Međunarodni odnosi, vanjski poslovi i asfaltiranje u Rožajama

Potpredsjednik Vlade za međunarodne odnose i ministar vanjskih poslova Ervin Ibrahimović „obreo“ se jutros u naselju Ćatovske livade u Rožajama da, valjda, blagosilja asfaltiranje 450 metara dugog „putnog pravca“. I to, kako se pohvalio, sa saradnicima.

To što međunrodni odnosi i vanjski poslovi sa asfaltiranjem nemaju nikakve veze, uopšte nije bitno - njemu samom. 

Očigledno se Ibrahimović poslije lošeg rezultata njegove stranke na podgoričkim izborima, koji su bili takvi kakvi su bili usljed „rekonstruisanja“ odnosa sa prosrpskim desničarskim snagama u Vladi, a nakon čega je uslijedilo i osipanje njegove Bošnjačke stranka, vratio iskonskom klijentelizmu koji je etablirao u toj partiji godinama unazad.

Da su mu „pobrkani lončići“ ukazuju i sve češći gafovi poput posljednjeg da je Crna Gora 1918. godine „spoznala vrijednosti slobode i demokratije“, na čemu bi mu pozavidio i blagorodni pomiritelj Andrija Mandić.

Tako se „diplomata“ Ibrahimović pohvalio danas na platrformi X (bivši Twitter) kako je „sa saradnicima obišao radove na uređivanju i asfaltiranju puta u naselju Ćatovske livade u Rožajama“.

- Putni pravac dužine cca 450 m omogućiće stanovnicima ovog naselja jednostavniju i bolju komunikaciju sa centrom grada – napisao je ovaj vrsni poznavalac međunarodnih odnosa i potom mudro zaključio da se „uređenjem lokalne putne infrastrukture stvaraju bolji uslovi za život kao jedan od ključnih preduslova za ostanak građana na ovim prostorima“.

Moram priznati da me ova rečenična konstrukcija iznenadila, jer sam nakon više pažljivih čitanja zaključio da je Ibrahimović poručio da je: život ključni preduslov za ostanak građana na ovim prostorima. Da nam i Grunf pozavidi.

A, onda pomislih na kojoj su muci prevodioci kada ministar vanjskih, ili ppv za međunarodne odnose, razgovara sa stranim zvaničnicima. Iskreno se nadam, i uzdam u tu branšu i te ljude, da imaju više senzibiliteta za interese države Crne Gore od našeg prvog diplomate i da „peglaju“ slične umotvorine.

No, na nesreću po Ibrahimovića, uzalud su bili pokušaji „prevodilaca“ iz Bošnjačke stranke da prepeglaju izrečeno o 1918. godini. Ipak je govorio naški, pa smo ga svi razumjeli dobro. 

U svakom slučaju, fotografija koja prati ovaj tekst najbolja je slika današnje crnogorske diplomatije. Put Crne Gore ka Evropskoj uniji, u viziji pregalaštva Ibrahimovića, sveden je, kako reče, na put od jednog naselja do centra grada. Ali, 450 metara je 450 metara.