Joković: Rijetko imamo priliku da čujemo klasičnu muziku na televiziji

Ja sam se sam upisao na gitaru, to niko nije znao, i kad došlo vrijeme da se kupi klasična gitara iznenadio sam ih malo, ali nijesam htio nijedan drugi instrument. Kad sam dobio i kad sam vidio taj instrument stvarno sam se zaljubio , i eto otuda ta  ljubav i  danas traje, kazao je u emisiji "Srećan dan", na Televiziji E, gitarista Dražen Joković.

Jedan od najpoznatijih crnogorskih gitarista, Dražen Joković, nastupiće u okviru festivala Dani gitare u Podgorici, u  subotu 30.novembra u sali DODEST KIC-a Budo Tomović, pa je tim povodom i bio gost Televizije E.

Sa svojim sinom provodi dosta vremena slušajući muziku, kaže Joković, iako je još mali, od izuzetnog je značaja   djeci od najranijeg uzrasta puštati kvalitetnu muziku, zato što, kako objašnjava, muzika podstiče razvoj mozga i naučno je dokazano, podsjeća on, da muzika može povećati IQ do, kako navodi, 20 posto.

- Veoma je važno da se od najranijeg uzrasta djeci nametne kvalitetna muzika, da bi se taj ukus formirao na vrijeme, jer danas nije baš situacija sjajna što se toga tiče, rijetko je uopšte da čujemo klasičnu muziku na televiziji. Ima dosta tog kiča, slobodno mogu tako da kažem, i to je muzika koja je dosta, da kažem, prijemčiva i ona lako uđe u uši. Ona se lako zapamti, mozak je lako prihvata, a uopšte nije dobra za razvoj, pogotovu za razvoj djece, pošto ona u tekstu najčešće ima neke loše poruke, a samo muzičko dešavanje u tim numerama nije uopšte kvalitetno, naprotiv, ono sadržaj koji ne podstiče, naprotiv, zatvara mozak. To je jedna tema koja bi zaslužila dosta više vremena, ne možemo je ispričati u nekom kratkom periodu, ali kao muzičar i profesionalac mogu da tvrdim jeste da je izuzetno važno da djeca slušaju kvalitetnu muziku, i preporuka je da  ih od ranih dana roditelji malo upoznaju i sa klasičnom muzikom, a ako slušaju popularnu muziku da to takođe bude nešto što je odabrano - rekao je Joković.

Promakla je kontrola sadržaja koji smije da se pušti u javnost, smatra Joković, i kako je tako krenulo, poplava kič i šund kulture, dodaje on; ljudi su je prihvatili i, kako kaže, navukli se na to.

- Obzirom da se to godinama unatrag plasira narodu, narod se na to navukao, a mediji su u tome vidjeli jedan dobar izvor zarade i svi su se okrenuli ka tome. Ja mogu da kažem, konkretno vezano za Crnu Goru, da je to krenulo pojavom Pink televizije. Prije toga je bilo drugačije. Ja kad sam rastao , kad moji roditelji nijesu bili tu, kad upalim tv mogao sam da pogledam operu, i ja sam kao mali, nijesam išao u muzičku školu, ali sam volio da palim tu operu, jer je ona imala u pozadini neki lijep scenario, muzika je često bila veoma, meni, lijepa. Nekad su to bila teška djela koja ja nijesam mogao da slušam, ali, recimo, neka djela su mi se zaista svidjela. Danas nema takvog sadržaja, zato nije interesantan, nego je interesantno kad je nešto teatralno sa dosta senzacije, malo više našminkano. Rijaliti programi su sadržaj koji je veoma diskutabilan, i ja mislim da bi to trebalo zabraniti, a u svakom slučaju veoma ograničiti, jer to je nešto što djeca i omladina ne bi smjela da gledaju u tolikoj mjeri i da se ugledaju na takav jedan sadržaj i takve ljude - istakao je Joković.

Ljubav prema muzici je djedova zasluga, prisjeća se Joković, jer mu je od malih nogu kupovao muzičke instrumente, vježbao sa njim i trudio se, ističe on, da zavoli muziku.

- Planirano je da budem harmonikaš. Kupili su mi tri harmonike, malu, srednju i veliku. Za sedmi rođendan sam dobio električnu gitaru i kad sam krenuo u muzičku školu  ja sam sam se sam upisao na gitaru, to niko nije znao, i kad došlo vrijeme da se kupi klasična gitara iznenadio sam ih malo, ali nijesam htio nijedan drugi instrument. Kad sam dobio i kad sam vidio taj instrument stvarno sam se zaljubio , i eto otuda ta  ljubav i  danas traje. Volim da se bavim svojim instrumentom - naglasio je Joković.

Prvi susret sa gitarom je imao velikog uticaja, prisjeća se gitarista, jer se zaljubio u izgled instrumenta na početku, iako je, kako kaže, u početku teško i puno izazova za djecu.

- Ako nema podrške prave od profesora, zna da bude mali problem i često se desi odustajanje. Ja mogu slobodno reći da sam prve tri godine muzičke škole išao nevoljno u muzičku školu, htjeo sam da napustim i zamalo sam ubijedio roditelje da me ispišu iz muzičke škole. Međutim, tada je profesor gitare Srđa Bulatović služio vojsku u Domu vojske u Nikšiću i moj otac, pošto je radio pri vojsci, se sprijateljio sa njim i ‘ajde kao da me on presluša. Ja nevoljno, kakva gitara, kakav profesor, odem ja tamo i sviram etidu koju sam vježbao, odsviram, a nevoljno i mrzovoljno završim, samo da što prije idem kući. Kaže on meni, nijesam ni znao da će mi on kasnije biti profesor, ali kasnije moj profesor u srednjoj školi, Srđa, pa dobro je to, ti si talentovan, ti si dobar, ali to treba da zvuči ovako, i bam, odere onu etidu, nevjerovatno brzo i ja sam samo stao i nijesam mogao da se ja bavim tim, da ja sviram instrument, da su mogućnosti instrumenta takve. I tu je krenula opt ljubav da se dešava. Otišao sam kući i uzeo gitaru i vježbao, vježbao, vježbao - zaključio je Joković.