SUMRAK LOVĆENA NA KUKU (2): Ko odgovara ako privremeni objekti ostavljaju trajne posljedice

Piše: Božidar Proročić

Prvi nastavak ovog serijala otvorio je pitanje infrastrukturnog otiska žičare na Kuku: pristupnih puteva, nasipa, trafostanice, dalekovoda, zasječenih padina i krša uvedenog u građevinsku funkciju.

Drugi nastavak ide prema onome što dolazi poslije toga: prema pratećim sadržajima, privremenim objektima, ugostiteljskoj ponudi i novoj komercijalnoj logici prostora.

Na Kuku se danas jasno vidi da žičara nije završena jednom stanicom. Ona oko sebe stvara potrebe: pristup, energiju, održavanje, snabdijevanje, servisne površine, kretanje pośetilaca i dodatnu turističku ponudu.

U toj slici AEROBAR nije je znak da prostor oko žičare dobija novu funkciju. Tamo đe su dominirali krš, padina, katunski ambijent i otvoreni vidik, sada se pojavljuju metalne konstrukcije, uređene površine, pristupne staze i tabla privremenog ugostiteljskog objekta.

 

U nacionalnom parku riječ „privremeno” mora se izgovarati oprezno. Privremeni objekat može trajati sezonu, ali trag na prostoru može ostati mnogo duže.

Beton, metalna konstrukcija, nasuta površina, staza, priključak, otpad, buka i novi tokovi pośetilaca nijesu administrativne sjenke, nego stvarne promjene u predjelu.

Na Kuku se zato ne postavlja pitanje samo jednog ugostiteljskog sadržaja, već načina na koji se uz žičaru formira nova zona turističkog opsluživanja.

Suština problema je u slijedu. Najprije dolazi stanica, zatim pristup, energija, servisna površina, privremeni objekat, ugostiteljska ponuda, pa novi zahtjevi za uređenje prostora.

Tako se zaštićeni predio ne mijenja jednim velikim zahvatom, nego nizom dodataka koji se međusobno opravdavaju. Svaki pojedinačno može djelovati manji nego što jeste. Zajedno mijenjaju karakter Kuka.

Evropske smjernice za procjenu indirektnih i kumulativnih uticaja upravo upozoravaju da povezane zahvate treba sagledavati zajedno, jer tek njihov zbir pokazuje stvarni pritisak na prostor. [1]

Ako se AEROBAR posmatra odvojeno od stanice žičare, trafostanice, dalekovoda, pristupnih puteva, platoa i povećanog broja pośetilaca, dobija se umanjena slika. Ako se sve sagleda kao jedan sistem, postaje jasno da se Kuk pomjera iz planinskog i katunskog predjela prema servisnoj zoni turističke infrastrukture.

To je razlika između pośete i potrošnje prostora. Pośeta može biti pažljiva, ograničena i usklađena sa vrijednostima predjela.

Potrošnja prostora počinje kada se svaki atraktivan vidik pretvara u mjesto nove ponude, svaki pristupni pravac u priliku za novi sadržaj, a svaki već izvedeni zahvat u argument za sljedeći. Lovćen tada prestaje biti prostor kojem se prilazi sa mjerom, a postaje prostor kojem se stalno nešto dodaje.

IUCN smjernice za turizam u zaštićenim područjima jasno vezuju upravljanje pośetiocima za očuvanje vrijednosti zbog kojih je prostor zaštićen. [2] To je za Lovćen presudno.

Pitanje nije da li će neko popiti kafu na vidikovcu, nego šta krš, padina, staništa, pejzaž i lokalni prostor moraju da prime da bi takva ponuda postala moguća. Ugostiteljski objekat uz stanicu žičare ne donosi samo šank i pogled.

 

Donosi snabdijevanje, energiju, vodu, otpad, buku, održavanje, kretanje ljudi, vizuelnu promjenu i novu naviku korišćenja zaštićenog prostora.

Lovćen i Boka nijesu dva odvojena svijeta. To su povezani predjeli: planina i more, krš i zaliv, katunsko zaleđe i prostor svjetski prepoznate prirodne i kulturne baštine Kotora. UNESCO status područja Kotora nije mrtvo slovo u međunarodnom registru, nego obaveza koja se provjerava na terenu: u svakom zahvatu, svakoj padini, svakom pristupu i svakoj odluci koja povezuje Boku i Lovćen. već podśetnik da se ovaj pejzaž mora čuvati kroz širu odgovornost. [3]

Zato Kuk, Bižaljevac i padine prema Štirovniku ne mogu biti tretirani kao lokalni tehnički detalj bez posljedica po širu sliku prostora.

Posebno zabrinjava logika stalnog dodavanja. Kada se jednom prihvati da je svaki novi sadržaj „prateći”, „privremen”, „tehnički” ili „neophodan”, granica zaštite počinje da se pomjera. Na papiru ostaju dozvole, uslovi i programi. Na terenu ostaju konstrukcije, staze, priključci, nasute površine i promijenjen predio.

