Bijeda CdM filozofije: Teze o Borisu Darmanoviću

Izabrani naslov jasna je reminiscencija na Marksa, jer Marks je često citiran na CdM portalu. Tu ste, kao malo đe u Crnoj Gori u rubrici kolumne mogli naići na pozive na svjetsku revoluciju, crvena proljeća i činjeničnu kritiku globalnog, korporacijskog kapitalizma te referisanja na kanone ljevice: već pomenutog oca komunizma, potom Bakunjina, Fukoa, Rasela, sve do naših dana i osijeđelog, ali nikad freškijeg Žižeka. Takođe ste mogli uživati i u poslasticama: dobre i ognjene kritike na račun velikosrpskog i nacionalizma uopšte te ponekad i u utopističkim i nostalgičnim verzijama istorije Titove Jugoslavije. Onda je đavo ukrkio šalu. Gazda CdM, Boris Darmanović, pružio je ruku PES-okratama (da pozajmim termin iz arsenala CdM kolumnista) i svoje glasilo pretvorio u oglasnu tablu Milojka Spajića i njegove partije. Namjerno ne kažem i Vlade, da mi Borisove instrukcije u eventualnom odgovoru ne iskrive kazano.

Tako ste, u tom, rekli bi neki - protivprirodnom bludu, a ja bih rekao hibridu Darmanovićeve pozadine i ambicija sa Spajićevom mešetarskom filozofijom, istovremeno na tom portalu imali šizofreno stanje: kritiku i promociju kapitala, odnosno pljuvanje i zaštitu privatne svojine.

Ako se pitate što je po srijedi u mimoilaženju kolumnista CdM sa svojim dojučerašnjim prijateljima s drugih portala, reći ću vam: kompleksi Borisa Darmanovića i njegova podsvjesna želja da bude novi Željko Ivanović. S tim što nas netalentovani Žeks svojim čaktarom povremeno obavijesti o političkim nakanama, dok nas njegovo uredničko preosveštenstvo Darmanović čašćava zakulisno.

Za moje prijatelje ljevičare s CdM: u ljevičarskim brošurama s kraja XIX vijeka postoji jedna stereotipna ilustracija u više varijanti - bogati buržuj, dakle po našim definicijama onaj sa sredstvima za proizvodnju, odjeven u građansko odijelo trlja ruke iznad vreće para koju odozdo drže minimizarane figure ojađenih radnika. U rečenom slučaju lako možete prepoznati ko je ko. Jer onaj ko pośeduje sredstva za proizvodnju medijskog sadržaja, savremeni je buržuj i kapitalist, a ti i takvi žive od imena i prezimena onih koji im potpisuju tekstove. Dakle, kapitalističko (mada je ovđe prigodniji termin konzumerističko) brojanje klikova i fanatična opsesija čitanošću, nije u skladu s onim za što se udarna brigada CdM nekad zalagala.

I zato vam kažem, ja se ne ljutim na vas. Jedini krivac za aktuelnu polemiku po meni je gazda CdM-a sa svojim ogavnim apetitima i podmuklom kolaboracijom koja vrijeđa inteligeneciju čitalaštva. Kao proučavalac kolaboracije, a poznajući vas lično, kažem vam, doći će dan da ovoliku uredničku gadost vaša slika svijeta neće moći podnijeti.