Gebels i gebelsići

Na velikom protestu u Beogradu 15. marta, u organizaciji studenata državnih univerziteta iz Srbije, najbrojnijem skupu ikada održanom u ovoj zemlji, upotrijebljeno je sonarno oružje koje je izazvalo paniku svih protestanata u Ulici kralja Milana, u kojoj je korišćeno. Snimci jasno pokazuju da se radi o refleksnoj reakciji građana, njihovi unezvjereni pogledi govore o nivou panike koji ih je zahvatio, te svako sa mrvom etičkih obzira nema sumnje da se radi o beskrupuloznom ataku na psihu i zdravlje prisutnih demonstranata od strane režima, ili njihovih parapolitičkih, nasilnih struktura.

Da bi panika bila još veća, režimske falange, u dobrom maniru svih sličnih režima, koji dobrano koriste nacističke tehnike upravljanja masama i obračunu sa protivnicima, zasuli su petardama i topovskim udarima protestante sa obližnje zgrade u izgradnji, kako bi panika bila što veća.

Logori još nijesu u opciji

Naravno, režim u Srbiji, svim sredstvima propagande, pokušava da situaciju koja više nego jasno odiše autentičnošću, predstavi kao organizovani scenario. Bez obzira što to izgleda izuzetno glupo, čak i grotekstno, uprli su se, preko svih medija koje kontrolišu, a to su manje – više svi u Srbiji, da obesmisle optužbe po otrcanom sistemu da se radi o organizovanom napadu na Srbiju. I spolja i iznutra. Na djelu je praktična primjena onoga što je guru sadašnjeg predśenika Srbije, lider srpskih radikala Vojislav Šešelj, izjavio da je predśednik Srbije Aleksandar Vučić, u mlađim danima pomno proučavao tehnike propagande Josefa Gebelsa, Hitlerovog prvog saradnika i tvorca propagande mašinerije Trećeg rajha.

„Ako izgovorite veliku laž i nastavite da je ponavljate, ljudi će na kraju zaista povjerovati da je to istina ... Stoga je neophodno da država iskoristi sva svoja sredstva da potisne one koji se ne slažu, jer je istina smrtni neprijatelj laži i odatle je prirodno da je istina najveći neprijatelj države“ – pisao je Gebels. I da, svako ko se obrati ljekaru zbog tegoba izazvanih upoterebom nepoznatog sonarnog uređaja, ljekar ga mora prijaviti BIA Srbije. Logori još nijesu u opciji. Vučić je tako pribjegao osnovnom načelu propagande uprošćavanjem „pogleda na svijet“, kao osnov razumijevanja i objašnjenja što se, ustvari, događa u Srbiji. Obojena revolucija (boja nije precizirana) i napad na Srbiju! Kao i kod njegovog političkog istomišljenika i saradnika u Republici Srpskoj, Milorada Dodika, vlast se poistovjećuje sa državom i svaki politički ili sudski atak na vlast ili vrh vlasti je napad na državu ili entitet.

Vučić se ne skida sa medija. Samo još ne prenosi vremensku prognozu. Mada bi to bilo dobro, jer bi građani sigurno znali kakvo će vrijeme biti, ako sve suprotno okrenu što im govori. Kad konzumenti informacija izvore vijesti kategorišu prema njihovom političkom opredjeljenju, umjesto prema njihovoj pouzdanosti i tačnosti, vrata propagande su onda širom otvorena. Srbija je, iako je za trenutak pala, ustala i više joj niko ništa ne može, kuraži sebe Vučić preko medija. I Gebels je bio ubijeđen da „ova vlada nikada, nikada i ni pod kojim uslovima“ neće ispustiti vlast iz ruku. Uostalom, to je odlika svih autoritativnih i diktatorskih vlasti. „Sada ćemo im pokazati što sve može da se učini sa državnim aparatom kada je u rukama onih koji znaju njime da rukuju“ – govorio je Gebels. I da, Vučić koristi čitavi državni aparat kao da je njegovo lično vlasništvo. Policija ne štiti građane, javni red i mir, već sramotno čuva režim od nezadovoljstva građana. Isto je sa pravosuđem, izvršnom vlašću i čim god 'oćete.

Grupna svijest ne razmišlja

Prije pomenutog protesta Vučićeva vlast je sprovodila huškačku propagandu, prijeteći nasiljem, sukobima, šireći mržnju i neprijateljstvo prema svima koji su protiv njegovog režima. Isto kao što je temelj Gebelsove totalne propagande bila namjera za potpunim uništenjem protivnika ili onih koji nijesu naklonjeni režimu.

„Propaganda na domaćem terenu mora spriječiti stvaranje lažnih nada“, „Propaganda na domaćem terenu mora stvoriti određen nivo anksioznosti kod ljudi“, „Propaganda mora stvoriti zabrinutost od posljedica poraza“, „Propaganda mora usmjeriti agresiju, jasnim definisanjem ciljeva mržnje“, „Propaganda ne može odmah uticati na snažne kontra tendencije. Umjesto toga, mora ponuditi neki oblik akcije ili diverzije (skretanja pažnje), ili oboje“ – ovo su neke od 19 principa koje je Gebels postavio kao temelje svoje propagande. Svaka sličnost sa situacijom u Srbiji, a i u Crnoj Gori je namjerna.