Program objekata privremenog karaktera za područje NP Lovćen 2025–2029. godine zato ne smije biti samo administrativni spisak (spisak ,,lijepih” želja MOĆNIKA). [5] On mora biti povod za javno pitanje: koliko privremenih sadržaja nacionalni park može primiti prije nego što privremenost postane novi oblik trajne promjene?

AEROBAR je, zato, povod da se otvori pitanje upravljanja dodatnim sadržajima u Nacionalnom parku Lovćen. Ko procjenjuje njihov zajednički pritisak? Da li se svaki objekat posmatra odvojeno ili kao dio istog modela? Koliko prostora zauzima? Kako se snabdijeva? Ko prati otpad, buku, vodu, energiju i kretanje pośetilaca?

Šta se dešava nakon isteka odobrenja? Ko vraća prostor u prihvatljivo stanje? I ko odgovara ako privremeno ostavi trajnu posljedicu? Kuk danas pokazuje da pitanje žičare više nije pitanje jedne linije prevoza.

Ono je pitanje sistema koji se oko nje formira. Taj sistem ima stanicu, energetsku podršku, pristupe, platoe, privremene objekte i ugostiteljsku ponudu. Kada se sve to sabere, Lovćen dobija novu mapu korišćenja: mapu pristupa, napajanja, usluge, komercijalne tačke i servisne funkcije.

Zbog toga institucije, upravljač zaštićenog područja, lokalne samouprave i koncesionar moraju dati precizne odgovore. Ne opšte formulacije o razvoju. Ne promotivne (politički-marketinške) rečenice o turističkoj budućnosti. Potrebni su podaci: šta je odobreno, ko je odobrio, na osnovu kojih uslova, koliko prostora zauzima, koliko traje, kako se uklanja, ko prati stanje i ko odgovara za sanaciju.

Lovćen ne smije postati nacionalni park u kojem svaka nova intervencija postaje izgovor za sljedeću. Ako se ta logika ne zaustavi, zaštita prirode ostaće u dokumentima, a teren će se pretvarati u mrežu usluga, priključaka, pristupa i komercijalnih tačaka. Kuk tada neće biti mjesto jedne žičare, nego primjer kako se zaštićeni prostor korak po korak prevodi u prostor turističkog opsluživanja.

Pitanja na koja institucije moraju odgovoriti:

Ko je odobrio postavljanje privremenog objekta „AEROBAR” na prostoru Kuka i na osnovu kojih urbanističko-tehničkih, ekoloških i drugih uslova?

Da li je „AEROBAR” planiran kao privremeni ugostiteljski sadržaj uz žičaru ili kao dio šireg koncepta komercijalne ponude na Kuku?

Koliku površinu zauzimaju objekat, konstrukcija, pristupne staze, platoi i prateće uređene površine povezane sa „AEROBAROM”?

Da li je prije postavljanja objekta procijenjen njegov uticaj na kraški reljef, pejzaž, otpad, buku, vodu, energiju i vizuelni identitet prostora?

Da li je za „AEROBAR” i druge prateće sadržaje urađena kumulativna procjena zajedno sa stanicom žičare, trafostanicom, dalekovodima, pristupnim putevima i povećanim brojem pośetilaca?
Koliko je privremenih objekata planirano il i odobreno u zoni Kuka i neposrednog uticaja žičare Kotor–Lovćen?

Da li postoji obaveza uklanjanja privremenih objekata nakon isteka odobrenja, ko kontroliše uklanjanje i ko snosi odgovornost za sanaciju prostora?

Da li će javnosti biti dostupni svi dokumenti koji se odnose na „AEROBAR”, privremene objekte, trafostanicu, dalekovode, pristupne puteve i druge prateće zahvate na prostoru Kuka?

Pitanja povodom „AEROBARA”, privremenih objekata, trafostanice, dalekovoda, pristupnih puteva i ukupnog komercijalno-infrastrukturnog pritiska na Kuk i Bižaljevac upućena su prošle sedmice nadležnim institucijama, upravljaču zaštićenog područja, lokalnim samoupravama i koncesionaru.

Njihove odgovore, ukoliko budu dostavljeni, objavićemo u narednim nastavcima ovog serijala.

Reference:

[1] European Commission, Guidelines for the Assessment of Indirect and Cumulative Impacts as well as Impact Interactions, 1999.

[2] IUCN, Tourism and Visitor Management in Protected Areas: Guidelines for Sustainability, 2018.

[3] UNESCO World Heritage Centre, Natural and Culturo-Historical Region of Kotor.

[4] Agencija za zaštitu životne sredine Crne Gore, Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu za dvostruki 35 kV kablovski vod za napajanje TS 35/10 kV KUK, 2022.

[5] Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Program objekata privremenog karaktera za područje NP Lovćen 2025–2029. godine, 2025.

Autor je istraživač prirodne i kulturne baštine Lovćena