Ministre, nije lijepo lagati

Za Portal Analitiku piše: Aleksandar Radoman

U kojoj je mjeri nivo javne riječi u Crnoj Gori srozan, a društveno opasne poruke normalizovane vidimo ovih dana na primjeru potpredśednika i ministra Vlade, gospodina Nika Đeljošaja.

Prvo je ministar Đeljošaj lansirao tezu o navodno sumnjivom izboru direktorke jedne škole u Ulcinju agresivno šovinistički politizujući i smještajući u kontekst nacionalnih razračuna jednu administrativnu odluku. Kako mu to baš nije prošlo usljed reakcije dijela javnosti, zaigrao je potom na tobože legalističke kriterije, no kako se ispostavilo da je i tu bez argumenata, prešlo se na bombastične crnopropagandne najave o „dostavljenoj dokumentaciji“, falsifikatima i ulozi FCJK i Adnana Čirgića u nečemu što je navodno problematično. Uslijedilo je i objavljivanje „dokaza“ koji, na Đeljošajevu žalost, obaraju unaprijed obznanjenu presudu.

Nik Đeljošaj je, kao što znamo, potpredśednik Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskoga razvoja. Kao i svaki građanin ima on pravo da se interesuje i javno problematizuje procedure koje nijesu iz njegova resora. Ali ono što bi kao funkcioner s golemim odgovornostima morao jeste da to svoje interesovanje kanališe kroz institucije sistema, jer poruka da ministar ne vjeruje institucijama ili, još gore, ideja da na društvenim mrežama plasira alternativne, zapaljive narative, nije dobra, osobito ne za zemlju koja je prvi kandidat za EU.

Još je gore ako sa svoje pozicije pokreće prljave kampanje dezinformacija s ciljem blaćenja i vrijeđanja ili kreira zapaljivu šovinističku atmosferu. Ili kad u svojoj objavi na društvenim mrežama koristi AI generisane dokumente s pečatom jedne javne ustanove i lažnim potpisom, što je, morao bi on to znati, krivično djelo. E to sve sa svoje pozicije moći, nažalost, danas radi Nik Đeljošaj.

No krenimo redom. Nik Đeljošaj, i to ne prvi put, javno problematizuje to što FCJK vrši provjeru znanja albanskoga jezika i izdaje uvjerenja o tome, nazivajući ta uvjerenja falsifikatima i optužujući lično prof. dr Adnana Čirgića za navodno problematične aktivnosti.

U toj se svojoj kampanji neistina poziva na nekakvo mišljenje koje potpisuje za ovo (i većinu drugih pitanja izvan apoteoza ratnim zločincima) nenadležni odlazeći direktor Agencije za obezbjeđivanje kvaliteta visokoga obrazovanja Goran Danilović. Pošao je i ministar korak dalje. Nakon reagovanja Adnana Čirgića objavio je Uvjerenje o položenom ispitu provjere znanja albanskoga jezika koji je izdao FCJK uz komentar da ta ustanova nije imala „zakonsko ovlašćenje“ za njegovo izdavanje, iako je u samome dokumentu mogao veoma jasno da pročita pravno obrazloženje. Umjesto toga, ministar je posegao za populističkim spinovanjem o šteti za budžet. Ministar nešto tvrdi i u autoritarnom svijetu Nika Đeljošaja valjda treba svi da spuštimo glave jer se ministarska ne poriče. Pogledajmo onda što kažu zakoni i drugi propisi ove države i je li nas ministar obmanuo.

Telalima Nika Đeljošaja koji su nam već ranije slali inspekcijske provjere a koji su potrčali i ovoga puta da poltronišu partijskome vođi, nezadovoljni što Komisija FCJK ne vrši provjeru partijske pripadnosti nego jezičkih kompetencija, poznato je da ovo što sad piše i govori Nik Đeljošaj ne odgovara istini. Što njima ne smeta da za njim papagajski ponavljaju te neistine. Budući da Đeljošaj i njegovi telali to rade svjesno, a ne iz neznanja, ovo reagovanje nije nastalo usljed potrebe da se njima obrazloži nešto što svjesno zaobilaze, nego zbog javnosti, pred kojom svi odgovaramo za svoje postupke.

Opštim zakonom o obrazovanju i vaspitanju, član 101, propisano je da provjeru znanja jezika za nastavnike u ustanovama s nastavom na jeziku pripadnika manjinskih naroda „vrši komisija koju obrazuje odgovarajuća ustanova visokoga obrazovanja u skladu s posebnim programom koji donosi Nacionalni savjet“. Centar za stručno obrazovanje Crne Gore, kao jedina institucija nadležna za te poslove, na zahtjev Ministarstva prosvjete, izradio je 2019. godine „Program za provjeru znanja albanskoga jezika“, koji je, potom, 16. 7. 2019. godine usvojen i od strane Nacionalnoga savjeta za obrazovanje, kao takođe jedine ustanove u Crnoj Gori zadužene za to.

