Malo pakovanje, veliko upozorenje: Crna Gora nema vremena za čekanje

Nova evropska Uredba o ambalaži i ambalažnom otpadu (PPWR, Uredba EU 2025/40) na snazi je od februara 2025, a počinje da se primjenjuje 12. avgusta 2026, kada zamjenjuje dosadašnju Direktivu 94/62/EZ i iznova postavlja cjelokupni evropski okvir za ambalažu. Kao uredba, ona u Uniji važi neposredno, bez prenošenja u nacionalna zakonodavstva.

Zabrana konkretnih jednokratnih pakovanja koja se najviše tiču ugostiteljstva - kesica šećera, kečapa i pavlake za kafu, kao i hotelske mini-kozmetike stupa, međutim, na snagu tek 1. januara 2030, čime je sektoru ostavljen višegodišnji prelazni rok. Za najmanje privrednike predviđena su i izuzeća: mikro-preduzeća sa manje od deset zaposlenih i godišnjim prometom do dva miliona eura oslobođena su dijela obaveza.

Crna Gora, kao država kandidat, nije dužna da Uredbu primijeni istovremeno sa Unijom, ali će njene posljedice osjetiti preko tržišta, uvoza i pristupnih obaveza.

Dok Evropska unija kroz tu uredbu postavlja strožija pravila za tržište, turizam i ugostiteljstvo, Crna Gora se suočava sa izborom da li će promjene dočekati spremna ili će ih, kao i mnogo puta do sada, sustizati pod pritiskom rokova – ocijenio je za Pobjedu predsjednik Naučnog vijeća Instituta ekonomskih nauka Jovo Rabrenović. On je upozorio da PPWR nije samo tehnički propis iz Brisela, već signal duboke transformacije tržišta koja će se neminovno preliti i na crnogorsku privredu, otvarajući istovremeno rizike za one koji kasne i prilike za one koji na vrijeme prepoznaju nove standarde održivog poslovanja.

Savremeni standardi

- Nova Uredba Evropske unije o ambalaži i ambalažnom otpadu, poznata kao PPWR (Packaging and Packaging Waste Regulation), nije samo još jedan tehnički propis iz Brisela, već jasan signal u kom pravcu se kreće evropsko tržište, posebno turizam, hotelijerstvo i ugostiteljstvo. Iako Crna Gora, kao država kandidat za članstvo u Evropskoj uniji, nije dužna da istog dana primijeni svako pravilo koje počinje da važi u EU, bilo bi ozbiljno pogrešno zaključiti da se ta regulativa nas ne tiče. Naprotiv, njen uticaj na Crnu Goru biće veoma vidljiv u svakodnevnom poslovanju brojnih privrednih subjekata. Naša ekonomija je mala, otvorena i snažno oslonjena na uvoz, dok se turistički sektor u velikoj mjeri obraća gostima iz Evropske unije - istakao je Rabrenović.

On je kazao da će se, kada se evropski proizvođači, distributeri i hotelski lanci prilagode novim pravilima, promjene automatski preliti i na tržišta poput crnogorskog.

Rabrenović je objasnio da to znači da će se i kod nas postepeno smanjivati dostupnost jednokratnih minijaturnih pakovanja, poput malih kesica šećera, kečapa, majoneza, pavlake za kafu, kao i hotelske mini-kozmetike u plastičnim bočicama.

- Za crnogorske ugostitelje i hotelijere ovo ne treba posmatrati kao udaljenu evropsku birokratiju, već kao poslovni rizik i priliku u isto vrijeme. Rizik je u tome što oni koji budu čekali posljednji trenutak mogu dočekati skuplju nabavku, poremećaje u snabdijevanju, slabiji izbor proizvoda i potrebu za brzom, neplaniranom zamjenom opreme i procedura. Prilika je u tome što oni koji se ranije prilagode mogu smanjiti količinu otpada, unaprijediti standard usluge i poslati poruku da Crna Gora ne kasni za evropskim trendovima održivog turizma. Posebno je važno razumjeti reputacionu dimenziju tih promjena. Gost iz Zapadne Evrope danas mnogo više obraća pažnju na održivost nego prije deset godina. Sve veći broj turista bira smještaj na osnovu ekoloških standarda, odgovornog upravljanja otpadom i ukupnog odnosa prema životnoj sredini. Hotel sa četiri ili pet zvjezdica koji i dalje koristi velike količine jednokratne plastike može ostaviti utisak da zaostaje za savremenim standardima poslovanja - naveo je Rabrenović.

Sagovornik je objasnio da mini-bočice šampona, gomile pojedinačno upakovanih dodataka i nepotrebna plastika više nijesu znak luksuza, već sve češće znak zastarjelog upravljanja.

