Kampanja "16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama"

Radunović: Moramo ojačati međugeneracijsku solidarnost

 (Foto: Pixabay)
(Foto: Pixabay)

Projekat "Zaustavimo nasilje nad starijim ženama" rezultat je saradnje JU Centar za socijalni rad za Prijestonicu Cetinje i organizacije Crvenog krsta Prijestonice Cetinje, u okviru kampanje "16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama" 2024. godine, tim povodom su gošće emisije "E uživo", na Televiziji E, bile psihološkinja Milica Krivokapić i socijalna radnica Melita Radunović.

- Video potom smo pokušali da na jedan inovativan i autentičan način probamo da dopremo do šire zajednice, da osvijetlimo i osvijestimo problem, jer se o nasilju nad ženama u posljednje vrijeme dosta govori, ali ovaj problem, problem nasilja nad starijim zenama je još uvijek u sjenci, tako da ću i ovu priliku iskoristiti da se zahvalim gospođi Bosi, koja, moram to da kažem zbog njene porodice i šireg auditorijuma, nije stvarna žrtva nasilja, ali ona nam je stvarno nesebično otvorila vrata svog doma i pružila nam podršku tokom cjelokupnog procesa - rekla je Radunović.

Šesnaest dana aktivizma u borbi protiv nasilja nad ženama, kaže Krivokapić, iskoristile su da se osvrnu i fokusiraju na starije žene i nasilje, koje, ističe ona, kao što su naveli i u spotu, nije vidljivo i zapravo se ne smatra nasiljem.

- Dio tradicije, kulture i, možda, funkcionisanja u današnjem vremenu, a tiče se toga da su starije žene, naravno i muškarci, ali evo akcenat nam je na ženama, vrlo često zanemarene. I smatramo da kroz to zanemarivanje, a uslijed različitih faktora, obaveza članova porodice, ili nedostatka vršnjaka, suočavanje sa različitim gubicima rodbine i prijatelja, i to što ostaju same, ne izlaze iz kuće, što su često socijalno izolovane, i to što nema ko da vodi računa o njima na način na koji bi njima bio potreban. Nekad porodica uloži velike napore da im obezbjedi sigurno okruženje u smislu adekvatnih materijalnih uslova, stambenih uslova i da imaju redovne obroke. Ali, ono što nije prepoznato kao njihova važna potreba je to da oni vode razgovore sa nekim da budu u kontaktu sa nekim, da ih neko svakodnevno posjećuje, zove telefonom - rekla je Krivokapić.

Kroz projekat Crvenog krsta pod nazivom Pomoć u kući, objašnjava Krivokapić, prepoznali su značaj pomoći gerontodomaćica, i to, dodaje ona, ne samo u fizičkom smislu, nego možda i više u psiho socijalnom dijelu.

- Značaj gerontodomaćica je i tom dijelu da imaju da popričaju sa nekim, popiju kafu, pročitaju im aktuelnosti iz novina. To je, kako mi vidimo, vrlo važan i bitan izazov u njihovom svakodnevnom funkcionisanju, a čini mi se, od šire zajednice nedovoljno prepoznat, kao prilika da se svi uključimo, ne samo mi koji smo stručni radnici, već i komšije, unuci, rođaci. Nama to nekad ne znači puno, odvojiti pet minuta , deset minuta, za njih, vjerujte, znači mnogo. Samo kroz ovu priliku da budemo par sati kod gospođe Bosiljke, vidjeli smo koliko je njoj bilo puno srce što smo došli i njoj ništa nije bilo teško, niti da ponavljamo scene, niti da pričamo, nešto premještamo, sve je bilo zadovoljstvo, iako smo.se trudili da je što manje opterećujemo - istakla je Krivokalić.

U proteklom periodu, objašnjava Radunović, sprovodili su niz aktivnosti u okviru Festivala mentalnog zdravlja, dodaje ona, na temu zdravog starenja.

- U Crnoj Gori, ali u zemljama regiona, još uvijek je prisutan narativ da kad dođemo u doba kad se završi radni vijek, kao da život staje, i šta dalje. Kako se nositi sa sindromom praznog gnijezda i svim tim nekim propratnim stvarima koje slijede. Imali smo jednu predstavnicu, inače prosvjetnu radnicu u pdnziji, koja nas je tako napunila pozitivnom  energijom govoreći o tome koliko  je aktivna. Ona je član i jednog Veterana, udruženja u kojem se okupljaju, drùze, organizuju različite događaje, i tih par sati sa njom nas je toliko obogatilo, i zaista smatram da mi mladi, i da ta međugeneracijska solidarnost mora da ojača.  U nekom budućem periodu ćemo organizovati susrete, jer to iskustvo koje oni prenesu, koliko stvari možemo da naučimo u ovom brzom tempu života.  Najgore je to što se ljudi sjetimo tek onda kad odu, i shvatimo koliko smo im više mogli posvetiti, a koliko je njima malo potrebno da budu srećni - zaključila je Radunović.