJE MEDIJA

I to su ovdašnji političari shvatili kao dozvolu za dodatno targetiranje privatnih medija koje ne kontrolišu.

Pa se oglasila, ničim izazvana - i to uz ozbiljne probleme sa logikom i izražavanjem - poslanica Spajićevog PES-a Jelena Nedović.  

-Mi imamo toliko i privatnih medija. Tako da kad si privatni medij – ne možeš mi reći da radiš za državu i u ime istine, nego – ko zna za koga – kazala je Nedović na konferenciji za medije.  

Očito da je, nakon svih ovih istupa, specijalna tužilačka trojka bila spremna i namjerna da specijalno odradi posao baš po specijalnom diktatu politike.   

I ne samo da odradi, već da - pošteno odradi. Otišli su korak dalje od pukog nabrajanja nepoželjnih medija i urednika. Opasan korak dalje: osim opisa uobičajenih, normalnih, telefonskih poruka urednika medija sa Mijajlovićem, tužilačka trojka je posegla za provjerom bankovnih računa, domaćih i inostranih, svih šest medija.  

I kad ništa nezakonito, ništa čak i sumnjivo, nijesu našli, objavili su prihode i rashode medijskih kompanija - kao da razotkrivaju neku piramidu zakulisnih uplata i isplata.  

Sraman je taj bijedni pokušaj diskreditacije i kriminalizacije čelnih ljudi u medijima.

TUŽILAČKA TROJKA BEZ SRAMA

I zaista se nije prezalo ni od čega. Zaklonjeni plaštom političara vlasti, tužilačka trojka je zloupotrijebila plemenitu, sedam miliona vrijednu, donaciju Bemaksa za izgradnju osnovne škole ,,Novka Ubović”. I to samo sa jednim ciljem: da bi se u optužnici pomenuo – i to kao okrivljeni iako to nije - Ranko Ubović, samo da bi bio označen kao neformalni vlasnik građevisnke kompanije.  

Iako tu nema krivičnog djela, ali ima djela prizemnog targetiranja. I to jeste jeste put tužilačke trojke u jednom pravcu - na samo moralno dno.

Da su za ove radnje imali podršku političara vlasti - jasno je. Da je i čelni čovjek Specijalnog tužilaštva, Vladimir Novović, klimnuo i odobrio sramnu akciju – logično je zaključiti jer bi do sada reagovao, da je drugačije.  

I očito je da niko od njih, tužilaca-progonitelja, nije čuo za onu opomenu Alberta Ajnšajna sa početka ove priče - ono da ne treba činiti išta protiv vlastite savjesti.  

Ili je, možda, problem u tome što su imali manjak savjesti, a višak udvorišta prema vlastima?