Bez lokalnog stanovništva nema dugoročne zaštite prirode

Saradnja i uključivanje lokalnog stanovništva, ključni su za očuvanje prirode i dugoročno upravljanje zaštićenim područjima, poručili su predstavnici nevladine organizacije Programa za životnu sredinu (EnvPro) i mještani sela u okolini Cetinja.

Koordinatorka projekata i mlada istraživačica u EnvPro Nataša Ilinčić pojasnila je da proglašenje nekog područja zaštićenim ne garantuje da će priroda biti sačuvana.

- To je prvi važan korak koji treba napraviti. Ali ono što jedno područje zaista čini zaštićenim i što omogućava dugoročno upravljanje njime jesu saradnja, finansiranje, kao i ljudi koji tu žive. Često se dešava da tokom ili nakon procesa proglašenja zaštićenog područja nastaju problemi, jer ne postoji pravi plan saradnje, tj. adekvatan konsultativni process između inicijatora, upravljača i lokalne zajednice - ukazala je Ilinčić.

Smatra da ljudi koji žive na nekom zaštićenom području ne treba da ostanu samo „zainteresovane strane“ koje se konsultuju u okviru zakonskog minimuma, često kada su ključne odluke već donesene. 

- Oni treba da budu dio procesa proglašenja, planiranja i upravljanja, sa jasnim ulogama, pravima, obavezama i koristima. Jedino tako proces zaštite može da bude dugoročan - rekla je Ilinčić.

Primjer kako to može izgledati je, kako je pojasnila, kolaborativno upravljanje koje se može uspostaviti u Međureču, kanjonu sa prostorom stare bukove šume koje još nije formalno zaštićeno, kao i mnogim drugim mjestima od značaja za očuvanje i za ljude.

- Pritisci rastu: grade se novi putevi, raste rizik od požara. Ovdje se ne dovodi u pitanje pravo na razvoj, već je pitanje samo kako ga isplanirati i kako raspodijeliti koristi. Kolaborativno upravljanje znači da vlasnici zemljišta, mještani, institucije, turistički sektor i nevladine organizacije zajedno planiraju prostor i odlučuju o njemu. Na ovaj način zaštita ne postaje nešto što je nametnuto, već nešto što dolazi prirodno i u čemu ljudi iz tog područja učestvuju i zajedno odlučuju - kazala je Ilinčić.

Govoreći o drugim mogućnostima za očuvanje prirode, objasnila je i koncept OECM-a područja koje nije formalno zaštićeno področje, ali se njime upravlja tako da priroda ostaje očuvana.

- Primarni cilj možda nije zaštita prirode, ali se ona postiže. Za područja poput Međureča, sa mješovitim vlasništvom, ovakav model može imati veliki smisao, jer polazi od podrške dobrim načinima upravljanja, a ne od zabrana - objasnila je Ilinčić.

Za mještane Štitara, sela u okolini Cetinja koje je dospjelo u fokus javnosti nakon otkrića biljke Petrolamium crnojevicii, a na kome EnvPro takođe sarađuje sa Snežanom Dragićević, koja je biljku i otkrila, očuvanje prirode povezano je i sa zaštitom njihovog načina života i budućnosti sela.

Predsjednik mjesne zajednice Kosijeri Slavko Radović kazao je da je najveća vrijednost tog područja priroda i njeno očuvanje, a druga značajna stvar je sloga u selu.

Najspornija je, kako je kazao, bila planirana izgradnja kamenoloma, jer to pitanje nije bilo transparentno. „Taj kamenolom bi definitivno uništio naše selo, našu mjesnu zajednicu, ali i druge mjesne zajednice.

Uništio bi puteve i infrastrukturu koju smo godinama stvarali“, siguran je Radović. Otkriće biljke Petrolamium crnojevicii vidi kao budućnost tog kraja. „Prostor treba zaštititi i mi ćemo biti pokretači svih akcija kada je to u pitanju“, rekao je Radović, poručujući institucijama da odluke donose uz konsultacije sa lokalnim stanovništvom.

Za penzionera Ljuba Vujovića Štitari su mjesto porijekla kojem se uvijek rado vraća.

- U Štitarima se uvijek osjećamo kao svoji na svome. U selu su četiri bratstva i svi smo od jednog pretka. Pokušavamo da očuvamo prirodu koliko se može i za sada uspijevamo. Prijeti opasnost od požara. Posljednjih godina nije bilo značajnijih, ali to ne znači da ih ne može biti - kazao je Vujović.

Iznenadilo ga je i učinilo ponosnim to što je biljka Petrolamium crnojevicii pronađena baš na tom području. 

- Štitari su 15 kilometara od Cetinja i 27 od Podgorice, nije to tako daleko. Put je pristojan, iako bi valjalo kad bi bio pristupačniji u zimskom periodu. Ljudi uglavnom dolaze vikendom, nešto urade. Mi smo do sada čuvali prirodu, a sada malo treba i država i opština da nam pomognu. Važno je da institucije slušaju šta i mi imamo da kažemo - rekao je Vujović.

Predsjednik mjesne zajednice Đinovići Đuro Adžić netaknutu prirodu doživljava kao posebnu vrijednost koja ostaje budućim generacijama. 

- Posebna vrijednost ovog kraja je zajednica koja živi na tradicionalan način. Ljudi se bave poljoprivredom, stočarstvom i pčelarstvom, kao što se radilo vjekovima. Oni su svjesni šta imaju, a mi radimo i edukacije i predstavljamo vrijednost samog prostora i biljke koja je pronađena na našem prostoru - rekao je Adžić.

Naglasio je da prostor nije lako očuvati i da mu prijete brojne opasnosti.

- Država bi trebalo da štiti interese svojih građana, ali nažalost nije tako. Država narušava naš sklad života. Pokušali su da otvore kamenolom, što mi naravno nismo dozvolili. Branili smo svoj prostor i svoju prirodu. Organizovali smo se sa susjednim mjesnim zajednicama - kazao je Adžić.

Kako smatra, lijepo je što je pronađen Petrolamium crnojevicii, ali je potreban oprez kada su u pitanju masovne posjete.

- To nam ne odgovara. Moramo voditi računa da sve bude u skladu sa načinom života. A otkriće je svakako značajno za širu društvenu zajednicu - kazao je Adžić.

Donosiocima odluka poručio je da se više bave potrebama lokalnih zajednica i ruralnim razvojem. 

- Treba da se u zaštitu ove biljke i prostora uključe sva ministarstva. Treba da se pomogne oko putne infrastrukture, vode i struje kako bi se mladi mogli vratiti na selo i baviti se nekim malim privatnim biznisom ili ekoturizmom - rekao je Adžić.

Projekat „Čuvari zelenog nasljeđa“ realizuje NVO Program za životnu sredinu – EnvPro, u partnerstvu sa Parkovima Dinarida, uz podršku Beogradske otvorene škole, u okviru programa Green Agenda Multiplier, koji finansira Evropska unija.

Ovaj materijal izrađen je uz finansijsku podršku Evropske unije. Za njegov sadržaj isključivu odgovornost snosi NVO Program za životnu sredinu (EnvPro), a on nužno ne odražava stavove Evropske unije niti Beogradske otvorene škole.