Magistratura nije vakcina protiv neznanja

Postoji jedna zanimljiva pojava u javnom životu. Što neko češće ističe svoju diplomu, to se češće postavlja pitanje zašto mu je uopšte potrebno da to radi. Ljudi koji zaista vladaju materijom obično dopuštaju da umjesto njih govori argument. Oni drugi više vole da govore o diplomi.

Direktor Uprave policije već mjesecima gotovo ritualno podsjeća javnost na svoje formalno obrazovanje, specijalizacije, a odnedavno i magistraturu. Lijepo je što se direktor školovao, ali problem je što ni nakon svih tih diploma nije uspio da savlada jednu lekciju koju studenti prve godine Pravnog fakulteta nauče prije nego što polože prve ozbiljnije ispite – lekciju o podjeli vlasti i nezavisnosti sudske vlasti.

Tokom prethodnih mjeseci u svakom javnom nastupu direktora policije gledali smo svojevrstan spektakl. Prvo je predsjedniku Višeg suda u televizijskom prenosu čitao zakonske odredbe i objašnjavao šta je sud "morao" ili "mogao" da uradi. Zatim je novinaru prijetio procesuiranjem jer mu se nije dopalo pitanje. Pozivao je Sudski savjet da pokrene disciplinski postupak protiv predsjednika Višeg suda zbog javno izgovorene riječi. Sugerisao je da je neko iz suda navodno dojavio Milošu Medenici sadržaj presude kako bi pobjegao, bez ijednog javno prezentovanog dokaza za tako ozbiljnu optužbu. Gotovo svakodnevno ocjenjivao je zakonitost sudskih odluka, kritikovao kaznenu politiku i sudove predstavljao kao glavnu prepreku uspješnoj borbi protiv kriminala.

Da čovjek ne zna njegovu funkciju, pomislio bi da sluša predsjednika Vrhovnog suda, predsjednika Sudskog savjeta i profesora procesnog prava u jednoj osobi. U međuvremenu je stigla vijest da je direktor magistrirao. Istovremeno, Vrhovno državno tužilaštvo, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Uprava policije prije nekoliko dana su svečano potpisali Protokol o komunikaciji sa javnošću. Dokument prepun velikih riječi – profesionalnost, odgovornost, koordinacija, poštovanje zakona, međunarodni standardi, poštovanje pretpostavke nevinosti, zaštita integriteta postupka. Lijepo zvuči. Ali, figurativno govoreći, nije se stiglo ni osušiti mastilo na potpisima, a direktor policije je već demonstrirao koliko razumije dokument koji je upravo potpisao.

Gostujući na televiziji izrazio je nezadovoljstvo odlukom suda u jednom predmetu da SDT-u vrati optužnicu na ispravku, odlukom koju sud donosi upravo onda kada zakon nalaže da se optužnica vrati na uređenje.

Umjesto da pokaže elementarno poštovanje prema sudskoj odluci, direktor je poručio:

"Nadam se da će tim glavnog specijalnog tužioca u paramparčad razvaliti tu odluku Suda..."

A zatim dodao rečenicu koja zaslužuje da uđe u udžbenike kao primjer institucionalnog nerazumijevanja sopstvene uloge:

"A ja ću im pomoći svojim pravnim iskustvom i znanjem."

Magistar pravnih nauka ne zna da Specijalno državno tužilaštvo ne može da "razvaljuje u paramparčad" sudske odluke. Magistar ne zna da je SDT stranka u krivičnom postupku. Magistar ne zna ni da svjedoci nijesu stranke u postupku, kako je rekao u istom TV nastupu.

Magistar ne zna da je SDT dužno da postupi po ovoj odluci suda. Maigistar da SDT-u nije potrebna njegova pomoć, bez obzira na njegovu želju da se okuša i u ulozi procesnog savjetnika tužilaca. A to znaju studenti prve godine Pravnog fakulteta. Upravo zato ova izjava nije samo neprimjerena, ona je poražavajuća.

Posebno zabrinjava što se ovakve izjave izgovaraju sa pozicije izvršne vlasti. Policija prikuplja dokaze, tužilaštvo odlučuje o gonjenju, a sud odlučuje o optužnici i presudi. Tako izgleda ustavni poredak u demokratskoj državi. U glavi direktora policije to izgleda nije tako. Tamo direktor policije postaje komentator sudskih odluka, mentor tužiocima, korektor sudijama i samozvani arbitar zakonitosti. Sve u jednom TV gostovanju.

Možda je zato najveća vrijednost ove magistrature to što je javnosti omogućila da preciznije razlikuje dvije potpuno različite stvari. Jedno je steći akademsko zvanje, a sasvim drugo je imati znanje i usvojiti pravnu kulturu. Prvo se stiče na univerzitetu, a drugo se pokazuje u praksi kada, uprkos funkciji, znate gdje prestaju vaša ovlašćenja.

Nažalost, što više direktor policije govori o svom pravnom znanju, sve više potvrđuje da diploma može biti impresivno uokvirena na zidu, ali da nijedna magistratura u Crnoj Gori ne garantuje znanje. Zato što znanje podrazumijeva institucionalnu skromnost, poštovanje sudske vlasti i svijest da se vladavina prava ne brani pred kamerama tako što se sudske odluke "razvaljuju u paramparčad", nego tako što se poštuju.

Ako je ovo što direktor policije svakodnevno demonstrira nivo razumijevanja nezavisnosti pravosuđa nakon magistrature, ostaje bojazan šta ćemo tek slušati ako doktorira.

Jer, na kraju, diploma nije štit od kritike. Niti je magistratura vakcina protiv neznanja.

Veselin Radulović, advokat