Anđelić: Naš unutrašnji sistem dobija informaciju da se spolja ili iznutra nešto dešava što izaziva stres

Osnovni simptomi stresa mogu se dijagnostifikovati ako se obrati pažnja, a to može biti premor, lupanje srca, misli koje se često roje po glavi, osjećaj da ne mogu više, ali nastavljam dalje. Kada ukapiramo da su to naši simptomi stresa onda je važno da se nečim bavimo, da uradimo nešto - kazala je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, NLP trenerica Aleksandra Anđelić.

Svakodnevne situacije, kaže Anđelić, koje izazivaju stres, a riječ stres služi kao pomagalo, poštapalica, nego što ljudi stvarno imaju vezu sa samim sobom i sa tim kako spoljašnje situacije ili unutrašnja stanja dovode organizam u stanje stresa.

- Da stres ne bi postao naša svakodnevica, neke banalne stvari je bitno da radimo i da koristimo kako bismo prevenirali ili kako bismo se riješili tih svakodnevnih situacija - rekla je Anđelić.

Ljudski mozak percipira određenu situaciju, objašnjava Anđelić, kao opasnost ili kao preopterećenje, a onda kad se ne reaguje adekvatno nego nastavlja dalje, onda se unutrašnji sistem evakuiše.

- Naš unutrašnji sistem dobija informaciju da se spolja ili iznutra dešava nešto što izaziva stres. Stres se s posla prenosi kući, onda dan po dan, period po period, u privatnim segmentima života se napravi dodatni haos, a nijesmo svjesni da to itekako ima veze, recimo, sa stanjem na poslu. Posao je nešto što je sastavni dio života i nešto što nas i te kako oblikuje - istakla je Anđelić.

Njeno iskustvo pokazuje da se ne može odvojiti privatno od poslovnog, jer zadovoljstvo na poslu se reflektuje, kako tvrdi, na prijateljske i porodične odnose.

- Kad nam je na poslu loše i kad smo na poslu konstantno pod stresom, onda se vrlo često takve stvari prenose i u privatno. Imamo gomilu primjera ljudi koje znamo i lično, i možda smo čuli za njih, koji su, recimo, postigli vrhunske poslovne uspjehe, na poslu su sagoreli, digli su vrhunske stvari, napravili firme, i onda su im pukli porodični odnosi. Zašto?! Ne samo zato što nijesu obraćali pažnju, ne samo zato što su se udaljili, nego i zato što je stres radio svoje i nemogućnost, nerazumijevanje kako da hendlaju i da se izbore sa tim situacijama - naglasila je Anđelić.

Zaposleni su često alat, smatra Anđelić, pomoću kog pretpostavljeni postižu svoje ciljeve.

- Često radimo u firmama, i često mislimo to je to, ispunjavamo zadatke, postižemo ciljeve, dižemo prodaju, širi se tim, i to sve zavisi od nas i mi smo kao zaposleni super uspješni, do trenutka dok ne shvatimo da smo mi u stvari alat za tuđe postizanje uspjeha. Možda je korisno da ljudi osvijeste gdje su oni u tom poslu, šta je ono što oni stvarno žele za sebe u tom poslu, šta je ono što bi željeli za sebe mimo tog posla, i u kontekstu ciljeva mogu da rade puno toga, da nekako pronađu neki svoj put - zaključila je Anđelić.