Propuste tražiti u istrazi

Kada je 20. oktobra 2021. u Nikšiću ubijen radnik obezbjeđenja Pošte Ljubiša Mrdak, a od njega i njegovih kolega opljačkano 423.000 eura, činilo se da su Uprava policije i Više državno tužilaštvo obavili efikasnu i brzu istragu.

U ime tužilaštva istragom je rukovodila tadašnja viša državna tužiteljka Maja Jovanović, a policijsku istragu je predvodio tadašnji rukovodilac Grupe za suzbijanje krvnih delikata u Sektoru za borbu protiv kriminala, današnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović, a imena uhapšenih u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori su se nizala iz dana u dan.

Njih dvoje su, dvadesetak dana nakon teškog zločina, na konferenciji za medije kazali da je zločin uspješno rasvijetljen, te da se sedmorici uhapšenih na teret stavlja ubistvo u saizvršilaštvu, te da je sve rezultat odlične saradnje sa kolegama iz BiH.

Takođe su naveli i da su pretresene desetine stanova u obje države i da su pregledani snimci sa 250 kamera. Iza rešetaka su se našli Mitar Knežević, Stojan Albijanić, Nemanja Miljković, Petar Zolak, Srđan Svjetlanović, Stefan Regojević, dok je David Banjac u bjekstvu.

Međutim, tri i po godine nakon Mrdakovog ubistva i teške pljačke, svih sedmorica optuženih su oslobođeni optužbi, prvostepenom presudom koju je 25. februara izrekao sudija Višeg suda u Podgorici Veljko Radovanović. Obrazlažući svoju odluku, Radovanović je kazao „da je Sud zapalo da radi posao tužilaštva“, odnosno da je Vijeće sudija u sudskom postupku bilo prinuđeno da sprovodi istragu.

Dok je javnost ostala skandalizovana ovakvom odlukom, počelo je svojevrsno prepucavanje u pravosudnom sistemu – Više državno tužilaštvo je skrenulo pažnju sudiji Radovanoviću da se drži svog posla i da se ne miješa u rad tužilaštva, te da će uložiti žalbu na ovakvu odluku, a potom se oglasio i Sindikat tužilačkih organizacija koji je takođe oštro odgovorio na ocjenu Radovanovića o sprovođenju dokaza.

Sagovornici M portala i arhiva čitavog sudskog procesa ipak govore drugačije – sud je, na osnovu onoga što je imao kao dokaze kroz optužnicu i kroz izjave svjedoka, teško mogao da donese drugačiju odluku od one koju je izrekao sudija Radovanović. „Kakve istraga i optužnica, takva i presuda. I nije jedina“, kaže jedan od njih.

Sudije, advokati, tužioci i istražitelji sa kojima je M portal razgovarao predhodnih dana saglasni su u jednom – nije dobro što se tokom vremena promijenilo nekoliko tužilaca koji su vodili slučaj i zastupali optužnicu, a ni oni koji su započeli istragu u policiji nijesu ostali do kraja da rade na predmetu.

Kao što smo već naveli, nakon ubistva Mrdaka i pljačke Pošte u Nikšiću, tužilačku istragu vodila je tada viša državna tužiteljka Maja Jovanović, a policijsku je predvodio tadašnji šef sektora za krvne delikte Lazar Šćepanović. Oboje su u međuvremenu napredovali – Maja Jovanović je dva mjeseca prije podizanja optužnice izabrana za vršiteljku dužnosti Vrhovne državne tužiteljke, pa je od nje slučaj preuzela Tatjana Begović, koja je i podigla optužnicu. Deset mjeseci kasnije, i Begović je izabrana za v.d. VDT nakon isteka mandata Jovanovićke, pa su optužnicu zastupali Armin Selmanović i Radmila Gačević. Lazar Šćepanović je u međuvremenu napredovao do pozicije vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

Zločin je rasvijetljen početkom novembra 2021. godine, kada su Jovanović i Šćepanović saopštili do tada poznate detalje istrage i naglasili odličnu saradnju sa institucijama BiH. Uhapšeno je šest osumnjičenih, dok je sedmi u bjekstvu.

