Andrea Demirović: Sjenka između ljubavi i stvarnosti
O novoj pjesmi, trajanju na sceni i emocijama koje ne traže odgovore

Nakon uspješne saradnje na singlu „Sama“, Andrea Demirović predstavila je novu pjesmu i spot „Sjenka“, koji su dostupni na YouTube-u i svim digitalnim platformama. Riječ je o još jednom autorskom projektu koji je nastao u saradnji sa producentom Milanom Stankovićem, poznatijim kao SevdahBABY, a objavljen je za izdavačku kuću Magic Records. „Sjenka“ donosi savremeni elektro-pop zvuk i priču o odnosu koji postoji između dvoje ljudi, ali nikada ne uspijeva da se ostvari do kraja. Povodom novog singla razgovarali smo sa Andreom o emocijama koje je pretočila u pjesmu, promjenama koje je donijela muzička industrija, rizicima koji su se isplatili i lekcijama koje je naučila tokom godina na sceni.
Nova pjesma, premijera i tim provjerenih saradnika uvijek donose posebnu energiju, a Andrea priznaje da je u tim trenucima uzbuđenje ipak jače od strepnje.
„Rekla bih da je uzbuđenje ipak jače. Uvijek jedva čekam trenutak kada nova pjesma konačno izađe i kada mogu da je podijelim sa publikom. Naravno da postoji i mala strepnja, jer svaka pjesma nosi dio mene, ali reakcije publike su ono što svemu daje pravi smisao.“

Kao autorka teksta za „Sjenku“, Andrea nije pokušavala da objasni emociju o kojoj pjeva, već da joj pruži prostor i glas.
„Dala sam joj glas. Naravno da svaka pjesma nastaje iz nekog ličnog osjećaja koji vam je blizak, ali nisam željela da nudim odgovore, već da prenesem emociju. Volim kada pjesma ostavi prostor slušaocu da u njoj pronađe dio svoje priče.“
Budući da pjesma govori o odnosu koji postoji između dvoje ljudi, ali nikada ne uspijeva da se ostvari do kraja, razgovor se prirodno nametnuo i na temu ljubavi koje ostaju nedorečene.
„Smatram da nas oblikuju i jedne i druge. Ove koje smo živjeli nauče nas mnogo o nama samima, a one koje smo propustili često ostanu kao neki znak pitanja. Nekad upravo o njima najviše razmišljamo jer nikada nijesmo saznali šta je moglo da bude. Ali, iskreno, vjerujem da svaka ljubav ostavi neki trag, bez obzira na to koliko je trajala ili da li se uopšte ostvarila.“
Nova pjesma stiže nakon godina iskustva na sceni, pa se nameće pitanje šta danas u svom radu prepoznaje kao autentično i samo njeno.
„Na početku karijere sam prije svega bila izvođač, dok danas aktivno učestvujem u cijelom kreativnom procesu i mnogo jasnije znam šta želim da kažem, ali i kako želim da zvučim. Mislim da je upravo to ono što moj rad danas čini autentičnijim.“
Vjerujem da svaka ljubav ostavi neki trag, bez obzira na to koliko je trajala ili da li se uopšte ostvarila
Govoreći o važnim profesionalnim odlukama, Andrea izdvaja jedan potez koji je u početku djelovao kao rizik, a kasnije se pokazao kao važna prekretnica.
„Možda bih izdvojila odluku da izađem iz zone komfora i uđem u elektro-pop zvuk. U tom trenutku to je djelovalo kao određeni rizik, jer je bilo nešto novo za mene i drugačije od onoga na šta je publika navikla. Ali se kasnije pokazalo kao važan korak, jer mi je otvorilo prostor da se izrazim na jedan slobodniji i moderniji način.“
Tokom njene karijere muzička industrija prošla je kroz ogromne promjene, a Andrea primjećuje da se danas muzika doživljava na potpuno drugačiji način nego kada je počinjala.
„Kada sam počinjala, već je postojala ta tendencija da se muzika i vizuelno prati, ali danas je to postalo gotovo dominantan način konzumacije. Muzika se sve više ‘gleda’, a ne samo sluša, i industrija se tome prilagodila – brzini života, društvenim mrežama, skrolovanju i kraćoj pažnji publike pa su i same pjesme postale kraće. To možda nije nešto što me posebno oduševljava, ali je realnost vremena u kojem živimo. Ono što mi se sviđa jeste što je komunikacija danas mnogo brža i direktnija – i sa saradnicima i sa publikom. Jedan klik je dovoljan da ljudi vide novi spot ili pjesmu, dok smo ranije čekali televizijske emisije i termine emitovanja.“
Na pitanje šta je teže – izboriti mjesto na sceni ili ostati dosljedan sebi – Andrea kaže da nikada nije razmišljala o karijeri kao o nečemu što se osvaja jednom zauvijek.
„Nikada neću imati osjećaj da sam nešto osvojila. Uvijek se trudim da budem bolja nego juče i da vjerujem da mogu još bolje i još više. To je ono što me pokreće i drži motivisanom.“
Muzika joj je, kaže, donijela mnoga saznanja o ljudima i životu koja vjerovatno ne bi stekla ni u jednom drugom poslu.
„Naučila sam koliko emocije mogu biti univerzalne, ali i koliko je važno slušati i razumjeti. Naučila sam da se iskrenost u radu vraća – publika osjeti kada nešto dolazi iz srca. Mislim da nijedan drugi posao ne bi mogao da mi pokaže tu kombinaciju bliskosti i slobode, ali i odgovornosti koju osjećam prema ljudima koji prate moj rad.“
Kada govori o dugotrajnosti na muzičkoj sceni, smatra da postoji jedna česta zabluda koju publika ne vidi.
„Mišljenje da je sve stalno uzlazna linija i da uspjeh dolazi sam od sebe. U stvarnosti je to kontinuiran rad, promjene i prilagođavanja, ali i dosta unutrašnje borbe da ostaneš svoj kroz sve te faze.“
Osobina koju privatno ponekad doživljava kao manu pokazala se, međutim, veoma korisnom u profesionalnom smislu.
„Moja stalna samokritičnost je osobina koju ponekad doživljavam kao teret, ali mi pomaže da se stalno unapređujem.“
Iako joj je ljeto uglavnom radno, Andrea ipak pronalazi vrijeme za male rituale.
„Ljeto mi je omiljeno godišnje doba, junsko sam dijete. Kod nas primoraca sve ide lagano, bez žurbe: kafa uz šum talasa, knjiga, šetnja, vino… To su momenti koje čuvam samo za sebe i koji me potpuno resetuju.“
Autorka teksta: Marina Strugar