Od matematičkih formula do umjetnosti u drvetu: Nikšićanin koji stvara jedinstvene mape

Vladimir Peković radni dan provodi među đacima i školskim klupama, a uveče, kad se završe porodične obaveze, posveti se pravljenju jedinstvenih kreacija od drveta. Profesor matematike iz Nikšića, koji živi i radi u Podgorici, svoje zanimanje za intarziju – slaganje slika od različitih vrsta drveta – pretvorio je u interesantan hobi.

- Intarzija je tehnika u kojoj se raznovrsni komadi drveta uklapaju u jednu cjelinu, tako da prirodne boje, teksture i godovi drveta postaju dio slike. Počeo sam time da se bavim prije pet godina, a sve je krenulo od želje da od drveta napravim nešto drugačije i da vidim koliko daleko mogu da odem sa tom idejom - kaže Peković u razgovoru za portal RTNK.

Iako mu intarzija nije primarna djelatnost, Vladimir je vještinom oduševio prvo rodbinu i prijatelje, a zatim i druge ljude koji su došli u kontakt s njegovim radovima. Neke od njih možete vidjeti u našoj galeriji:

Peković kaže da je njegov mali brend Intarzija.me putem društvenih mreža, naročito Instagrama, postao najprepoznatljiviji po drvenim mapama.

- Pravio sam Crnu Goru, mapu crnogorskih plemena, Francusku, Italiju, SAD, kartu svijeta i mnogo drugih, personalizovanih verzija. Svaki rad mi je donosio neki novi problem koji je trebalo riješiti i vjerovatno sam upravo kroz njih najviše učio o drvetu i samoj tehnici obrade - smatra Peković.

Na pitanje koliko mu je važno da se na radu vidi da je napravljen ručno, Peković odgovara bez dvoumljenja. Za čovjeka koji dane provodi među matematičkim formulama, gdje rezultat ne zavisi od raspoloženja, drvo je, kaže, druga vrsta posla – svaki komad ima svoju liniju godova, pa dva rada nikad ne ispadnu ista, čak ni kada je motiv isti.

- To mi je veoma važno. Ne pokušavam da sakrijem prirodu materijala niti da svaki komad izgleda kao da je izašao iz potpuno identičnog kalupa. Drvo to, uostalom, ni ne dozvoljava. Postoje kontrola i preciznost, ali postoji i dio koji mi sami materijal nametne - kaže Peković.

U skladu sa nagomilanim znanjem, Vladimir je nedavno počeo da izrađuje i druge vrste drvenih ukrasa, ne samo mape. Kako navodi, ogromna je razlika između rada na mapama i njegovih novih proizvoda, kod kojih mora dosta da improvizuje.

- U jednom trenutku sam shvatio da me više ne zanima samo kako da napravim mapu nekog mjesta, već kako da to mjesto ispričam kroz drvo. Recimo, ako razmišljam o Žabljaku, ne pomislim prvo na njegove granice na geografskoj karti, već na planine, puteve, pejzaž ili atmosferu. Tako mi se otvorio mnogo veći prostor za ideje - pojašnjava talentovani Nikšićanin.

Usavršio vještinu biranja kvalitetnog drveta

Peković ističe da intarzija zahtijeva preciznost uklapanja, kombinovanje različitih vrsta drveta, kontraste, slojeve i završnu obradu. Zbog toga, kako objašnjava, ne gleda samo koja mu je vrsta drveta dostupna ili koja lijepo izgleda sama po sebi.

- Razmišljam gdje će određeni komad završiti. Nekada mi trebaju mirniji godovi, nekada izraženiji. Nekada tražim jak kontrast između dvije vrste, a nekada nijanse koje će se gotovo neprimjetno nastaviti jedna na drugu - navodi Peković.

Prema njegovim riječima, čak i dva komada iste vrste drveta mogu izgledati potpuno različito. Iz tog razloga mu je i bitno i zanimljivo da ne bira samo vrstu, nego ponekad bukvalno određeni dio daske zbog linije godova koja mu odgovara za planinu, oblak, teren ili neki drugi detalj.

- Drvo već ima svoju boju, teksturu i karakter. Veliki dio posla je pronaći način da ono što već postoji u materijalu radi u korist motiva - naglašava Vladimir.

Cilj, kako dodaje, nije da gotovi rad izgleda što vjernije, odnosno kao fotografija. U tom slučaju bi, smatra on, izgubio ono što je najzanimljivije kod intarzije.

- Fotografija mi može biti polazna tačka, ali onda moram da odlučim šta ću zadržati, šta pojednostaviti, gdje će ići koja vrsta drveta i kako će se svi ti djelovi povezati - kaže Peković.

U nekim njegovim radovima pojavljuje se i epoksidna smola.Ističe da drvo ostaje osnova svega što radi, a druge materijale koristi samo kad imaju razloga da budu tu.

- Recimo, plava smola može da predstavlja more, rijeku ili jezero i napravi kontrast koji samo drvetom ne bih mogao da dobijem na isti način. Ali ne želim da dodajem elemente samo zato što izgledaju efektno, već mi je bitno da svaki od njih ima neku ulogu u priči rada - navodi sagovornik RTNK.

Vladimir se trudi da se intarzijom bavi u slobodno vrijeme, ali kaže da to često ne ispadne baš tako. Prema njegovim riječima, ponekad se posao oduži, iskrsnu neplanirane obaveze, a dosta vremena provede i na relaciji Nikšić-Podgorica.

- Ljeti često radim i noću, dok djeca spavaju. Nije uvijek lako sve uklopiti i sigurno se dešava da porodica mora malo da se strpi - ističe Peković.

Pamti, kako kaže, dosta situacija u kojima su se ljudi oduševili njegovim radovima, ali su mu najdraži trenuci kada on sam nekome pokloni svoje djelo.

- Ljudi to uglavnom ne očekuju, a posebno je lijepo kad je u pitanju nešto što sam napravio baš za tu osobu, nešto što ima veze s njom i njenom pričom. Kad vidiš koliko nekome znači takav poklon, onda shvatiš da vrijedi sve ono vrijeme koje si uložio - zaključuje Peković.