Kamenolomska šema: Kako su pravila tendera prekrojena, a novac države i opština pao u drugi plan

Na kamenolomu Lješevićima-Gajevima kod Kotora vidi se kako su pravila promijenjena, na Gradini kod Berana koliko nova matematika može da košta javne budžete, a na Možuri kod Bara kako nekoliko međusobno povezanih firmi kroz konzorcijum pravi bodovnu prednost. Portal Standard u tri nastavka pokazuje kako sistem funkcioniše, ko na njemu dobija i zašto račun na kraju mogu platiti država, opštine i građani.

Na početku je matematika bila jednostavna, ako hoćeš državni kamenolom, najviše bodova dobijaš za dvije stvari - koliko ćeš platiti za korišćenje državnog resursa i koliko ćeš kamena godišnje proizvoditi.

Tako je izgledao prvi tender za kamenolom Lješevići-Gajevi kod Kotora. Koncesiona naknada nosila je 30 bodova, godišnja proizvodnja još 30.

Reference ponuđača vrijedjele su 15, prosječni prihod deset, profit deset, a poslovni plan pet bodova.

Dakle, 60 od ukupno 100 bodova odnosilo se na naknadu i proizvodnju.

Onda je tender poništen.

Ministarstvo je 17. marta 2025. donijelo odluku o poništenju prvog postupka, uz obrazloženje da postoji greška u bitnim elementima tenderske dokumentacije i najavu novog postupka nakon izmjena.

Kada je stigao novi tender, kamen je bio isti, ali pravila nijesu.

OD 60 OSTALO 40 BODOVA

Naknada je sa 30 pala na 20 bodova, proizvodnja takođe sa 30 na 20. Istovremeno, prosječni bruto prihod ponuđača sa deset raste na 15 bodova, a prosječni profit sa deset na 15.

Poslovni plan sa pet raste na deset, uvodi se deset bodova za program zaštite životne sredine, dok reference padaju sa 15 na deset.

Nijesu, dakle, svi oduzeti bodovi od naknade i proizvodnje prebačeni finansijskim kriterijumima i bilo bi netačno tako predstaviti promjenu, ali ono najvažnije je nesporno.

Ono što ponuđač nudi kroz naknadu i proizvodnju vrijedjelo je 60 bodova, a sada vrijedi 40. Prihod i profit kompanije istovremeno su sa 20 porasli na 30 bodova. Pitanje je  zašto je Ministarstvo odlučilo da promijeni upravo tu matematiku?

Na pitanja Standarda odgovor nijesmo dobili.

OBIČAN JEZIK

Tenderski jezik zna da sakrije vrlo jednostavne stvari, zato zamislimo hipotetički slučaj. Imate firmu koja želi kamenolom. Sama nema ni približno prihod, profit i broj referenci velike građevinske kompanije protiv koje se takmiči. Šta može da uradi?

Okupi još pet ili šest firmi i sa njima napravi konzorcijum. Ugovorom se utvrde njihovi procenti učešća i obaveze svakog člana,  upravo to traži i tenderska dokumentacija.

Jedna firma može da se bavi putevima, druga tunelima, treća elektroinstalacijama, četvrta metalnim konstrukcijama. Nije čak nužno da su svi članovi godinama eksploatisali kamenolome.

Kao reference se priznaju i putevi, tuneli, platoi, nasipi, iskopi, bušenje i miniranje i drugi poslovi sa „srodnom tehnologijom rada“.

E tu dolazi najvažniji dio. Kod konzorcijuma se finansijski podaci mogu prikazivati za članove pojedinačno, ali i zbirno za cijeli konzorcijum. Takvu odredbu, recimo, izričito sadrži dokumentacija za Gradinu. Pet firmi, pet prihoda, pet profita, desetine ili stotine referenci.

Na tenderu se više ne borite protiv male firme koja je formalni nosilac konzorcijuma već protiv zbira svih kompanija koje stoje iza nje. Drugim riječima, nije nužno da državi ponudiš najviše. Dovoljno je da napraviš dovoljno težak konzorcijum i upravo ćemo na naredna dva tendera vidjeti koliko ova rečenica vrijedi.

POLITIČKI SLON U SOBI

Bemax je godinama u političkom i medijskom prostoru označavan kao kompanija bliska nekadašnjoj vlasti iako je i nakon promjena 2020. godine radila velike poslove jer su, prosto, najveća i najorganizovanija kompanija u Crnoj Gori i šire za te poslove.  Dokumenti koje smo analizirali ne dokazuju da je politički cilj promjene kriterijuma bio eliminisanje Bemaxa sa tendera, ali kada se pravila promijene tako da kriterijumi na kojima jedna kompanija može biti jaka izgube 20 bodova, a potom na narednim tenderima upravo novi kriterijumi presude u korist velikih konzorcijuma, pitanje je više nego legitimno –  da li je sistem prekrojen samo iz stručnih razloga ili je trebalo promijeniti teren na kojem će se birati pobjednici?

Jer, ako je cilj bio udariti jednu firmu, problem nastaje onda kada račun tog udara ne plati firma već građani.

A na Gradini kod Berana taj račun možemo izračunati gotovo do centa.

U drugom nastavku: Kako je pobijedila ponuda sa skoro dvostruko manjom godišnjom stalnom koncesionom naknadom i odakle razlika od gotovo 5,8 miliona eura.