Kako se navodi u tom dokumentu – „Program za provjeru znanja albanskog jezika nastao je u skladu sa Zakonom o osnovnom obrazovanju i vaspitanju ('Sl. list RCG', br. 64/02 i 49/07 i 'Sl. list CG', br. 45/10, 40/11, 39/13 i 47/17), član 78, kojim se propisuje da nastavu u školi mogu izvoditi nastavnici koji nijesu završili odgovarajući fakultet za obrazovanje nastavnika na jeziku na kojem se izvodi nastava, ako na posebnoj provjeri pokažu da vladaju književnim jezikom na kome se izvodi nastava u školi.“ U Programu je precizirano što sadrži provjera znanja, ali i to ko je vrši, pa da citiramo: „Provjeru znanja vrši lingvistička komisija koju obrazuje Fakultet za crnogorski jezik i književnost sa Cetinja.“ Dakle, u skladu s pozitivnim pravnim propisima Države Crne Gore, FCJK je ovim programom dobio u zadatak da se uključi u proces koji je, kako je to tada i obrazlagano, trebalo da pomogne u rješenju problema koji se javljao u praksi kod obezbjeđenja kadrova za rad u školama na albanskome jeziku. Kad je Nacionalni savjet usvojio program i on na taj način postao dio crnogorskoga obrazovnoga sistema, FCJK je kao ustanova kojoj je delegirana odgovornost, formirao lingvističku komisiju i započeo s organizovanjem provjere znanja. Od tog trenutka na FCJK je u, kako vidimo, legalnoj proceduri izvođena periodično provjera znanja albanskoga jezika i izdavano uvjerenje, takođe u skladu s Programom provjere znanja albanskoga jezika. Prije godinu i po dana tim su se povodom prvi put oglasili iz Đeljošajevog okruženja, pa smo imali čast da ugostimo nadležnog inspektora kojem smo ponudili na uvid kompletnu dokumentaciju iz koje je proizilazilo da nema ničeg ni najmanje spornog u cijelom postupku.

Na FCJK se, dakle, u skladu s pravnim propisima Crne Gore obavlja provjera znanja albanskoga jezika isključivo za nastavnike koji nijesu završili „odgovarajući fakultet na jeziku na kojem se izvodi nastava“ i jedina provjera koju je komisija obavljala bila je provjera poznavanja jezika.

Ako Nik Đeljošaj i njegova družina smatraju da to nije dovoljno te da bi pored provjere poznavanja jezika program trebalo dopuniti provjerom nacionalnih, vjerskih ili partijskih karakteristika kandidata, možemo mu obećati da takve provjere na FCJK neće biti obavljane jer su suprotne misiji naše ustanove koja je usklađena s ustavnim karakterom Crne Gore. Ali kao neko ko je na poziciji moći, Nik Đeljošaj, umjesto javnoga plasiranja neistina, može u legalnoj proceduri inicirati izmjenu postojećega Programa provjere znanja albanskoga jezika i, uz saglasnost Nacionalnoga savjeta za obrazovanje, drugoj instituciji povjeriti provjeru znanja albanskoga jezika, ukoliko je nezadovoljan činjenicom da se na FCJK ne provjeravaju i „druge“, njemu očigledno bitnije, kompetencije kandidata.

U cijeloj je ovoj ujdurmi koju je pokrenuo ministar Đeljošaj možda najzanimljiviji jedan detalj. Njegov šovinistički istup bio je povezan s izborom direktorice JU Srednje mješovite škole „Bratstvo – jedinsto“ u Ulcinju.

Kandidatkinju koja je, na osnovu sprovedene procedure MPNI, izabrana za direktoricu škole, Đeljošaj je naknadno optužio da ima sporno uvjerenje o poznavanju albanskoga jezika. To uvjerenje, međutim, nije dobijeno na FCJK, već u drugoj ustanovi, pa se postavlja pitanje zašto se ministar Đeljošaj nadao u crnu kampanju protiv FCJK i njegova bivšeg dekana ako u konkretnom slučaju FCJK nije ni u kakvoj vezi s nametnutim problemom. Odgovor je jasan. Javna reakcija tri profesora FCJK na Đeljošajeve šovinističke istupe poslužila je kao povod za odmazdu prema instituciji. To najbolje ilustruje kako ministar Đeljošaj zamišlja svoj posao – kao batinu za disciplinovanje neposlušnih, a ne kao javni servis.

I još samo jedna crtica o „albanofobiji“. Kad je prije ravno deceniju CANU objavila prvi tom Rječnika crnogorskoga narodnoga i književnoga jezika, u kojoj je mjeri taj projekat s jedne strane stručno promašen a s druge ideološki problematičan, prvi su ukazali profesori FCJK Jelena Šušanj i Adnan Čirgić. Objavljeno je tada na desetine tekstova u kojima su crnogorski javni djelatnici (a među njima i gotovo svi profesori FCJK) ukazali na skandalozne primjere koje rječnik sadrži a koji, pored ostaloga, nude kulturrasističke i šovinističke predstave o Albancima. Tek nakon te reakcije uslijedio je i institucionalni odgovor i povlačenje skandaloznoga izdanja.

Ne podśećam na ovo da bih skinuo sa sebe etiketu „albanofoba“ koju nam je ovih dana nalijepio Nik Đeljošaj, no da bih skrenuo pažnju na to da svako nosi svoje breme – i mi koji smo se tada a i u svakoj drugoj prilici djelom suprotstavili albanofobiji koja u dijelu javnosti nije mit nego naša stvarnost, i Nik Đeljošaj koji bez zere odgovornosti tu etiketu lijepi nama, dok bezbrižno dijeli ministarske fotelje s ljudima čije je ukupno političko djelovanje u protekle tri i po decenije bilo pogonsko gorivo za, recimo, ono divljanje na Zabjelu tokom Džada festa, na koje njegova Vlada nije ponudila adekvatan odgovor.

To je, gospodine Đeljošaju, albanofobija na djelu, ideološki oblikovana kroz bjelaško-četničko nasljeđe, a vi ste kao potpredśednik Vlade koja nije učinila baš ništa da je prevenira ili sankcioniše, nažalost, danas njezin saučesnik. Zato umjesto ovoga lova na vještice pogledajte prvo malo zakone i propise, a onda se, ako ste ono za što se izdajete, potrudite, jer to Vam je zapravo posao, da se ti zakoni i propisi poštuju, bez jeftinog politikantstva i skupog podgrijavanja šovinizma.