Podgorica po Mujoviću - miriše na Miloševića

„Nermin Abdić ipak pripada religioznoj i nacionalnoj manjini i teško može da pod svoje skute objedini ono što je Podgorica bila, a i danas je. Ipak, ovaj grad je naselje pravoslavnih stanovnika i njihova tradicija...“. Ovo su riječi Ivana Miloševića - generalnog sekretara Udruženja novinara Crne Gore i vlasnika i glavnog i odgovornog urednika portala „Srpska24“ koji se još prošle godine, uoči podgoričkih izbora, u svom uratku, vjerovatno nenamjerno, cijeloj crnogorskoj javnosti autovao kao islamofob i fašista. Bilo namjerno ili ne: u tome je istrajao.

To je potvrdio juče kad je od Nermina, koji za njega ne može da bude gradonačelnik jer je musliman, došao do Ervina Ibrahimovića za kojeg je, gostujući na Gradskoj Televiziji, ocijenio da ne može da vodi spoljnu politiku jer je predstavnik nacionalne manjine „u državi sa 74 odsto pravoslavnog stanovništva“.

No, nije ovo jedina skaredna izjava koja je javnosti juče zaparala uši. Ne jednako otvoreno, ali u istom narativu bile su riječi gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića koji zahvaljuje muslimanima što Crnu Goru doživljavaju kao svoju zemlju i što su „dobre komšije“.

Za razliku od ovih poruka, Miloševićev fašistoidni tekst je prošle godine sa prosrpskih portala, među kojima je bila i „Borba“, uklonjen poslije oštrih reakcija u javnosti: reisa Rifata Fejzića, Ombudsmana, Bošnjačke stranke, parlamentarne opozcije, partija vlasti, čak i samoproklamovanog „četničkog vojvode“, lidera bivšeg Demokratskog fronta (DF) i predsjednika Skupštine Andrije Mandića. Doduše on je uz osudu teksta uspio da naglasi kako je portal „Borba“ ugledan i uticajan – iako svakodnevno forsiraju slične narative – ali je, kako-tako, osudio Miloševićev uradak.

Društvo se tada, ako zanemarimo ćutologe iz Demokrata i prosrpsku Socijalističku narodnu partiju (SNP) koje takođe nijesu uzele za shodno da reaguju, saglasilo da su riječi Miloševića neprihvatljive, uvrjedljive, fašističke i da duboko podrivaju temelje multikonfesionalne i multinacionalne Crne Gore. Samo, sada je pitanje: što se desilo i gdje je impuls društva da reaguje kad mekša verzija ovakvih narativa dolazi od gradonačelnika Podgorice? Ili na jednako otvoreni i ponovljeni fašizam Miloševića?

Što se desilo od podgoričkih izbora pa Mujovićevo nespretno plasiranje narativa o muslimanima koji Crnu Goru tretiraju taman kao da je njihova ne nailazi ni na približno žestoku reakciju, pa ga niko ne pita da pojasni koja je to zemlja njihova ako nije Crna Gora – jednako koliko i svih drugih u ovoj državi?

Ima li ko da ga pita što znači da su muslimani „dobre komšije“ i je li svjestan da ih svrstava u građane drugog reda – a sebe odmah uz Ivana Miloševića? Ima li ko da mu kaže, ili objasni, da ovako nešto ne bi smio ni da pomisli, a kamoli izgovori?! Ima li koga da mu traži, makar, da se izvini?

Ako nas ima razumnih: za očekivati je. Ne samo zbog toga što bi Mujović trebalo da bude gradonačelnik svih građana Podgorice, nego zbog toga što je ovo prikriveni ili – još gore – nesvjesni fašizam. Još gore, jer fašizam i revizionizam najlakše i uzimaju maha u neznanju, apatiji, pod propagandnom kontrolom, u odsustvu kritičkog mišljenja, a posebno brine ako je jednom univerzitetskom profesoru mozak ispran do te mjere da misli da u ovome što je rekao - nema ništa sporno.

Nije da mislim da je normalno da iko uči čovjeka u četrdesetima o elementarnim vrijednostima i onome što je definicija građanske države u kojoj je do skoro bio ministar, ali cijenim da bi premijer i lider partije iz koje dolazi, Milojko Spajić, mogao da mu savjetuje đe da podvuče crtu – ako i on zna toliko.

Svakako, može se pretpostaviti iz koje kuhinje dolaze ovakvi narativi: nije da Milošević na svojoj platformi ne veliča crkvu čiji vrhovnici „Turke i Latine“, tj. muslimane i katolike, nazivaju zlom, a da Mujovića u istoj toj crkvi uoči izbora ne promovišu kao „istinskog hrišćanina“. To su te vrijednosti. 

Mujović se kao takav dokazao i u nastavku poruke muslimanima: „... I da vas doživljavam blisko, najmanje blisko kao svoju pravoslavnu braću“.

Kako li tek „doživljava“ katolike, ateiste, agnostike... protestane? U kojem vijeku živimo? Do kad ćemo da se cecamo u modernoj, iliti mekšoj, verziji mračnog doba? Do kada će vlast da ćuti, ili još gore, sprovodi šovinističku retoriku? Je li svjesna da građanska država umire na aparatima – i to zbog njih?

Čudi li ikoga što se, nakon ovakvog saopštenja Mujovića, Milošević ponovo oglasio sa jednako odvratnom porukom kao prošle godine? 

Vjerovatno ne, a ni neće sve dok se, prećutkivanjem ili neznanjem, promoviše i normalizuje fašizam.