Vukica Mićunović - heroina iz junačke kuće

Narodna heroina, prva ministarka u crnogorskoj istoriji, učesnica Trinaestojulskog ustanka, vjerovatno i prva žena na prostoru bivše Jugoslavije ranjena u borbi protiv fašista, Vukica Mićunović rođena je na današnji dan 1921. u Velestovu, kod Cetinja, u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca.

Nepokorna porodica Mićunović nikada se nije predavala bez otpora i nije pristajala na porobljenost i na tlačenje, pa su Ilija i Blagota sa braćom od strica Vukašinom i Veljkom, obrisali prašinu sa oružja i prvih dana jula 1941. krenuli u pobunu protiv okupatora. Potomcima junačke kuće nije ni bastalo drugačije. 

Uz njih je bila i dvadesetogodišnja Vukosava, koju braća zovu Vukica i koja postaje partizanka Velestovske čete.

Prvi decembar, prve ratne godine i prvi veliki gubitak za Mićunoviće. Iz Pljevaljske bitke nije se vratio Ilija.

Ni druga ratna godina, neće proći bez velikih iskušenja i gubitaka. Blagota Mićunović poginuo je na Zagarču 27. dana marta. Bio je komandant čevskih ustanika, sa kojima je porazio italijanski garnizon stacioniran u tom mjestu.

1945. Ukazom AVNOJ-a odlikovan je Ordenom zasluga za narod prvoga reda, šest godina kasnije i Ordenom narodnog heroja, Ukazom Narodne skupštine FNRJ. 

Vukica je nastavila borbu. Partija joj je prijemom u svoje redove poklonila povjerenje 1942. Bila je borac Lovćenskog bataljona.

Iste godine, kao bombaš legendarne Četvrte crnogorske proleterske brigade, učestvovala je u napadu na Bugojno. Drugovi su svjedočili da je ta partizanka sama razoružala dvojicu ustaša.

Uslijedila je opsada Kupresa i strahoviti partizanski gubici. Mlada Crnogorka zadivila je neustrašivosću koju je potvrdila kada se dobrovoljno prijavila da se vrati u grad i pomogne u izvlačenju grupe boraca.

"Za hrabro držanje i primjerno ispunjavanje svojih zadataka pohvaljujem Mićunović Vukosavu, vodnika i zamjenika komandira čete u II bataljonu IV brigade, koja se istakla u svim borbama, naročito u borbama na Bugojnu i Kupresu.                                                                                                                     

Vrhovni komandant Josip Broz Tito"
„Bilten Vrhovnog štaba“ br 20-22

Gotovo desetkovana brigada, nakon Kupresa napada na Livno, vodi bitke oko Knina i Duvna, a Vukosavi Mićunović mijenjaju i kače junačke epolete. Prvo, desetarske, a potom postaje i zamjenik komandira Treće čete.

Četvrta proleterska je pregazila Vrbas, ali najveća iskušenja tek će uslijediti kod Neretve, potom i Sutjeske.

Tokom operacije Wais (Bijelo) ginuli su na Jablanici i Konjicu. Na Vilića Gumnu, po naređenju Vrhovnog štaba držali su položaj i po cijenu pogibije svih boraca bataljona izdržali jedanaest neprijateljskih napada. Na kraju dana preživjelih junaka bilo je jedva desetak.

Za utjehu ostaje da su otvorili put za Centralnu bolnicu i 4000 ranjenika i bolesnih.

Nakon rata Vukica Mićunović bila je članica Predsjedništva Crne Gore, poslanica u crnogorskom parlamentu, ali i u saveznoj Skupštini, članica CK KP CG, članica republičkog Izvršnog vijeća i prva ministarka Crne Gore.

Vukica je nosilac Spomenice 1941, zakitila se i Ordenom bratstva i jedinstva, kao i Ordenom zasluga za narod za zlatnom zvijezdom.
Najviše odlikovanje, Orden narodnog heroja uručen joj je 1952.

Umrla je 24. februara 2016. u Podgorici.