Za godinu vrijednost nekadašnjih plovila „21. maj“ i „Kotor“ porasla devet miliona eura

Za Pobjedu piše: Goran Vinko Sindik

Upravo je godina otkada su brodovi Crnogorske plovidbe „21. maj“ i „Kotor“ prodati danskoj Navision Grupi. To su danas prelijepi brodovi koji ponosno nose nova imena - „Kotor“ je sada „Atlantic Nord“, dok je „21. maj“ sada „Skyfall“.

Njihova sadašnja kombinovana vrijednost (oba broda) na tržištu je oko 22 miliona američkih dolara, skoro 70 odsto više od cijene za koju su prodati.

Za „handysize bulk carrier“ segment brodova, prema zvaničnim trenutnim indeksima Baltic exchange, cijena dnevnog najma za navedene brodove je oko 14.500 dolara u dugoročnom „time charteru“, ako uračunamo dnevne operativne troškove od oko 6.000 dolara, lako dolazimo do zaključka da navedeni brodovi pojedinačno generišu oko 8.500 dolara, dakle, na mjesečnom nivou, kumulativno, oba broda neto prihoduju 510.000 dolara, odnosno ako su u godišnjem najmu imaće neto profit od 6,12 miliona dolara ili približno polovinu vrijednosti za koju su prodati.

Kako stručna tako i laička javnost može doći do sljedeće kratke rekapitulacije: brodovi koje smo mi nazivali ružinavim olupinama danskom preduzetniku zarađuju na godišnjem nivou preko šest miliona dolara čistog profita, a ako se vlasnik odluči da ih proda zaradiće odmah oko devet miliona dolara više od cijene koju je za njih platio.

Trgovački brodovi predstavljaju „assets“ - imovinu, koja je u realnom vremenu procijenjena kroz dvije koordinate koje su u korelaciji, vrijednost samog broda i cijene najma - vozarine broda. Apsurdno je prodati imovinu koja ima izuzetan povrat, pogotovo ako je prodate za skoro polovinu njene realne vrijednosti. Danski investitor će za oko dvije godine vratiti investiciju kroz poslovanje brodova, samo što će nakon toga imati u vlasništvu imovinu koja vrijedi oko 20 miliona dolara, što će mu predstavljati čisti profit nakon dvije godine poslovanja.

Cinično bih dodao da je Crna Gora već u EU s obzirom na to da ono što se kod nas nazivalo „zarđalim olupinama“, u Danskoj su prelijepi, sređeni brodovi koji zarađuju fantastične profite. Iz ugla danskog investitora, napravio je fantastično ulaganje i treba mu uputiti iskrene pohvale.

Iz ugla Crne Gore, dokazali smo da apsolutno nismo sposobni upravljati brodarskim društvima, u širem kontekstu možemo reći da nismo sposobni za upravljanje u pomorstvu. Sadašnja Boka sigurno nije na ponos našim slavnim pomorskim precima koji su vladali morima i trgovinom u prethodnim stoljećima.

Uz navedene podatke i činjenice, slijedi i kratka „dijagnoza“ navedenog stanja koju sam često isticao, a koju je crnogorska administracija uvijek prećutkivala. Pomorstvo je privredna grana sa iznimnim posebnostima, kodiranjima i regulativom, samo kompetentni ljudi od mora i brodova su mogli sačuvati ovu privrednu granu u Crnoj Gori, sadašnji establišment nema kvalifikacije ni znanje za očuvanje preostalih postojećih skromnih pomorskih kapaciteta, dok o razvoju bi bilo suludo i govoriti.

Vjerovatno možemo očekivati neki novi „Ocean race“ koji ćemo ponovo platiti 5,3 miliona eura ili ćemo nastaviti borbu sa gliserima, koju očigledno nismo uspjeli dobiti, hvalimo se Zakonom o pomorskoj i unutrašnjoj plovidbi koji je 95 odsto prepisani Zakon Republike Hrvatske gdje su samo toponimi izmijenjeni. Nadam se da će naša pomorska administracija nekada posjetiti Pomorski muzej u Kotoru ili Perastu, da usporedi jednu zlatnu prošlost vrijednu pomena i poraz današnjeg pomorstva.

(Autor je inženjer pomorstva i pomorski stručnjak)