Pritvor mora biti izuzetak, a ne kazna prije presude

Primjena pritvora izaziva veliko interesovanje stručne javnosti, posebno zbog dužine njegovog trajanja, dok Ustav Crne Gore jasno propisuje da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme - poručio je predsjednik Udruženja pravnika Branislav Radulović, otvarajući 40. sesiju Ius Foruma pod nazivom „Pritvor – mjera ili kazna“.

Radulović je ukazao na obaveznost primjene člana 5 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ističući da pitanje pritvora zahtijeva posebno poštovanje Ustava i evropskih standarda.

– Primjena instituta pritvora izaziva veliko interesovanje ne samo stručne javnosti, posebno u dijelu dužine njegovog trajanja, tim prije što se u članu 30 stav 4 Ustava decidno normira da trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće moguće vrijeme – istakao je Radulović.

Profesor i bivši sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Nebojša Vučinić kazao je da je izražena tendencija da se pritvor kao mjera obezbjeđenja pretvara u faktičku kaznu zatvora.

– Nažalost, izražena je tendencija da se pritvor od mjere obezbjeđenja transformiše u de facto kaznu zatvora. Standardi za određivanje i produženje pritvora, izraženi kroz „relevantne i dovoljne razloge“, iz različitih vanpravnih razloga ne tumače se u skladu sa praksom Evropskog suda, što rezultira postojećom, neprihvatljivom praksom – istakao je Vučinić.

Advokatica Bojana Franović Kovačević, članica Odbora za edukaciju pravnika Savjeta Evrope, istakla je da je pritvor zakonom definisan kao izuzetna procesna mjera, ali da se u Crnoj Gori već duže vrijeme sistemski pogrešno primjenjuje i zbog svoje dužine faktički pretvara u kaznu.

– Došli smo do poražavajuće tačke da su sudije pod pritiskom javnosti spremnije da nekoga protivzakonito drže u pritvoru nego da ga, u skladu sa zakonom, puste da se brani sa slobode, pa se pritvor ne ukida čak ni nakon odluka Suda u Strazburu kojima je utvrđena povreda člana 5 EKLJP. Kada medijski naslovi i tvitovi političara diktiraju sudske odluke, ključno pitanje više nije da li je pritvor mjera ili kazna, već imamo li uopšte nezavisno pravosuđe – zaključila je Franović Kovačević.

Advokatica Ana Stanković Mugoša, potpredsjednica Udruženja pravnika Crne Gore, naglasila je da je pritvor, prema njenom višedecenijskom advokatskom iskustvu, zakonski mjera, ali da u praksi često postaje kazna.

– Svjedočimo da ljudi u pritvoru provedu i do tri godine, a potom budu oslobođeni, što ukazuje na to da se češće moraju određivati jemstvo i nanogica, jer pritvor mora biti izuzetak, a ne pravilo. Pritvor je zamišljen kao mjera da se obezbijedi prisustvo u sudskom postupku, ali se u Crnoj Gori pretvorio u kaznu prije presude. Kada klijent provede duže vremena u pritvoru nego što iznosi zakonski minimum kazne za djelo koje mu se stavlja na teret, onda više ne govorimo o pravu, već o presudi bez suđenja – kazala je Stanković Mugoša.

Advokat Veselin Radulović istakao je da Zakonik o krivičnom postupku već u prvom članu ukazuje na načelo pravičnosti.

– Ako je cilj pravično vođenje postupka, onda pritvor ne može biti polazna tačka, već krajnja mjera koja dolazi u obzir tek kada se ista svrha ne može ostvariti nijednom blažom mjerom. U praksi je redosljed često obrnut: prvo ide pritvor, a onda obrazloženje zašto druge mjere navodno nijesu dovoljne.

Pritvor nije kazna, niti smije postati njena prethodnica. Svako njegovo određivanje i produženje mora biti uvjerljivo obrazloženo, a ne zasnovano na opštim formulacijama koje se samo prepisuju iz jednog rješenja u drugo.

Suštinsko pitanje zato nije samo da li postoje zakonski razlozi za pritvor, već i da li je sud zaista provjerio postoji li blaža mjera kojom se ista svrha može postići. Ako ta provjera nije stvarna i konkretna, onda se postavlja ozbiljno pitanje da li je pritvor zaista mjera obezbjeđenja postupka ili je u praksi postao kazna prije presude – istakao je Radulović.

Učesnicima 40. sesije Ius Foruma, u vidu pozdravnog pisma, obratila se i sutkinja i potpredsjednica Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu Ivana Jelić.

– Sud je više puta naglašavao da težina optužbe sama po sebi ne može opravdati dugotrajan pritvor, kao i da sa protokom vremena samo postojanje osnovane sumnje više nije dovoljno. Potreba za lišenjem slobode mora biti podvrgnuta stalnom preispitivanju, a razlozi koji su u početku mogli biti dovoljni ne moraju to ostati tokom čitavog postupka – poručila je Jelić.