Sagovornici M portala, koji su zbog svojih pozicija u pravosudnom sistemu zahtijevali da ostanu anonimni, naglašavaju da je posao tužioca koji vodi istragu da od policije traži svaki dokaz i informaciju koje smatra relevantnim za podizanje kvalitetne optužnice, ali da i policija sama može, ukoliko u toku istrage naiđe na nove detalje, dostaviti tužiocu materijal koji smatra relevantnim, uz adekvatno objašnjenje zbog čega je važno da se i to nađe u optužnici i među dokazima. Svakako, tužilac na kraju odlučuje šta će se od dokaza naći u optužnici, ali se tužioci u istragama i prikupljanju dokaza apsolutno oslanjaju na ono što zatraže od policije i što im policija pribavi.

U krajnjem, ukoliko izostane dovoljno dobro obavljen policijski posao, prikupljanje dokaza, forenzika i svi ostali elementi, ni sama optužnica ne može biti dobra. Da li je bilo propusta u istrazi ili manipulisanja i prikrivanja eventualnih materijalnih dokaza do kojih se došlo u bilo kom, pa i ovom predmetu, može pokazati samo novi krivični postupak i nova istraga koja bi morala biti okrenuta u drugom pravcu, kažu sagovornici M portala i dodaju da se do toga u Crnoj Gori rijetko ili nikad ne dođe. 

OPTUŽNICA

A u optužnici protiv sedmorice građana BiH i Crne Gore navedeno je, između ostalog, da su po prethodnom dogovoru i razrađenom planu uz prijetnju oružjem od pokojnog Ljubiše Mrdaka, Dragiše Dendića i Igora Ivanovića oteli 423.000 eura namijenjenih za isplatu penzija.

Istraga je pokazala da je ova grupa sa pripremama oružane pljačke krenula 9. avgusta 2021. godine. Tako je, kako se navodi, optuženi Miljković po unaprijed utvrđenom planu sa optuženim Svjetlanovićem iznajmio dva stana u Nikšiću u kojima su se krili prije i nakon pljačke Pošte. Iz iznajmljenog stana u Ulici Vuka Karadžića optuženi su imali pogled na parking prostor na kojem se nalazilo vozilo za transfer novca,,Volkswagen Transporter” podgoričkih tabli.

Optuženi Albijanić je po nalogu okrivljenog Mitra Kneževića sa još jednom nepoznatom osobom iz Bosne i Hercegovine, mimo graničnog u Crnu Goru dovezao džip „Nissan Qashqai“ bosanskih tabli, koji je prethodno nepoznata grupa ukrala u Derventi i na njega stavila lažne tablice. Džip je preuzeo Knežević koji ga je krio do dana oružane pljačke. U istom periodu, preko graničnog prelaza Sitnica, u Crnu Goru su „Citroenom Cactus“ ušli Petar Zolak i David Banjac. Pošto su stigli do trajekta, tu ih je čekao Stefan Regojević. Svoj trojici konačno odredište bio je Nikšić, gdje je optuženi Zolak u večernjim satima počeo osmatranje mjesta planirane pljačke kao i trasu puta kojom je nakon razbojništva trebao da se da u bijeg zajedno sa Nemanjom Miljkovićem, Svjetlanovićem i Banjcem.

Prema unaprijed utvrđenom planu, 20. oktobra 2022. oko 9 sati, optuženi su u džipu „Kaškai“ čekali radnike obezbjeđenja. Kada se kombi namijenjen prevozu novca i dragocjenosti primakao iza zgrade pošte, tada su naoružani napadači iskočili iz džipa i hitro krenuli ka zadnjim vratima vozila. Uvidjevši da je pljačka u pitanju, Mrdak je pokušao da se suprotstavi, ali tada su razbojnici ispalili nekoliko hitaca od koji h je jedan pogodio Mrdaka u grudi.