- Savremeni luksuz više nije u tome da se gostu ponudi deset malih plastičnih pakovanja, nego da mu se ponudi čisto, sigurno, estetski uređeno i održivo iskustvo. Zato crnogorski sektor ugostiteljstva mora na vrijeme preći na kvalitetne dozatore, posude za višekratnu upotrebu, higijenski kontrolisane sisteme za posluženje i nabavku koja smanjuje nepotrebni otpad. To ne znači pad standarda, već upravo suprotno: bolje upravljanje, niže dugoročne troškove i ozbiljniji odnos prema gostu. Naravno, prelazak mora biti urađen stručno, jer loše održavani dozatori ili nehigijenska rješenja mogu stvoriti više problema nego koristi. Ekologija ne smije biti izgovor za improvizaciju - pojasnio je Rabrenović.

Država da pripremi smjernice

On je kazao da bi, pored toga, privreda već sada trebalo da razmatra ulaganja u održive modele poslovanja.

- Mnogi evropski hoteli i restorani ostvarili su značajne uštede upravo kroz smanjenje ambalažnog otpada, racionalniju nabavku i efikasnije korišćenje resursa. Dugoročno posmatrano, održivost nije samo ekološko pitanje, već i pitanje konkurentnosti. Oni koji se prvi prilagode novim pravilima često ostvaruju prednost na tržištu i lakše privlače goste koji cijene odgovorno poslovanje. Država bi, sa svoje strane, morala da pripremi jasne smjernice za hotele, restorane, kafiće, trgovce i uvoznike. Privredi ne trebaju samo zabrane i kazne, već praktična uputstva: šta se ukida, šta se preporučuje, koji prelazni rokovi se očekuju, kako se obezbjeđuje higijena i kako mali ugostitelji mogu da pređu na nova rješenja bez nepotrebnog finansijskog udara. Posebno treba voditi računa o malim porodičnim hotelima, restoranima i kafićima, jer oni nemaju administrativne i nabavne kapacitete velikih hotelskih sistema - rekao je Rabrenović.

Bilo bi korisno, kako je dodao, da nadležne institucije, u saradnji sa privrednim komorama, turističkim organizacijama i stručnim udruženjima, organizuju edukacije i informativne kampanje kako bi se privreda na vrijeme upoznala sa promjenama koje dolaze.

- Pravovremena informacija često vrijedi više od naknadnog prilagođavanja pod pritiskom rokova i sankcija. Ipak, u cijeloj priči treba zadržati i mjeru. Evropa danas sa velikom preciznošću reguliše sudbinu kesice kečapa, mini-šampona i plastičnog štapića za miješanje kafe, što jeste važno, ali ne smije stvoriti iluziju da se time rješava suština ekološke krize. Postoji izvjesna ironija u tome što se miligramska pakovanja regulišu do posljednjeg detalja, dok mnogo veći izvori zagađenja, od industrijskih emisija, masovnog transporta, elektronskog otpada i globalnih lanaca proizvodnje, često ostaju zaštićeni iza ekonomskih interesa i političkih kompromisa. Crna Gora, međutim, nema luksuz da se prema ovome odnosi sa cinizmom ili pasivnošću. Mi moramo pratiti evropske standarde, jer je to dio našeg evropskog puta, ali moramo istovremeno znati da se stvarna ekološka politika ne iscrpljuje u zabrani kesice šećera. Za Crnu Goru je mnogo važnije da paralelno rješava divlje deponije, neuređeno odlaganje otpada, zagađenje rijeka, pritisak nekontrolisane urbanizacije na obalu i planine, kao i slabosti komunalne infrastrukture. Bez toga ćemo imati evropski tekst propisa, ali ne i evropski kvalitet životne sredine - ukazao je Rabrenović.

On je naveo da je jednako važno razvijati kulturu odgovornog odnosa prema otpadu među građanima, privredom i institucijama.

- Nijedna uredba, ma koliko detaljna bila, ne može dati puni rezultat ukoliko ne postoji svijest o značaju očuvanja životne sredine. Održivost mora postati dio svakodnevne prakse, a ne samo zakonska obaveza. Zbog toga PPWR treba shvatiti kao test ozbiljnosti. Ako ga dočekamo kao još jednu obavezu koju ćemo prepisati u domaće zakonodavstvo, dobićemo formalno usklađivanje bez stvarne promjene. Ako ga iskoristimo kao podsticaj da unaprijedimo hotelijerstvo, ugostiteljstvo, upravljanje otpadom i brendiranje Crne Gore kao odgovorne turističke destinacije, onda mala kesica kečapa može postati povod za mnogo ozbiljniju raspravu o tome kakvu ekonomiju i kakav turizam želimo - zaključio je Rabrenović.

U vremenu kada održivost postaje važan kriterijum investitora, turista i međunarodnih partnera, sposobnost da se pravovremeno prilagodimo novim standardima predstavljaće jednu od ključnih prednosti svake države. Crna Gora ima priliku da pokaže da evropske integracije ne doživljava samo kao formalni proces usklađivanja propisa, već kao stvarnu modernizaciju društva i ekonomije.