Čilović: Institucije su te koje iz dana u dan zakazuju
U institucijama rade ljudi koji nijesu senzibilisani da rade sa žrtvama, i koji od žrtve traže da im da razlog zašto je dobila batine, i takve ljude društvo njeguje i taj narativ usvaja. Mjere se batine, aršini,žrtva se provjerava koliko je zapravo žrtva i sve to u cilju da bi se počinilac, to jest nasilnik, negdje abolirao - kazala je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, Rebeka Čilović iz nevladine organizacije Poligon za žensku izuzetnost Sofija.
Po procjeni UNDP- ja svaka treća žena u Crnoj Gori je doživjela neki oblik nasilja tokom svog života, a u posljednjih pet godina je bilo sedamnaest žrtava femicida.
Nedavno ubistvo Gorice Medojević je četvrto ubistvo žene u ovoj godini, podsjeća Čilović,tako da je Crna Gora visoko rangirana zemlja, kako kaže, kad je u pitanju femicid.
- Svi znamo šta je femicid, i ga zakon izgleda ne prepoznaje. Da nije Centra za ljudska prava i nevladinih organizacija, mi ne bismo imali statistiku o tome koliko žena na godišnjem nivou, ili u nekoj deceniji, dekadi, strada usljed ovakvog načina ophođenja njihovih najčešće partnera, srodnika, i na kraju mi dobijamo rezultat da mi ne znamo, zapravo, koliko je žena stradalo zbog femicida, to jest koliki je žrtava samog femicida, jer država ne vodi, čak, ni statistiku. Mislim da je to dovoljno za početak reći. Način na koji se država ophodi prema nasilju u porodici, ne zaboravimo da ne smijemo tretirati samo nasilje koje se u porodici dešava kao neku privatnu stvar, jer ženska prava su par excellence politička prava. Sva naša potreba da jasno pokažemo naš stav da se nasilje ne smije tolerisati, kako od samih počinioca, koji nažalost, iz godine u godinu, zahvaljujući neujednačenim kaznama, bivaju na neki način ohrabreni da počine svoja zlodjela, i na kraju da negdje budu inspiracija za druge nasilnike, nas će koštati toga da brojimo žene, i na kraju se postavlja pitanje da li nevladin sektor može sve iznijeti, pa naravno da ne. Institucije su te koje iz dana u dan zakazuju - rekla je Čilović.
Crnogorsko društvo je na početnoj tački, objašnjava Čilović, te stalno dobija inpute od evropskih partnera da mora mnogo više, ističe ona, ne samo deklarativno, nego i u praksi sprovesti ono što se, kako kaže, usvaja.
- Izgleda da su naši zakoni samo puko slovo na papiru, i da su našim političarima i ljudima koji rade u samim institucijama, mnogo važnije neke druge, dnevnopolitičke teme, nego zaista one krucijalne. Koje su to krucijalne teme? Pa ne može biti da je jedna takva većina, kakvu čine žene u Crnoj Gori, ovoliko u jednom decenijskom problemu i da se zaista niko na pravi način, osim nevladinog sektora i par pojedinaca iz institucija, (pojavi se neko tokom godina ko je zaista zainteresovan), ne nalazi neka jaka sprega između ove tri instance, koja će zaista stati na kraj ovoj društvenoj pandemiji, mogu slobodno da kažem kad je riječ o nasilju nad ženama - istakla je Čilović.
Sagovornica Budilnika ističe činjenicu da u institucijama rade ljudi koji nijesu senzibilisani da rade sa žrtvama, i, dodaje ona, koji od žrtve traže da im da razlog zašto je, kako kaže, dobila batine, i takve ljude, ističe ona, društvo njeguje i taj narativ usvaja.
- Kada čujete ,,pa nije baš da je pretukao mnogo”, to vama jasno daje do znanja da ti naši svakodnevni kontakti, komunikacije, taj narativ, koji je duboko ukorijenjen u nasem patrijarhalnom, i zaista mogu reći šovinističkom i mizoginom društvu, koji se odnosi prema ženi na takav način. Da se mjere batine, aršini, da se žrtva provjerava koliko je zapravo žrtva i sve to u cilju da bi se počinilac, to jest nasilnik negdje abolirao. I kada promijenimo tu matricu, i zaista jeste važna i sama edukacija, i zaposlenih unutar onih osjetljivih jedinica koje se bave i koje su u kontaktu sa žrtvama, ali i od škole, vrtića, mi moramo naučiti da su žene jednako vrijedne i da nijesu ničija prćija. Ova Crna Gora, ova naša zajednička zemlja mora shvatiti da mora pronaći mehanizam, institucionalni, ali i moralni kapacitet da se izbori sa ovim, zaista, pandemijskim nasrtajem na žene, konstantno, i to poprima, vidimo kakve oblike u samoj konačnici - naglasila je Čilović.
Jedno savjetovalište u sjevernoj regiji Crne Gore, kaže Čimović, koja je sama po sebi specifična, dodaje ona,ne može da bude od koristi velike, zato što je to samo, kako kaže, savjetovalište.
- Mi pružamo usluge savjetovališta psihološke podrške, pravne, besplatne pravne pomoći i, naravno, tu je socijalna radnica. Ali, kad dođe do onog trenutka da morate prijaviti nasilnika, da morate kontaktirati službe za socijalni rad i ostalo, naravno da će žrtva da bude negdje iznenađena zašto nema veću podršku. Nijesmo mi ti, iz nevladinog sektora, koji moraju izvesti proces do kraja. Mi moramo imati partnere u ovim institucijama, koje su, nažalost, sav teret prebacile na nas. A vi znate i sami kako to izgleda kada se finansirate od sredstava koja nijesu trajna. Savjetovalište može mnogo da učini, i čini mnogo, mi smo ponosni na činjenicu da jedine ovdje bijemo te bitke, ali, nažalost, ne može mnogo. Tu smo za sve naše sugrađanke, za sve žene sa sjevera, ali i kao i druga savjetovališta koja funkcionišu po Crnoj Gori, vjerujem. Moramo se unutar sebe udruživati i svakoj ženi pojedinačno moramo biti pravi vjetar u leđa - zaključila je Čilović.