Ostalu dvojicu njegovih kolega razbojnici su kundacima izudarali, isprskali biber sprejem, prebacili novac u svoje vozilo i munjevitom brzinom pobjegli. Ubrzo nakon toga policajci su u naselju Grebovice pronašli uništeni džip koji su koristili počinioci. Kako se navodi u otužnici, razbojnici su se potom uputili prema manastiru Ostrog. Banjac je iz “citroena kaktus“ kojim je upravljao Zolak prešao u vozilo Stefana Regojevića koji je ga je odveo na lokaciju za skrivanje, a Regojević potom nastavio put prema Budvi. Istovremeno, Svjetlanović se sklonio u iznajmljeni stan u Ulici IV Crnogorske brigade gdje je uništio garderbu koju su nosili optuženi u oružanoj pljački. Garderobu je isjekao i bacio u kanalizaciju, kako bi prikrio i uništio tragove i dokaze koje bi istražitelji mogli povezati sa izvršenjem krivičnog djela, a zatim se dao u bjeklstvo.

Mrdak je preminuo u Kliničkom centru Crne Gore od posljedica povreda grudnog koša koje su mu razbojnici nanijeli iz automatske puške. Istražitelji koji su radili na rasvjetljavanju ovog zločina sumnjaju da su optuženi imali informaciju da će otići sa većim plijenom. U trenutku pljačke, prema njihovim informacijama, radnici obezbjeđenja trebali su da imaju million i 200 hiljada, ali nijesu prikupili sav novac iz banaka i pošti koji je bio namijenjen raspodjeli penzija.

Tužilaštvo je za sve optužene tražilo kaznu od 30 godina zatvora, ukupno 210 godina. Advokati odbrane su i tokom postupka i u završnim riječima tvrdili da je istraga neprofesionalna i zatražili oslobađajuću presudu. 

ISTRAGA NIJE ODGOVORILA NA KLJUČNA PITANJA

Sagovornici M portala su saglasni da optužnica i dokazi koji su prikupljeni u istrazi ostavljaju otvorena brojna pitanja.

Najvažnije je, kako kažu, da se iz optužnice ne može utvrditi ko je tačno ispalio smrtonosne hice u Mrdaka, što je u obrazloženju presude naveo i sudija Radovanović. To je praktično najvažniji dio optužnice, kažu sagovornici M portala i dodaju da čak nije jasno kako je uopšte optužnica potvrđena bez ovakvih podataka od kojih doslovce zavisi i kakvu će presudu sudija donijeti i koliko će ko kaznu dobiti.

U vezi sa tim postoji još jedan krupan propust, najvjerovatnije policijski, uočavaju sagovornici M portala: u optužnici je navedeno da je Mrdak ubijen iz automatskog oružja, a takav podatak tužilaštvu može pružiti samo policija na osnovu forenzičkih nalaza. Međutim, tokom suđenja je ugledni vještak medicinske struke svjedočio da je u Mrdaka pucano iz revolvera ili pištolja.

Takvi podaci nijesu mala odstupanja do kojih može doći tokom istrage i različitih vještačenja, već kardinalne razlike u vrsti vatrenog oružja kojim je izvršen zločin, koje mogu opredijeliti konačnu presudu.

Ako su izuzeti i pregledani snimci sa čak 250 kamera, a tako su tvrdili iz policije na prvoj konferenciji za medije nakon zločina, kako je moguće da se ni na jednom od snimaka koji su priloženi sudu kao dokaz, a tokom suđenja su pregledane desetine sati video materijala, ne može nedvosmisleno utvrditi da je na njima neko od optuženih?

Takođe, ni jedan od svjedoka koji su se pojavili na sudu nije mogao nedvosmisleno da prepozna optužene, a optužnicom nije čak ni definisano ko je tačno od njih sedmorice ispalio hice u Mrdaka, ko je kundakom puške udario njegovog kolegu, a ko je biber sprejem poprskao trećeg pripadnika obezbjeđenja.

