Čelnici Herceg Novog obećali spomen obilježje za žrtve

I pored velikih očekivanja i 33. godišnjica godišnjica ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Herceg Novog, dočekana je bez ponovnog otvaranja krivične istrage u tom slučaju, ali i bez spomenika i obilježavanja dana sjećanja na žrtve.

Memorijalnim skupom ispred zgrade hercegnovske policije juče u podne je obilježena 33. godina od ratnog zločina deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica. Skupu, koji su organizovali Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i ANIMA – Centar za žensko i mirovno obrazovanje, prisustvovali su članovi porodica pet žrtava zločina, predstavnici Vlade i Skupštine Crne Gore, Ombudsman, čelnici Bošnjačkog vijeća, predstavnici Islamske zajednice, međunarodnih organizacija, ambasada, političkih partija, nevladinih organizacija, medija i građani.

Kako se navodi u zajedničkom saopštenju organizacija HRA, CGO i ANIMA ipak, neposredno prije memorijalnog skupa, došlo je do ohrabrujućeg sastanka sa predsjednicima opštine Herceg Novi i lokalne Skupštine, te je izvršna direktorica Akcije za ljudska prava Tea Gorjanc-Prelević istakla da vjeruje da smo „u prvom danu godine u kojoj ćemo dočekati spomenik“. Ona je pozvala Herceg Novi da pruži ruke porodicama žrtava.

- Ono što se njima desilo u ovom gradu nije smjelo da se dogodi. Bilo je tragično, bilo je nepravedno i sramno poslati ljude, koji su tražili spas, njihovim dželatima. Nije bilo opravdanja za to. Postojalo je saznanje o tome šta će se desiti, neki časni policajci su se zabrinuli, pa su neke uhapšene i oslobodili - istakla je Gorjanc-Prelević. 

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore Siniša Bjeković je konstatovao da smo u Crnoj Gori imali dosta ratničke hrabrosti, ali da građanske hrabrosti nismo.

On je kazao da spomenik, o kojem se govori, neće biti samo spomenik žrtvama, već spomenik jednom vremenu uspavane svijesti i savijesti.

Okupljenima su se obratili i članovi porodica žrtava. Majka Amera Prela, najmlađe žrtve deportacije (18 godina), Hikmeta Prelo, koja je kazala je da su joj u maju 1992. godine odveli sina, brata i sestrinog muža.

- Odveli su ih „na razgovor“, a razgovora nije bilo. Nema mi ni kostiju djeteta, ni brata, ni zeta. Živim, a crni dani prolaze. Samo želim da se ispuni ono što je danas rečeno. Da kad naiđem, vidim tu ploču, da pročitam to ime, da imam uspomenu - kazala je Prelo. 

Sejda Krdžalija, majka stradalog Sanina Krdžalije, koji je imao 22 godine kada je odveden, očekuje da žrtve dobiju spomen obilježje.

- Prošli put kada sam bila svi su obećali – kad sljedeći put dođemo da će to biti na otvaranju tog spomenika. Zamolila bih vas i zahvalila bih se svima vama, a pogotovo onima s kojima smo jutros bili na sastanku, predsjedniku Opštine i predsjedniku Skupštine Herceg Novog, koji su nam dali podršku i obećali da će se to desiti. Voljela bih da sljedeći put naš dolazak bude na otvaranju tog spomenika. To je, mislim, minimum koji se može odraditi za ovo što se desilo - istakla je Krdžalija. 

Sin stradalog Osma Bajrovića, Alen Bajrović, zahvalio se predsjedniku Opštine Herceg Novi Stevanu Katiću i predsjedniku Skupštine opštine Mići Konjeviću, na tome što su, kako je kazao, otvorili vrata žrtvama i pružili ruku, uz obećanje da će se u narednom periodu raditi na izgradnji spomenika u krugu zgrade hercegnovske policije. 

Koordinatorka Centra za žensko i mirovno obrazovanje – ANIMA Ervina Dabižinović kazala je da je teško iz godine u godinu slušati obećanja o postavljanju obilježja, jer to ne bi bio samo čin poštovanja prema žrtvama, već i potreba da društvo preuzme odgovornost za ono što se dogodilo.

Damir Suljević, koordinator za ljudska prava u Centru za građansko obrazovanje, poručio je da smo danas u Herceg Novom ne samo da se sjećamo, već i da opomenemo i upozorimo da i zaborav može biti saučesništvo.

Prema dostupnim državnim dokumentima, crnogorska policija je krajem maja 1992. godine uhapsila i deportovala preko stotinu osoba, od kojih najmanje 66 Muslimana-Bošnjaka, 33 Srba i dvojicu Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Međutim, podaci istraživača ovog zločina, Šekija Radončića, govore o čak 105 deportovanih Muslimana i ukupnom broju od 143 osobe.

