Mikijeljova „srpska ideja“ ram za Srbiju na moru
Crna Gore je – nakon litija, potom i avgusta 2020. godine - postala duboko klerikalna država u kojoj je Crkva Srbije dominantan faktor odlučivanja i uticaja na društvene, političke i kulturne tokove. Ova vjerska zajednica usađena je u političko tkivo vladajućih elita i može se komotno reći da je najjači ideološki i politički centar moći u zemlji
Svima je jasno, poručio je preksinoć lider koalicije „Za budućnost Budve – Budva mora naprijed“ Mladen Mikijelj, da je Nikola Jovanović, nosilac liste „Budva naš grad“ i dojučerašnji Mikijeljov partijski saborac, „nažalost, izdajnik srpske ideje, jer je i izdajnik kanonske pravoslavne crkve i Mitropolije“...
Tako nam je Mikijelj, opasnim porukama koje je uputio na račun Jovanovića, jasno oslikao ko je patron „srpske ideje“ u Crnoj Gori.
Jasno je i što je Mikijeljova „srpska ideja“ – Srbija na moru, odnosno Srbija do mora. Nauštrb države Crne Gore, naravno. To je „srpski svijet“. Vijekovni velikodržavni san, projekat beogradskih društveno-političkih, kulturnih i crkvenih elita: Svi Srbi u jednoj državi. Projekat podrazumijeva teritorije drugih država na Zapadnom Blakanu – primarno Crnu Goru i dio Bosne i Hercegovine. „Polagali su pravo“ i na dio Kosova i Sjeverne Makedonije, ali, za sada, su fokusirani na Crnu Goru i entitet BiH Republika Srpska. I, eto Srbije na moru.
Crna Gore je – nakon litija, potom i avgusta 2020. godine - postala duboko klerikalna država u kojoj je Crkva Srbije dominantan faktor odlučivanja i uticaja na društvene, političke i kulturne tokove. Ova vjerska zajednica usađena je u političko tkivo vladajućih elita i može se komotno reći da je najjači ideološki i politički centar moći u zemlji.
Za rijetko i povremeno neposlušne iz „tridesetoavgustovske većine“, ona je bič kojim se prijeti. Ukrotila ih je strahom od prokletstva i dobila poslušne sluge. Jer, strah je najjače oruđe u rukama vjere.
Što je potvrdio i Nikola Jovanović. Dan nakon što ga je Mikijelj proglasio ,,srpskim izdajnikom“, Jovanović, da bi se opravdao pred klerom Crkve Srbije brže-bolje je, kao potpredsjednik Opštine Budva, potpisao donaciju vrijednu 7.000 eura za organizaciju Svetosavske akademije u Budvi.
Hitro izlazeći u susret zahtjevu Arhijerejskog namjesništva budvanskog, Jovanović je računao da je tako sprao ovozemaljske, političke grijehe i, što je važnije, dobio naklonost Crkve Srbije.
Dok se političke elite svađaju i jedni drugima „ulivaju strah u kosti“ preko „leđa“ Crkve Srbije, ova vjerska zajednica, em što debelo profitira, bez pardona sprovodi politiku „srpskog svijeta“.
A u tom svijetu za pravoslavne Crnogorke i Crnogorce nema mjesta, jer Crnogorska pravoslavna crkva i njen poglavar mitropolit Mihailo za njih su, kako reče Mikijelj, „sekta Dedejića“.
Umjesto građanske, multietničke i multikulturne države, Mikijelj, njegovi mentori i nihove pristalice, vide samo „srpsku ideju“, samo Srbe i, naravno – samo srpsku Crnu Goru sa Crkvom Srbije kao vrhovnim arbitrom svega.
Vjerska zajednica koja je u Crnoj Gori postala i eksteritorijalna, jer takozvanim Temeljnim ugovorom koji je sa njenim patrijarhom Porfirijem Perićem potpisao bivši premijer Dritan Abazović 2022. godine, crnogorske institucije nemaju, maltene, nikakve ingerencije nad Crkvom Srbije i njenim klerom. Skoro kompletno crnogorsko sakralno nasljeđe, koje je Abazovićevim aktom predato u ruke i vlasništvo Crkve Srbije, više nije u nadležnosti institucija Crne Gore. Ne smiju ni da privire, bez odobrenja crkvenih velikodostojnika?!
Pa, tako, na primjer, ni glavni specijalni tužilac Vladimir Novović i njegov tim i ne pokušavaju da priupitaju sveštenstvo ove vjerske zajednice o porijeklu imovine. O tome da li su i za koga kupovali oružje od mafije? Da li su pojedini vjerski objekti pretvoreni u skladišta oružja? Da li štite i ugošćavaju mafiju? Da li u saradnji sa mafijom utiču na političke procese u zemlji?
Institucije pod vođstvom kadrova „tridesetoavgustovske većine“ neće i ne smiju da „taknu u Crkvu Srbije“, a za to vrijeme ova organizacija prilježno pravi ram za „srpski svijet“. Za Mikijeljovu „srpsku ideju“. Za Srbiju na moru.