Sagovornici M portala iz tužilačke organizacije tvrde da su ovo nedopustivi propusti u istrazi i optužnici. Jedan od njih pita „Kako da sudija odmjeri kaznu optuženima ako mu policija i tužilaštvo nijesu obezbijedili nedvosmislene dokaze o tome ko je ubio čovjeka, ko je prskao biber sprejom, a ko je eventualno „samo“ vozio automobil? Nije isto izreći adekvatnu kaznu za direktno izvršeno ubistvo i za npr. pomaganje pri bjekstvu, zato se sudu moraju obezbijediti čvrsti materijalni dokazi o ulozi svakog pojedinca u zločinu“.

Jedan od sagovornika M portala iz obavještajnoj sektora u optužnici uočava detalj koji je, prema njegovim riječima, mogao odigrati važnu ulogu da je istraga sprovedena kako treba. „Tamo piše da su se optuženi uputili prema manastiru Ostrog. Zašto baš tamo i da li su uopšte stigli do manastira, jer nijesu uhapšeni neposredno po izvšrenom zločinu, optužnicom nije definisano. A policija i tužilaštvo su morali ovaj krak istrage posebno da ispitaju, s obzirom na to da jedan od optuženih ima najbliže porodične veze sa visokopozicioniranim sveštenikom SPC. Sa druge strane, ukoliko je istraga pokazala da nijesu stigli do tamo ili da su se kretali ka nekom drugom odredištu, ovaj detalj je morao biti uklonjen iz optužnice ili drugačije definisan. Ovako neobjašnjeno ostavlja prostor za sumnju da se istragom i dokazima manipulisalo u cilju nečije zaštite“. 

BRAT JOANIKIJEVOG SEKRETARA, SKY I ŠKALJARCI

Sagovornik M portala govori o Mitru Kneževiću, jednom od sedmorice sada prvostepeno oslobođenih za ubistvo Mrdaka i pljačku Pošte.

Knežević je rođeni brat protojereja-stavrofora Ostoje Kneževića, ličnog sekretara Joanikija Mićovića, mitropolita SPC u Crnoj Gori. Ostoja je godinama bio nastojatelj Sabornog hrama u Nikšiću, a nakon izbora Joanikija Mićovića za mitropolita, preselio se na Cetinje i sada u Eparhiji crnogorsko-primorskoj ima trostruku službenu ulogu: lični sekretar Mićovića, zatim, umjesto Gojka Perovića, namjesnik arhijerejskoga protoprezviterijata (obuhvata sve parohije na teritoriji Prijestonice) i paroh 2. parohije cetinjske.

Mitar Knežević je, kao član pravoslavnog bratstva „Stupovi“, bio dio grupe srpskih ekstremista koja se, pod pokroviteljstvom predsjednika Opštine Nikšić Marka Kovačevića, spremala da „brani“ Cetinjski manastir tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, 5. septembra 2021. godine. Svega mjesec dana kasnije, prema tvrdnjama tužilaštva, bio je učesnik pljačke Pošte i ubistva Mrdaka.

Knežević se pominje i u Sky ECC prepiskama koje je M portal ranije objavio, a u kojima ga pripadnik OKG „Škaljari“ Risto Mijanović pominje kao vezu sa Srpskom pravoslavnom crkvom za koju je potrebno nabaviti 100 komada automatskih pušaka „kalašnjikov“ uoči parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2020. godine. U prepsikama koje smo objavili Mijanović detaljno govori o tome kako svo oružje treba nabaviti iz Republike Srpske, gdje Knežević već gleda dio oružja za nabavku. Iz Kneževićevog policijskog dosijea se vidi da je on ranije dva puta hapšen u Republici Srpskoj.

Iz Specijalnog državnog tužilaštva nijesu odgovorili na pitanja M portala dokle se stiglo sa istragom u slučaju ovih Sky ECC prepiski, s obzirom na to da je izviđaj pokrenut još u jesen 2022. godine. Nijesu odgovorili ni na pitanje da li su ovim povodom saslušavali Kneževića o navodima iz Sky ECC prepiski u kojima se pominje.