Na neke preglede djeca čekaju mjesecima, hitna stanja se zbrinjavaju istog dana

Djeca u Crnoj Gori čekaju na pojedine specijalističke preglede duže od tri mjeseca, a skoro je nemoguće, kako tvrde roditelji, zakazati termin kod alergologa, fizijatra ili gastroenterologa. Zbog toga, prinuđeni su da preglede plaćaju privatnim zdravstvenim ustanovama, gdje nerijetko ordiniraju isti ljekari do kojih ne uspijevaju da dođu u bolnicama. Iz Instituta za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore ističu da se, bez obzira na nedostatak kadra i liste čekanja u pojedinim ambulantama, sva hitna stanja zbrinjavaju istog dana.

Prema iskustvima roditelja, više od tri mjeseca čekaju na preglede kod alergologa, fizijatra, neurologa, endokrinologa… Oni koji su imali više sreće da se izabranom pedijatru obrate baš u trenutku kada je bilo slobodnih termina kod neurologa, fizijatra, ortopeda i otorinolaringologa odveli su djecu na specijalistički pregled za mjesec do tri mjeseca. Kako navode roditelji, najkraće, samo do sedam dana, čekali su da dobiju termine kod dječijeg hirurga i kardiologa.

Iz Instituta za bolesti djece Kliničkog centar Crne Gore više puta su upozoravali da veliki broj njihovih pacijenata mogu da zbrinu i pedijatri u domovima zdravlja. Umjesto toga, neselektivnim upućivanjem u Institut stvara se, kako navode, preveliki pritisak na specijaliste. To znatno utiče i na nedovoljan broj termina za zakazivanje djeci kojoj je pregled specijaliste zaista potreban.

Iz Ministarstva zdravlja nisu željeli, ni nakon mjesec dana, da odgovore na pitanja o nedostatku ljekara određenih specijalnosti za djecu. Izostali su odgovori i u vezi planova kojima bi se unaprijedila zdravstvena zaštita za najmlađe, posebno na sjeveru i jugu Crne Gore.

Više od 40% čekalo na pregled duže od mjesec dana

Od 130 roditelja koji su  popunili upitnik objavljen na portalu Roditelji.me, od kojih je više od polovina iz Podgorice, skoro 40 odsto je navelo da su u njihovom gradu u sistemu javnog zdravstva dostupne skoro sve potrebne zdravstvene usluge za djecu. Za razliku od njih, 34 odsto anketiranih je odgovorilo da im je dostupno samo liječenje kod izabranog pedijatra u Domu zdravlja, dok oko 26 procenata roditelja je navelo da su u njihovoj opštini dostupne samo neke usluge, ali većina nije. Ukoliko je bio potreban neki specijalistički pregled, 81 odsto njih pedijatri su uputili u Institut za bolesti djece, u neku od opštih bolnica upućeno je njih 9,2 odsto, dok je 10 odsto potražilo ljekarsku pomoć za djecu kod privatnika.  

 Na pitanje koliko dugo obično čekaju na termin za neki specijalistički pregled za dijete, čak 42 odsto anketiranih roditelja je odgovorilo da je to period između jednog i tri mjeseca.

Manje od jedne sedmice čekalo je 13 %, od jedne sedmice do mjesec dana 17,7 %, dok duže od tri mjeseca tvrdi da je čekalo njih 20 %.

“Djetetu je odrađeno EEG snimanje u avgustu, a da bi snimak bio očitan potrebno je da se čeka kraj novembra, jer smo iz ko zna kojeg pokušaja uspjeli da zakažemo pregled neurologa tek za novembar. Činjenica je da je dr koja vodi dijete preopterećena brojem pacijenata, u šta smo se lično uvjerili, ali možemo reći da ispaštaju i djeca i roditelja”, ispričala je jedna majka iz Podgorice.

Njena sugrađanka navodi da je nemoguće zakazati kod alergologa, pa se pacijenti upućuju u privatnu ambulantu.

“Jedina doktorka alergolog koja radi u Kliničkom ordinira i privatno i jedino se tamo može pregledati dijete. Godinu dana smo pokušavali da dobijemo uput i na kraju nismo uspjeli”.

Zbog predugog čekanja na pregled ili kontrolu kod specijaliste, 68,5 odsto roditelja, koji su popunili upitnik, kazalo je da su bili primorani da ipak potraže pomoć u nekoj privatnoj ordinaciji. Od tog procenta 35,6 % je od ljekara iz sistema javnog zdravstva dobilo konkretnu preporuku kod kojeg privatnika da odvedu dijete.

