Bogatstvo su prijatelji
Piše: adv.Mr.iur.sci Nikola Martinović
Dio vladajućeg političkog establišmenta, nemajući rješenja za aktuelne društvene probleme, u cilju izbjegavanja sopstvene odgovornosti, nastoji kampanjom javnog sramoćenjea i blaćenjem porodice Lazović, skrenuti fokus javnosti sa rasprave o životnim problemima, zaduženju, neispunjenim obećanjima, podjelama i kriminalu koji su proizveli vršeći vlast.
Najglasniji su pripadnici partije čiji prvaci imaju problem sa vaspitanjem, znanjem i obrazovanjem, dokazani klevetnici i korsnici laži u političkoj kampanji. Osobe kojima je nepotizam referenca, a jedina stručnost uzvikivanje parola za potrebe raznih partija, bez bilo kakvog iskustva iz oblasti za koju su pribavili diplome, a kamo li uspjeha u profesiji.
Takve osobe grade svoju političku karijeru isključivo blaćenjem i iznošenjem neistina u vezi postupaka koji se trenutno vode protiv oca i sina Lazović. Mjerljivo je dokazivo, da je u vrijeme Informbiroa 1948 i sudskih procesa koji su vođeni protiv Milovana Đilasa i Aleksandra Rankovića, bilo manje kleveta i neistina iznijetih od nosilaca vlasti, nego sto je to slučaj sa Zoranom i Petrom Lazovićem.
Otac i sin, nerazdvojni u krvnoj vezi, bez jauka, kako im i priliči, podnose špalir toplog zeca kojeg im priređuju sitne političke duše radi dokazivanja svom vođi. Utrkujući se da neistinom udare što jače po zatočenim Lazovićima.
Stvaraju standard da komunikacija, naročito javna, predstavlja sposobnost pljuvanja, vrijeđanja, manipulacije i laganja. Tako od civlizovane i provokativne javne polemike, stvaraju opštu atmosferu zadruge ili farme, jer se očigledno u takvom ambijentu osjećaju prirodno.
Ako je laž veća, psovka sočnija, podmuklost pakosnija, misle da je argumentacija jača.
Žalosno, ali istinito, oni ne koriste javno dostupne podatke i objavljene informaciji iz više sudskih postupka već sopstvene konstrukcije, čime pokazuju samo zlobu i zluradost, a neki i uzaludnost studija prava koje su navodno svršili.
Olakšavajuća okolnost može im jedino biti to što diploma fakulteta koju drže, u stučnim krugovima, ne ukazuje na znanje već na spremnost studenta da diplomu jednostavno kupi. Kao glavu šećera koju policajac Đuka Milovana Glišića, prodaje seoskoj sirotinji.
No, sudbina je čudo. Jedan od najglasnijih pljuvača dočekao je da mu najbliži srodnici završe kao pritvorenici zbog djela koje je neizmjerno teže od svega što se obojici Lazovića montiranim optužnicama stavlja na terat. Bez želje da tim pritvorenicima na bilo koji način otežam položaj ili odbranu, ne mogu smetnuti s uma, mogućnost da im je srodnik-političar, doslutio.
Najveće jemstvo u istoriji crnogorskog pravosuđa ponuđeno je za slobodu Petra Lazovića. Vrijednost ponuđenog jemstva je činio novac od 100.000 eura, pribavljen zajmom, koji je po odbijanju jemstva vraćen i ostatka isključivo u nekretninama.
Ni jedna nekretnine nije svojina Petra Lazovića. Iz prostog razloga što on nekretnine nema.
Sopstvene kuće i naslijeđena imanja su dali njegov otac i stric, a ostatak su dale firme prijatelja porodice Lazović koje se bave nekretninama više od 30 godina i oduvijek su na bijeloj poreskoj listi. Svi ovi podaci su javni i dostupni.
Ali uzalud za političare koje istina ne zanima. Naprotv. Na meti se našao i sudski vještak, zato što je u procesu protiv Zorana Lazovića konstatovao da u njegovom finansijskom statusu nije našao bilo kakve anomalije, a kamo li prekršaje ili pranje novca.
Najveće bogatsvo je ugled porodice Lazović i potvrda prijatelja koju su u ovom zlom vremenu uz njih, spremni da založe sve sto su stekli za riječ Zorana Lazovića.
Samo političar sa kupljenim doplomom pravnika može problematizovati porijeklo imovine ponuđeno kao jemstvo, iz prostog razloga što je zakonska obaveza lica koje nudi jemstvo da pokaže porijeklo jemstva, a dužnost suda je da to provjeri. Što je Viši sud u Podgorici i uradio.
Ovo je pravilo koje zna student prava sa prelaznom ocjenom iz krivičnog procesnog prava. Ali očigledno ne i političar sa diplomom pravnika.
Sve nekretnine ponuđene kao jemstvo su provjerene kroz bilanse, poreske prijave i revizorske izvjestaje.
Firme koje su ponudile jemstvo su poreski besprijekorne o čemu je i sud pribavio podatke.
Dritan Abazović je kao premijer prijetio tim preduzećima, pa je zbog njegovih prijetnji naša država, jedina u Evropi, osuđena da plati štetu zbog diskriminacije koju sprovodi premijer.
Da li se neko pitao je li Abazović naknadio državi štetu koji je ona platila zbog njegovog kršenja zakona?
Ovo pismo, izvjesno, neće učiniti boljim i časnijim ljudima naše političare-klevetnike, niti će doprinijeti da budu pametniji i bolji ljudi, ali će ostati kao svjedočanstvo za budiće generacije koje, nadam se, neće voditi političari bez časti i znanja.