Dabović: Ne filozofiram puno, idem u suštinu

Džentlmen zadire u najbezličnije i najsitnije momente kod čovjeka koji se rađaju u ljubavi između dvoje ljudi, kazao je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, glumac Jovan Dabović.

Antìkabare Džentlmen, reditelja i pisca Obrada Nenezića, zadire u one najbezličnije i najsitnije, kaže Dabović, crne momente kod čovjeka, koji se rađaju, dodaje on, u ljubavi između  dvoje ljudi, i manifestuju se na, kako kaže, određen način.

- Kod Obrada Nenezića u poeziji, se momenti manifestuju kroz poeziju i stihove njegove, i te divne riječi koje je on napisao. U tom slučaju je taj ati kabare malo više  neke ne negativne, istinske emocije, a koja nije baš toliko lijepa, iznešeno na vidjelo - rekao je Dabović.

Poezija je dio njega, poručuje glumac, i bilo koju poeziju doživljava i osjeća kao svoju, tako da mu, kako kaže, nije bilo teško da igra u predstavi. 

Studije filozofije su mu pomogle, kaže Dabović, da se ne bavi nekim marginalnim stvarima, nego, kako kaže, da ide u suštinu.

- Filozofija je pomogla u tom smislu, što bi rekao ovdašnji svijet i ovdašnji ljudi, da ne filozofiram puno, nego da idem u suštinu, da se ne bavim nekim stvarima koje nijesu vezane za to što meni treba u tom trenutku, da ja ne maštam o nečem sad tamo šta je taj lik jeo juče, prekjuče, kao što imamo takvih kolega…Treba mi konkretno, treba mi suština! To je ono što me filozofija naučila, da se bavim suštinom  i pomaže mi mnogo…Heraklita nešto volim. Heraklit mračni! Ima jedan dio gdje kaže: ,, oči i uši su loši advokati duše”. To je tad bilo tako, danas je još gore - poručio je Dabović.

Predstava Naličje, reditelja Borisa Liješevića, je još jedna u kojoj igra Dabović, a bavi se životom, kaže on, i to životom koji svi žive, te se tom životu mogu dodati, kako kaže, boje po želji.

- To je svakodnevica koju obitavamo danas. Izazovno mi je bilo da igram tog kockara, koji je manipulator jedan, emotivni, bilo je izazovno i zanimljivo da igram. Sa Borisom je bilo divno raditi, jer je Boris od onih reditelja koji voli glumca i onda pokušava da izvuče iz tebe to što može da se izvuče. Tako da je meni bilo bitno da zaokružim pojavu i lik, pošto u toj predstavi ima devetnaest glumaca, nas devetnaest kolega igramo, tako da mislim da smo izvukli dosta što smo mogli iz te teme da izvučemo - istakao je Dabović.

Mediji su problem što se oguglalo na negativne pojave u društvu, smatra Dabović, jer je stvorena neka vrsta kolektivnog imuniteta, a da nije, dodaje on, drugačije bi se stvari odvijale na svijetu.

- Od silnih informacija, od samog jutra, koje počinju da dolaze kroz tvoje uši i oči, ti ne dobijaš nikakav kvalitet, nego nasuprot tome je svaka informacija tipa šta se desilo tamo, šta se desilo u Ukrajini, pojas Gaze, Iran, Irak, kod nas, na ulicama i automatski, kad primaš te informacije svaki dan, tebi ne bude dobro prvih sto pedeset puta, ali onda polako počinje da ti bude normalno i to je veliki problem - zaključuje Dabović.