Ministarstvo suficita i lakih nota

Ako postoji neko ministarstvo koje zaista zna kako da balansira između finansijske akrobatike i muzičke nonšalancije, to je onda crnogorsko Ministarstvo finansija. Dok se građani pitaju kako da prežive mjesec, u kabinetima državnih činovnika čuju se vesele note – i to bukvalno.
Ovo Ministarstvo danas nas je obradovalo viješću da je Crna Gora skočila za čitavih 16 mjesta na indeksu ekonomskih sloboda prema procjeni Heritage Foundationa, konzervativnog think-tanka koji cijeni niske poreze i minimalnu ulogu države. Iako je riječ o institutu koji jednako toplo preporučuje i zdravstveni sistem baziran na principu „liječite se ako imate novca“, našoj administraciji to nije smetalo da trijumfalno objavi uspjeh.
Ali ne bi ovo bila crnogorska birokratija da se i u ovako običnoj stvari ne nađe neka zabavna crtica. Naime, uz saopštenje o ovom trijumfu stigao je i screenshot dokumenta iz kojeg smo, potpuno neplanirano, saznali muzički ukus državnog službenika koji je radio na ovoj objavi. Ne, nije problem što neko sluša muziku dok radi. Problem je što nije osjetio potrebu da obriše taj detalj. Ili nije znao, a spada u osnove vještina koje ulaze u "poznavanje rada na računaru" koje su navedene u oglasu za svako radno mjesto u tom resoru.
Ovo ministarstvo ne samo da zna da stvori suficit tako što ne troši ono što je predviđeno, jer što bi, realno, isplaćivali obaveze – dakle, ne samo da zna da sabira, a zaboravlja da oduzima, već zna i kako da množi radna mjesta.
Nova organizaciona jedinica, Služba za odnose s javnošću, koja je do sada imala dvoje zaposlenih, odjednom je shvatila da joj treba još dvoje. Načelnik, dva savjetnika I i jedan savjetnik III – jer je za odnose s javnošću, izgleda, potrebno bar koliko i za reformu poreskog sistema.
A možda ni to nije dovoljno da bi se komuniciralo s medijima, jer ni tako brojni nikada nijesu našli vremena da odgovore na pitanja koja im je naša redakcija poslala. Ni nakon šest pokušaja. Ko zna, možda su bili zauzeti pravljenjem playlisti za radni dan ili su jednostavno vježbali vještinu ignorisanja, koja je očito neophodna u javnoj upravi.