Hočevar: „Skriveni ljudi“ je priča o bliskosti, razumijevanju i novim počecima
Film „Skriveni ljudi“ reditelja Mihe Hočevara, kroz spoj humora i ozbiljnih životnih tema, govori o ljudima koje društvo često ne primjećuje, gubitku identiteta, usamljenosti i pokušaju da se život iznova sastavi, saopšteno je na pres-konferenciji.
O filmu, koji je prikazan u okviru 39. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro Film Festival, govorili su reditelj Miha Hočevar i glumica Barbara Ribnikar.
Hočevar je naveo da „Skriveni ljudi“ mogu pripadati veoma različitim društvenim grupama – od onih koje niko ne primjećuje dok svakodnevno odlaze na posao i nose lične probleme, do ljudi koji su materijalno sigurni, ali su izgubili sposobnost ili želju za komunikacijom.
- Ima ljudi kojima komunikacija više ne ide ili više ne vide smisao u njoj, jer im se emotivno raspadaju odnosi. Zatvore se u sebe i pomisle da je to sve od njihovog života - rekao je Hočevar.
Prema njegovim riječima, bilo mu je važno da ozbiljnu priču spoji sa osjećajem topline i razumijevanja prema likovima.
- Publici, posebno u teškim, apsurdnim i opasnim vremenima, potrebna je i mogućnost da se kroz film opusti, ali i da se prepozna u ljudima koje gleda na platnu - kazao je Hočevar.
On je ocijenio da je reakcija publike na film bila slična u različitim državama, od prostora bivše Jugoslavije do Islanda, Rumunije, Austrije i Italije.
- Ljudi smo ipak možda sličniji nego što mislimo - naveo je Hočevar.
Prema njegovim riječima, jedno od ključnih pitanja filma jeste identitet čovjeka koji ostaje bez sjećanja, dokumenata i jasne predstave o tome ko je.
- I kada se izgube formalne odrednice identiteta, ostaju pogled i neposredna ljudska komunikacija. Oči. Komunikacija - rekao je Hočevar, govoreći o onome što ostaje kada čovjek izgubi ime, profesiju i priču na kojoj je gradio sopstveni identitet.
Upravo preko pogleda, kako je objasnio, jedan lik prepoznaje izgubljenost drugoga i odlučuje da mu pomogne, iako i sam ima probleme.
Iako film govori o razvodu, gubitku, usamljenosti i gubitku pamćenja, Hočevar je želio da ga ne pretvori u isključivo tešku dramu. Humor je, kako objašnjava, njegov prirodan način suočavanja sa teškim situacijama, ali nikada nije usmjeren protiv čovjeka koji pati.
- Gubitak nije smiješan. Ali poslije određenog vremena čovjek, nadam se, može ponovo da pronađe neku iskru - poručio je Hočevar.
Za njega humor u filmu nije zasnovan na gegovima ili ismijavanju, već na ljudskoj toplini i trenutku kada se poslije teškog perioda pojavi prvi osmijeh.
- Smijeh ima sposobnost da ljude poveže i makar djelimično izliječi - smatra Hočevar.
Ideja za „Skrivene ljude“ razvijana je još od sredine dvijehiljaditih, dok je projekat finansiranje dobio 2019. godine. Hočevar je naglasio da je scenario tokom godina prilagođavan vremenu u kojem se film snimao, između ostalog i zbog promjena tehnologije i svakodnevnog života.
Govoreći o dugom procesu nastanka filma, ukazao je i na problem sporog razvoja projekata, posebno za mlade autore.
Prema njegovim riječima, sedam godina čekanja za nekoga ko prvi film počinje da razvija sa 25 godina može značiti ogromnu promjenu i autora i njegove početne ideje.
- Trebalo bi omogućiti mlađim ljudima da taj proces ne bude nužno lakši, ali da bude brži - poručio je Hočevar.
Glumica Barbara Ribnikar govorila je o svojoj junakinji Ireni, koja se takođe nalazi u periodu traganja i promjene.
- Ona se traži. Ne zna još kojim će putem ići, ali je otvorena. Uči kako da se postavi za sebe i da se odvoji od oca. Da ode prije nego što zna kuda će - opisala je Ribnikar trenutak u kojem Irena bira samostalnost i sopstveni put.