Bedem, zastave i „slučajne“ koincidencije: Kada građanski glas ubrza kalendar

Piše: Ivan Lj. Đurović

Priča o nikšićkom Bedemu uoči ovogodišnjeg Dana nezavisnosti dobila je svoj epilog. Brže nego što je to uobičajeno u našim administrativnim lavirintima, jarboli na drevnom Onogoštu više nijesu prazni, a zastave nijesu vidno oštećene.

Iako bi se iz odgovora koji mi je u međuvremenu stigao iz JU „Muzeji i galerije“ dalo zaključiti da je sve teklo po unaprijed utvrđenom kvartalnom planu, hronologija događaja nudi nešto drugačiju, dinamičniju sliku.Podsjećam, 4. maja javno sam ukazao na oštećena platna zastava. Istog dana, dopisi su upućeni Ministarstvu kulture i medija, kao i nadležnom lokalnom Sekretarijatu za kulturu. Od strane JU „Muzeji i galerije“ obaviješten sam da je zamjena realizovana 6. maja, dakle svega 48 sati nakon upućene inicijative.U zvaničnom obavještenju iz ove javne ustanove naglašeno je da bi zastave bile zamijenjene „i bez inicijative“. Navodi se da je proces tehnički zahtjevan, a saznali smo i da se zamjena vrši kvartalno, odnosno četiri puta godišnje.

Lijepo je znati da postoji plan. Ipak, teško je oteti se utisku da je upravo „vjetar“ građanskog aktivizma onaj koji je najviše pomogao da se jarboli spuste i podignu baš u trenutku kada je javnost uprla prst u problem. Ako se zastave mijenjaju kvartalno, postavlja se logično pitanje: Da li bi taj kvartal pao baš 6. maja, da samo dva dana ranije fotografije oštećenih zastava sa Bedema nijesu obišle Crnu Goru?

No, namjera ove inicijative nije bila puko kritizerstvo ili nadmetanje u zaslugama sa institucijama, već kulturološki odnos građanina koji je javno imao potrebu da reaguje.

Cilj je bio i ostao uredan i dostojanstven izgled simbola našeg grada i države.

Ako je dopis medijima i ministarstvu bio onaj neophodni „pokretač“ da se tehnički zahtjevan proces sprovede baš sada, onda je misija uspjela na obostrano zadovoljstvo. Posebno raduje činjenica da su postavljene tri zastave, ali i dalje ostaje otvoren poziv da se osmisli upotreba četvrtog jarbola koji nikada nije bio u upotrebi, kako je i navedeno u dobijenom pojašnjenju.

Nikšić, kao buduća Evropska prijestonica kulture 2030. godine, ne smije sebi dozvoliti vizuelnu nedorečenost. Na tom putu, zastava Evropske unije na tom četvrtom jarbolu bila bi jasan znak evropske perspektive.

Ovaj primjer, ma koliko se nekom činio simboličnim, ličnim, populističkim ili politikantskim, otvara mnogo širu i važniju temu – kolika je zapravo snaga glasa pojedinca u našem društvu? Često upadamo u zamku misleći da „jedan čovjek ne može promijeniti ništa“ ili da će se problemi rješavati sami od sebe, po nekom nevidljivom automatizmu sistema. Ipak, praksa nas iznova demantuje.Glas građanina nije napad na institucije, već neophodan korektivni faktor. Reagovati na anomaliju u svom okruženju, bilo da je riječ o pocijepanoj zastavi, neuređenoj površini ili nekom krupnijem administrativnom zastoju, osnovna je dužnost svakog građanina i kulturološka potreba. Tek kada pojedinac odluči da ne okrene glavu, on prestaje biti pasivni posmatrač i postaje aktivni sudionik u kreiranju boljeg ambijenta.

Institucije moraju da shvate da budno oko javnosti nije neprijatelj, već partner koji im pomaže da ostanu budni i efikasni. Da nije bilo onog „klika“ na fotoaparatu i spremnosti da se javno ukaže na problem, pitanje je da li bi „kvartalni planovi“ bili realizovani baš uoči važnog datuma. Upravo zato, nikada ne smijemo potcijeniti snagu argumentovane građanske inicijative .

Neka ovo bude podsticaj svima: reagujte, pišite, ukazujte. Ne čekajte da neko drugi primijeti ono što vi vidite. Na kraju, zahvaljujem JU „Muzeji i galerije“ i Direktoratu za kulturnu baštinu na brzoj reakciji. Bez obzira na to da li je presudila „kvartalna rutina“ ili građanska inicijativa, najvažnije je da će 21. maj Bedem dočekati u punom sjaju