Crnogorske nadstrešnice

Namjeru da se bavim gostovanjem Milana Kneževića na beogradskoj TV Pink, u emisiji Hit- tvit i njegovim ulizništvom prema predśedniku Srbije Vučiću, promjenila je crnogorska realnost. Svejedno, moram konstatovati da je prejadno čuđenje Kneževića što studenti neće da razgovaraju sa predśednikom Srbije i državnom javnom tužiteljkom iako se nude, jer i ptice na grani znaju da studenti traže da država normalno funkcioniše, kao sve druge demokratske države, da institucije rade svoj posao, da predśednik za njih nije sagovornik, jer su njegova ustavna ovlašćenja više nego jasna, kao i da je njihova pośeta tužilaštvu samo podśećanje da tužilaštvo treba da radi svoj posao.

Jednako kao što svaki misleći čovjek u Crnoj Gori želi isto. Želi vrijednosti najdemokratskijeg dijela svijeta u svojoj zemlji i nezavisne institucije, umjesto policentrične diktature koja je zarobila partitokratijom institucije nedoraslim kadrovima, kojima je, u najvećem broju, to prvo stvarno zapošljenje. 

Molio bih sve one koji Demokrate nazivaju građanskom strankom da mi navedu jednu stvar u potonjih četiri godine koja to potvrđuje. Potonji masovni zločin na Cetinju do kraja je razobličio da se radi o ljudima lišenim mrvica demokratskog kapaciteta, beskrupuloznim karijeristima, koji ne biraju sredstva, niti postoje granice necivilizovanosti, nepristojnosti i političke nekorektnosti koje oni neće preći. 

Pritom, radi se o tehnokratama, bez jasne ideološke osnove, frazeolozima, tvorcima praznih i jeftinih populističkih parola, ukrivajući se kao salonska kopija DF-a u velikosrpskom i klerofašističkom djelovanju. Njihova retorika je u stilu najjadnijih diktatorskih režima koji dehumanizacijom, najprljavijom propagandom, difamacijom i progonom političkih protivnika prikrivaju svoju nesposobnost i odsustvo skrupula u održanju na vlasti. 

Saopštenja Demokrata na optužbe o njihovoj odgovornosti za neprofesionalno i traljavo djelovanje policije na Cetinju, neodoljivo podśećaju na reakciju Aleksandra Vučića i SNS-a na proteste studenata u Srbiji zbog smrti 15 ljudi pod nadstrešicom stanice u Novom Sadu.

Žive za fotelje

Da li reakcije Demokrata i njihovih botova na protest u Podgorici, na kojem su tražene ostavke odgovornih, da je to zloupotreba tragedije, lešinarenje, da to nijesu studenti, ili da se ne „burliče“ u dane žalosti, znače da su građani Srbije, pogođeni tragedijom u Novom Sadu, masovno „burikali“ ulicama Novog Sada, Beograda, Niša i drugih gradova, dan nakon tragedije? Vjerujete li da iza studentskih protesta u Srbiji stoje hrvatske službe? Ako vjerujete u to onda nije čudo što vjerujete u propagandne besmislice cr(k)venih kmera da su organizatori protesta studenata „Kamo śutra“ Milo Đukanović, Aleksandar Mijaijilović, Zoran Lazović iz pritvora, kavački i škaljarski klan? Ponekad i Milivoje Katnić, takođe iz pritvora? 

Śeća li se neko skaj transkripata i Radomana, koji piše „Svako ko može nas zadigni za demokrate“. Ili od istog lika: „Ako ima neko da je napola zadigni ga i 50 i 100 da mu damo“. Nepismenost je originalna, nije moja.

Džaba zahtjev za ostavke, rađe im iščupajte ruku iz ramena nego što tražite da se odreknu funkcija kojih su se dokopali. Pa oni su čitav život živjeli za državne fotelje, za to da im tjelohranitelji otvaraju vrata skupih automobila, da ih okružuju, da šire strah upravljajući oružanim silom, liječeći svoje komplekse, bilo da su pigmejski, štreberski ili nesojski. 

Misle li sljedbenici cr(k)venih kmera, kad u komentarima podržavaju Šaranovića, da policija još koji put treba nesposobnošću pod njegovim ministrovanjem da omogući reprizu masakra na Cetinju? Misle li ti ljudi zaista da je uspjeh policije da zločinac šest sati kruži Cetinjem, ubija ljude, da bi na kraju izvršio samoubistvo?

