Ne postoji scena koja može da zamijeni emociju domaće publike

Na Dvorskom trgu na Cetinju večeras počinje obilježavanje 20 godina od obnove nezavisnosti Crne Gore, uz bogat muzički program koji će okupiti neka od najpoznatijih imena domaće scene. Program počinje u 18 sati koncertom Bojan Marović, nakon čega će u 20 sati nastupiti Perper, dok je za 22 sata zakazan koncert Nenad Knežević Knez.

Umjetnik koji je tokom višedecenijske karijere dokazao da svaki njegov nastup nosi posebnu emociju i energiju, i ovoga puta publici će prirediti veče ispunjeno velikim hitovima i snažnim emocijama. Uoči koncerta, Knez je za naš portal govorio o muzici koja „mora da ima dušu“, o uspomenama na stari Titograd, emocijama koje nosi nastup pred domaćom publikom, ali i o tome kako je, uprkos decenijama na sceni, uspio da ostane vjeran sebi.

Često kažete da pjesma mora da “ima dušu”. Kad stanete pred crnogorsku publiku, postoji li neka pjesma koja Vas svaki put vrati u određeni period života?

- Ima ih nekoliko, ali neke pjesme me baš vrate u vrijeme kada je sve bilo mnogo jednostavnije i iskrenije. Kada pjevam pred crnogorskom publikom, često mi kroz glavu prođu slike djetinjstva, prvih nastupa, prvih snova. Muzika ima tu moć da vas za sekund vrati u neki trenutak koji ste mislili da ste zaboravili. Upravo zato uvijek kažem da pjesma mora da ima dušu — jer samo takve pjesme ostanu da žive i u ljudima i u nama koji ih pjevamo.

Odrasli ste u Podgorici koja je tada imala sporiji ritam, više druženja, više muzike. Kad danas izađete pred domaću publiku, kakav je osjećaj?

- Poseban. Ne postoji scena koja može da zamijeni emociju domaće publike. Podgorica me uvijek podsjeti ko sam i odakle sam krenuo. Nekada je sve bilo sporije, ljudi su imali više vremena jedni za druge, muzika se slušala pažljivije, a druženja su bila iskrenija. Danas je ritam života mnogo brži, ali kad stanem pred podgoričku publiku, imam osjećaj da se makar na trenutak vrati ona stara emocija i toplina.

Vjerujem da prava emocija uvijek pronađe put do ljudi, bez obzira na vrijeme u kojem živimo

A, da li postoji neko mjesto, miris ili trenutak iz starog Titograda koji Vas i danas, poslije svih koncertnih sala, trgova i putovanja, vrati sebi?

- Ima mnogo mjesta i sitnica koje čovjeka vrate sebi. Miris ljeta poslije kiše, šetnje po Gorici, Dom omladine, večeri na Skalinama provedene sa društvom, naš korzo, muzika koja dopire iz nekog lokala... To su neke od slika koje nosim cijeli život. Bez obzira na sve gradove i scene koje sam prošao, uvijek postoji taj osjećaj da te tvoj grad nekako prizemlji i podsjeti na ono najvažnije, ko si i šta si.

Vaše nove pjesme djeluju intimnije i emotivnije. Da li muziku, između ostalog, doživljate i kao način da sačuvate emocije? Koliko se Vaš odnos prema muzici, karijeri, nastupima promijenio?

- Apsolutno. Smatram da kroz muziku čuvamo i emocije i vrijeme u kojem smo nastali. Ranije sam možda više razmišljao o karijeri, uspjehu, hitovima, a danas mi je važnije da pjesma nešto stvarno prenese. Vremenom čovjek nauči da publika osjeti kada pjevate iskreno. Danas više uživam u muzici nego ikada prije i mnogo mi je važnija emocija nego bilo kakva forma.

Da li to znači da čovjek sa godinama postaje emotivniji ili samo iskreniji prema sebi?

- Mislim da postaje iskreniji prema sebi. Kada ste mlađi, često pokušavate da sakrijete emocije ili da djelujete jače nego što jeste. Godine vas nauče da nema ništa loše u tome da pokažete emociju. Naprotiv, mislim da je to snaga.

Prošli ste kroz različite epohe muzike — od vremena kada su pjesme trajale godinama, do današnjeg trenutka kada se hitovi mijenjaju iz sedmice u sedmicu. Šta je, po Vašem mišljenju, publika izgubila, a šta dobila u toj brzini modernog vremena?

- Dobili smo ogromnu dostupnost muzike i mogućnost da pjesma za jedan dan stigne do cijelog svijeta, što je velika stvar. Ali možda smo izgubili malo strpljenja i onu posebnu težinu koju je nekada imala jedna pjesma. Nekad ste album čekali mjesecima i živjeli sa tim pjesmama godinama. Danas je sve mnogo brže. Ipak, vjerujem da prava emocija uvijek pronađe put do ljudi, bez obzira na vrijeme u kojem živimo.

Nedavno ste najavili novi album i izjavili ste da ste “stalno u potrazi za novim izazovima”. Poslije toliko hitova i velikih scena, šta Vas danas još može umjetnički pokrenuti ili natjerati da pomjerite sopstvene granice?

- Najviše me pokreće kada osjetim da mogu da napravim nešto drugačije, a opet iskreno moje. Ne volim da se ponavljam. Volim da istražujem nove zvukove, efekte, produkciju, ali da zadržim svoju prepoznatljivost. Smatram da umjetnik onog trenutka kada prestane da traži nove izazove, polako prestaje da raste.

Muzika ima tu moć da vas za sekund vrati u neki trenutak koji ste mislili da ste zaboravili.

Ljeto je za mnoge izvođače sezona nastupa, putovanja, festivala...Da li je kod Vas prisutna i nostalgija i mediteranska emocija?

- Uvijek. Smatram da ljudi sa naših prostora u sebi nose tu mediteransku emociju, more, ljeto, muziku i neku posebnu nostalgiju. Ljeto me uvijek inspiriše i emotivno i muzički. U tim ljetnjim noćima često nastanu neke najljepše melodije i najiskrenije emocije.

Karijeru ste počeli još kao dječak, a prošli ste vrijeme velikih festivala, kaseta, CD-ova, društvenih mreža i TikToka. Šta je jedina stvar koju nikada nijeste dozvolili da Vam ova profesija promijeni?

- Nikada nijesam dozvolio da izgubim sebe. Trendovi dolaze i prolaze, tehnologija se mijenja, ali mislim da publika uvijek prepozna iskrenost. Trudio sam se da ostanem svoj, da poštujem ljude koji me slušaju i da muziku nikada ne doživljavam samo kao posao, nego kao emociju i način života.

Autorka teksta: Marina Strugar