Obrazovanim ljudima je teže manipulisati. Gebelsu, velikom majstoru laži, to nije promaklo. Njemu se pripisuje rečenica „intelektualizam je najgori neprijatelj svake propagande“. Što su građani obrazovaniji, to su manje podložni jeftinoj propagandi i skloniji su kritičkom promišljanju. Proces sistematske indoktrinacije, po Gebelsu, sprovodi se od najmanjih nogu, naročito preko obrazovnog sistema. To ništa manje važi i za sadašnjicu. Medijske manipulacije tek dolaze kasnije i njima su najviše podložne starije osobe, posebno što danas živimo u informativnom dobu, kojem su sklonije mlađe osobe, pa ih je teže kontrolisati. Ono što je u Crnoj Gori problem je indoktrinacija preko religije. Religija, vjera u transcedentno i nastojanje crkve da od ljudi naprave robove svijesti, je u stanju da i obrazovane ljude svede na zombije, podložne naprizemnijoj i najtrivijalnijoj propagandi.

Propaganda je uvijek bila sredstvo pomoću kojeg su razna političke i religiozne organizacije težile da nametnu svoju volju. Čovjek je po prirodi društveno biće sklono životu u grupi, samim tim njegov um zadržava sve matrice, nametnute od strane te grupe. Grupna svijest ne razmišlja. Umjesto toga, ona slijedi nametnute stavove, impulse, navike i emocije. Bilo da je u pitanju politika ili religija. To najbolje pokazuje odnos velikog broja građana Crne Gore prema SPC, bez svijesti da su dio tuđih ambicija prema svojoj zemlji. Najnovija događanja sa podrškom mitroplita SPC u Crnoj Gori Joanikija, studentskim protestima u Srbiji i reakcija patrijarha SPC Porfirija, govori da je „temeljnim ugovorom“ Srbija postala vlasnik velikog dijela Crne Gore, njene baštine i istorije, kada se zna da je Porfirije Vučićev posilni. Što će reći da su i svi velikodostojnici SPC u Crnoj Gori posilni Aleksandru Vučiću. Posilni posilnog je i sam posilni.

Faktor stabilnosti

U propagandne svrhe služi i podizanje spomenika pokojnom Amfilohiju Radoviću u Beranama, iako je on najbolji spomenik podigao sebi u dokumentarnom filmu „Svjedok božje ljubavi“, zahvaljujući tome što su maestralne Tanja Šuković i Snežana Rakonjac vjerno prenijele njegove brojne izjave. U zimu 1938/39. Gebels i Vilhelm Kajtel potpisuju sporazum u kojem stoji: „Propagandni rat se priznaje kao bitno sredstvo u vođenju rata, istog ranga kao i rat oružjem“. Mada, nije da se, pod dirigentskom palicom crkve i pomenutog spomenika, nije pribjeglo i oružanom sukobu u Crnoj Gori! Oprostiće mi čitaoci što ovako šetam iz prošlosti u današnjicu, okolnosti su takve da mi imamo na našim prostorima pokušaje imitacije te prošlosti, od gebelsovske propagande, do paravojnih formacija, koje nasiljem i sijanjem straha pokušavaju ugušiti svaki otpor bezakonju, korupciji, nepotizmu, lažima i svemu onome što krasi nedemokratske sisteme.

U periodu društvenih tjeskoba, koje izazivaju ekonomske i druge situacije nepovoljne po jedan narod i državu, vrlo lako je podsticati već prisutna osjećanja straha ili mržnje. Što je kriza društva veća, to su propagandi sistemi sve otvoreniji, agresivniji i beskrupulozniji. Nemojte se iznenaditi ako kroz neki dan pročitate da je Aleksa Bečić najvisočiji, najljepši i najpametniji u Crnoj Gori. Nešto slično smo skoro čuli od Šaranovića, ministra policije, kako „sistem bezbjednosti uživa najveći stepen kredibilnosti ikada“. Daleko bilo da ne funkcioniše, svi bismo pomrli, ako je ovako kad funkcioniše. Toliko je kredibilan da su jedino u policiji novo kupljene škode, nesposobne da se popnu uz veću kosinu. Uniforme se raspadaju, obuća, sprovode se partijske čistke u policiji, dešavaju se masovna ubistva pred nosem policije, od policijskih potjera, neuspješnih, se prave propagandne, dokumentarne video svinjarije, itd.

Sva je sreća njihova što je EU potpuno nezainteresovana što se događa i u Crnoj Gori i u Srbiji. Tako je Vučić primljen u Briselu sa velikim uvažavanjem, takođe i u NATO-u, niko ga nije pitao bilo što o situaciji u Srbiji, o nasilju, o nezakonitoj uzurpaciji parka u centru Beograda polukriminalnim i plaćenim (ne)sojem, ništa o upotrebi soničnog uređaja nad mirnim demonstrantima, itd. Što bi rekli – faktor stabilnosti od kojeg zavisi hoće li se zapaliti Zapadni Balkan ili ne. To je ta misaona pretumbanost, po kojoj je trablmejker faktor stabilnosti. Važno je EU da bar formalno pokažu da su za proširenje EU zemljama sa Zapadnog Balkana, pa već kad je Crna Gora propustila svaku priliku kojom su joj okolnosti agresije na Ukrajinu otvorile vrata EU, izabrana je Albanija kao glavni favorit. Pa, Albanci, neka vam je sa srećom, kad mi nemamo skoposti da politički fukarluk oćeramo u istoriju!