Dodatno, svojim izjavama da Cetinje ne može naći mir dok se ne vrati na Jezerski vrh kapela Karađorđevića, Joanikije Mićović kao da poziva nove psihopate da potvrde tu „tezu“ o zlom duhu koji se uvukao u Cetinje nedostatkom kapele koja simbolizuje okupaciju Crne Gore. Na Cetinju nije tajna da je zločinac koji je pobio 12 nevinih građana, među kojima dva đeteta, bio veliki vjernik SPC. Kao i da žrtve zločina nijesu dijelile njegova vjerska uvjerenja. Umjesto da se zapita da li svojim izjavama izaziva dodatne tenzije, podjele i mržnju, Joanikije Mićović i SPC, podržani medijskim žutilom iz Srbije, pokazuju da su spremni na sve da ostvare svoj naopaki naum.

Proslavom, paljenjem badnjaka i vatrometom ispred Sabornog hrama u Podgorici i nekim drugim mjestima, Joanikije je pokazao krajnje odsustvo empatije za žrtve na Cetinju, tako da se stiče dojam da se one samo zloupotrebljavaju u navedenom cilju. Spekulacije na tu temu neću iznositi, neka građani Cetinja sami to procjene.

„Uvezeni“ provokotari 

Izgleda da Vučić ima Dragana Đilasa kao kviska, a Demokrate Mila Đukanovića. Kao da Crna Gora nema dovoljno svojih štetočina, poput šalabajzera koji se, kao pripravnici, uče poslu na Crnoj Gori sa pozicija vlasti, igrajući se njenim opstankom, vazda se neko pobrine da nam dodatno uveze razne provokatore. Do skora nam je trenirao ganglije ljigavi Vladimir Pavićević, a sad smo dobili novinarsku veličinu iz Vranja. Vukašin Obradović je živi dokaz da je svaki velje-Srbin kao luk, što više slojeva skidaš to se otvara sve veća mržnja prema nacionalnim Crnogorcima, nezavisnosti Crne Gore i njenoj autentičnosti. 

Kao nezanimljiv i nebitan bilo kojem mediju u Srbiji, kupovinom Vijesti od strane Junajted medija i D. Šolaka, vlasnika televizija N1 u tri države i raznih nova - televizija po državama ex Jugoslavije, dnevnika Danas i Nova i nedeljnika Radar, obreo se konačno u podgoričkim Vijestima da pripomogne da se Crna Gora oslobodi „antisrpske politike Mila Đukanovića“. 

Na jednoj crnogorskoj televiziji, iznio je genijalnu misao o tome kako treba da se DPS reformiše. Po njemu prvo treba da uđe u lokalnu vlast, pominjući Podgoricu, pa onda da bude dio vlasti na republičkom nivou. Drugi uslov je da se uhapsi Milo Đukanović? Pravi Demokrata! Shvatio čovjek da se po Crnoj Gori hapsi po željama, da se naručuju hapšenja, pa, ko veli: „da se i meni ostvare želje“. 

Nije Obradović, nekadašnji predśednik NUNS-a, organizacije koja se u Srbiji smatra proevropskom, prograđanskom, kad je stigao u Crnu Goru pokušao da se informiše od proevropske, proatlantske, građanske Crne Gore ili od onih građanskih aktivista koje je njegova koleginica iz Vijesti, kao ateiste, proglasila radikalnim i vjerskim ekstremistima. Ne, on se informiše od onih koji su glasali protiv NATO članstva Crne Gore, onih koji su lit(ij)ali i koji kleče i bauljaju po ulicama pred popovima, onih koji su poručivali NATO avijaciji „gađajte i nas, nijesmo gubavi“, pucajući iz poštolja na avione, od onih kojima su Ratko Mladić, Radovan Karadžić, Draža Mihailović, Pavle Đurišić i slični „heroji“. Srpstvo über alles!

Mala je šteta što se Obradović obratio na pogrešne adrese, pod uslovom da je proevropski opredijeljen, kako se predstavljao u Srbiji, najveći problem Crne Gore je što je postala po ko zna koji put moneta u potkurisivanju političkih vrludanja Srbije i kupovine njene naklonosti od strane velikih svjetskih geopolitičkih stratega, žrtvujući stvarne proevropske i prodemokratske protagoniste u Crnoj Gori, one koji vide Crnu Goru isključivo kao dio zapadne civilizacije i njenih vrijednosti. 

Nama ne treba EU u kojoj bi bili nova Mađarska, ili produžena ruka politike srpskog predśednika i države Srbije!