Nedostaju neonatolozi, gastroenterolozi, fizijatri…

U Institutu za bolesti djece Kliničkog centra Crne Gore radi 90 ljekara (deset ljekara je na specijalizaciji). Nedostatak kadra je, prema riječima direktora IBD-a dr Velibora Majića izražen u Centru za neonatologiju, gdje su zbog nesmetanog odvijanja procesa rada po ugovoru angažovana dva penzionisana ljekara.

“Unazad nekoliko godina niko se nije javljao na raspisane konkurse za dodjelu novih specijalizacija, u kojima se  tražila pedijatrija za potrebe neonatologije”, kazao je Majić.

Dodaje da ljekara nedostaje i na Odjeljenju gastroenterologije Pedijatrijske klinike, gdje je prema sistematizaciji predviđeno troje užih specijalista.

“Trenutno radi samo jedan, dok je druga koleginica napustila IBD i prešla u privatnu zdravstvenu ustanovu. Trenutno imamo pet radiologa, a za nesmetano odvijanje procesa rada potrebno je sedam izvršilaca. Unazad nekoliko godina formirano je Odjeljenje dječije fizijatrije, i trenutno postoji jedan dječiji fizijatar, a dva ljekara su na specijalizaciji”, navodi dr Majić, dodajući da je iz navedenog jasno da su za pojedine preglede liste čekanja duže, jer na primjer, jedan gastroenterolog treba da pokrije hitna stanja, rad na odjeljenju sa hospitalizovanim pacijentima, zatim ambulantne preglede, endoskopske procedure i sl.

“Ono što bih želio da naglasim, jeste da se hitna stanja iz bilo koje oblasti zbrinjavanju istog dana”, ističe Majić.

Prema njegovim riječima, za većinu specijalista i užih specijalista vrijeme čekanja je do mjesec dana, dok pojedine ambulante odmah po otvaranju termina budu popunjene (alergologija, gastroenterologija, fizijatrija).

U Institutu za bolesti djece, za sada najavljuju da će za potrebe gastroenterologije angažovati po ugovoru koleginicu koja je prešla na rad u privatnu zdravstvenu ustanovu, a očekuju i povratak doktorke sa uže specijalizacije u narednih nekoliko mjeseci.

“Mislim da je dodatni razlog za liste čekanja neselektivno upućivanje na uže specijalističke preglede sa primarnog nivoa. Navešću primjer ambulante za pulmologiju, gdje smo povratkom dva ljekara sa uže specijalizacije duplirali broj ambulanti, a i dalje u zimskim mjesecima imamo liste čekanja za pulmologa”, ističe dr Majić.

Neki od roditelja su u anketi naveli da imaju dobra iskustva sa zakazivanjem pregleda kod nefrologa, pulmologa i ORL specijaliste, kao i da ih raduje praksa u tim ambulantama da direktno zakazuju naredni pregled, bez bvraćanja kod pedijatra.

“Većinu pregleda smo brzo završili, jedino što se dugo čeka kod neurologa. Ali nama je naš neurolog rekao da nigde ne žurimo, da ne bacamo pare na privatne preglede nego da budemo strpljivi i da je najbolje kod njih u državnoj instituciji da to odradimo”.

Pojedini roditelji iznijeli su i stav da treba na drugi način regulisati rad u privatnoj praksi:

“Kada bi se konačno zabranilo da u državnim ustanovama rade doktori koji rade i privatno, bilo bi i kvalitetnije i brže bi se dolazilo do termina. Ovako, katastrofa”.

“Na žalost, kćerka ima autoimuno oboljenje od pete godine. Evo sedam godina uredno odlazimo kod izabranog po uput (kontrole su na 3-4 mjeseca), kod doktorke specijaliste u KBC-u sve besprijekorno funkcioniše. Daleko najljubaznije sestre su u Dječijoj bolnici. Mi imamo probleme u laboratoriji – ono malo reagenasa koje dobiju čuvaju svak’ za svoga, pa tako mi evo dvije godine radimo pred svaku kontrolu nalaze privatno”, iskustvo je jedne majke.

Od roditelja koji su odgovorili na pitanja o dostupnosti specijalističkih pregleda za djecu 4,7 % je potvrdno odgovorilo na pitanje da li su ikada bili u situaciji da se od njih traži mito kako bi dobili termin ili kvalitetniju zdravstvenu uslugu za dijete. Nijedan od pet roditelja, koji su naveli da su imali to iskustvo, nije u odgovorima detaljnije opisao konkretnu situaciju.