Srbi su mobilisani u vojsku Republike Srpske i nema podataka da je neko stradao od posljedica deportacije. S druge strane, Muslimani-Bošnjaci, odnosno osobe za koje je policija pretpostavila da su bili te nacionalnosti, izručeni su toj vojsci kao taoci, da joj navodno posluže za razmjenu za zarobljene srpske borce. Međutim, skoro niko nije razmijenjen. Većina je ubijena. Jedni koji su iz Herceg-Novog deportovani 25. maja, većinom su stradali u logoru u Foči, a drugi su deportovani 27. maja u Bratunac, gdje su ubijeni. Još uvek nisu pronađena sva njihova tijela. Samo dvanaestoro je preživjelo izručenje u koncentracione logore.

Ostale muslimanske izbjeglice su takođe krajem maja i juna 1992. uhapšene u Baru, Podgorici ili u području blizu granice sa BiH i deportovane pojedinačno u logor u Foču ili su predate agentima Srpske Republike, poslije čega im se gubi svaki trag.

Prije četrnaest godina (2011. godine) HRA, CGO, ANIMA i tada član Savjeta za građansku kontrolu rada policije Aleksandar Saša Zeković, uputili su tri inicijative:

• tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Ranku Krivokapiću i svim šefovima poslaničkih klubova – da se proglasi Dan sjećanja na žrtve      zločina deportacije izbjeglica 1992. godine;
• tadašnjem predsjedniku Vlade Crne Gore Igoru Lukšiću, ministru unutrašnjih poslova Ivanu Brajoviću i ministru kulture      Branislavu Mićunoviću, kao i      tadašnjem predsjedniku Skupštine opštine Herceg Novi Dejanu Mandiću – da      se podigne spomen obilježje žrtvama deportacije izbjeglica      1992. godine ispred objekta Uprave policije u Herceg Novom, i tako podrži      želja porodica stradalih iskazana u Herceg Novom 2010. godine;
• da crnogorska policija uputi      izvinjenje zbog nezakonitog hapšenja i      izručivanja izbjeglica njima neprijateljskoj vojsci Srpske Republike BiH.

- Godinama ponavljamo ove inicijative, pa smo u maju 2021. godine, prvu inicijativu ponovili i tadašnjem predsjedniku Skupštine Crne Gore Aleksi Bečiću, koji nam je odgovorio kako u tom cilju treba mijenjati Zakon o državnim i drugim praznicima, ali nije učinio ništa da inicira izmjenu. Drugu inicijativu smo ponovili u septembru 2021. godine, i to predsjedniku Opštine Herceg Novi Stevanu Katiću, predsjedniku Skupštine opštine Herceg Novi Ivanu Otoviću, odborničkim klubovima Skupštine opštine Herceg Novi i tadašnjoj ministarski prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesni Bratić. Od njih nismo dobili nikakav odgovor. Prošle godine, zajedno sa Bošnjačkim vijećem, istu inicijativu smo uputili predsjedniku Opštine Herceg Novi Stevanu Katiću i predsjedniku Skupštine opštine Ivanu Otoviću, kao i svim odbornicima u lokalnom parlamentu. Pošto ni tada nismo dobili odgovor, inicijativa je ponovljena 7. maja ove godine predsjedniku Opštine Herceg Novi, uz molbu za sastanak kako bismo razgovarali o toj temi. Gospodin Katić je, neposredno prije memorijalnog okupljanja, zajedno sa predsjednikom Skupštine opštine Herceg Novi i saradnicima, održao sastanak sa porodicama stradalih i HRA koja je predstavljala podnosioce inicijative. Predstavnici Opštine su nas ohrabrili da, u saradnji sa Ministarstvom kulture i Ministarstvom unutrašnjih poslova, a uz njihovu podršku, ponovo pokrenemo inicijativu za izgradnju spomenika – navodi se u saopštenju.

Treća inicijativa je jedina zvanično prihvaćena – realizovana je 2022. godine, kada su direktor Uprave policije Zoran Brđanin i ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić prisustvovali memorijalnom skupu u Herceg Novom povodom tridesetogodišnjice zločina. Tom prilikom su uputili javno izvinjenje žrtvama i njihovim porodicama zbog postupaka crnogorske policije. Dodatno, u avgustu 2023. godine, predsjednik Crne Gore Jakov Milatović uputio je, na sastanku sa Alenom Bajrovićem, sinom Osma Bajrovića koji je žrtva deportacije, i predstavnicama HRA, CGO i Anime javno izvinjenje za ovaj zločin u ime države.