Politiko: Vučić u škripcu, ali njegov pad je – još na dugom štapu
Portal ETV
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je u škripcu, ocijenio je briselski portal Politiko, postavljajući pitanje da li će biti u stanju da se izmigolji, i dajući neke detalje sa ogromnog protestnog skupa u Beogradu od 15. marta, uključujući zvučni udar koji je pocijepao gustu masu demonstranata, a za koji se spekuliše da je izveden "zvučnim topom".
Politiko piše da su u Srbiji u toku najvidljiviji i najrasprostranjeniji protesti u modernoj istoriji Srbije, podstaknuti padom nadstrešnice željezničke stanice u Novom Sadu koji je 1. novembra usmrtio 15 ljudi, a posle koje se, napominje portal, „svako osjetio kao da je mogao biti ispod te nadstrešnice“.
Portal napominje da su studenti na čelu protestnog pokreta i da je njihova sposobnost da protestuju svakodnevno, za razliku od drugih, takođe gnevnih građana, pomogla da se protesti održe, kao i da su fizički spremni studenti raširili glas o protestu na sve strane svojim marševima od grada do grada – dospjevši tako i do najzabačenijih krajeva Srbije.
To je bio ključni faktor u rastu protesta, ocjenjuje Politiko, ukazujući da je time zaobiđen narativ pod kontrolom vlade a koji nameću nacionalne TV stanice i „viruletno provučićevi tabloidi i dnevni listovi“. Politiko ukazuje i da su svi provladini mediji „ispočetka potpuno ignorisali proteste“.
Talas protesta „eksalirao je u subotu kada je najmanje 100.000 ljudi preplavilo Beograd, došavši tamo iz svih krajeva zemlje da zatraži od vlade da se ozbiljnije pozabavi korupcijom“, piše Politiko, podsjećajući da su prije toga vlada i parlament na čelu sa Srpskom naprednom strankom „pokušali da kombinuju nipodaštavanje značaja protesta sa činjenjem ustupaka“, ali da „ništa od toga nije usporilo njihov zamah, i da su mnogi vladini lojalisti počeli da se priklanjaju protestnom pokretu“.
Zbog svega toga je „toliko mnogo ljudi osjetilo portebu da dođe u Beograd prošle subote“, ocjenjuje Politiko.
Portal upoređuje zvaničnu policijsku procjenu da je na protestu u glavnom gradu Srbije bilo 107.000 ljudi sa drugim izvorima koji govore o oko 300.000 učesnika, i ocjenjuje da je preciznije prebrojavanje teško „jer su ljudi ispunili glavne bulevare, sporedne ulice i prostore ispred glavnih institucija i stambenih zgrada“, to jest da je stari metod broja glava po kvadratnom kilometru ovdje nepouzdan.
- Ali svako ko je tamo bio mogao bi da vam kaže da su ljudi bili zbijeni jedni uz druge, rame uz rame, gotovo tri sata, zbog čega je kretanje kroz dva kilometara dug potez najstrožeg centra Beograda bilo gotovo nemoguće. Masa je nosila slogane, pjevala protestne pjesme, a neki od kreativnijih studenata napravili su od kartona lutke političara čija su usta nabijena novčanicama - piše Politiko.
Zatim ovaj portal pominje da je tokom 15-minutnog odavanja počasti žrtvama pada nadstrešnice, negdje oko sedam sati uveče, masu demonstranata u Kralja Milana „pocijepao iznenadni šuštav zvuk koji je rasturao bubne opne“, i da se masa „rasturila na sve strane“ i da su „mnogi ljudi pali jedni preko drugih i povrijedili se“.
Lokalni mediji, piše Politiko, spekulišu da se „radilo o zvučnom topu, kontroverznom uređaju za kontrolu masa takođe poznatom kao dalekometno akustičnio sredstvo ili LRAD, koje emituje visokofrekventne zvuke sposobne da nanesu bol, izazovu dezorijentisanost i dugotrajna oštećenja sluha“.
Odmah potom Vučić je porekao upotrebu LRAD-a i rekao da se radi o antidron puški ili nekom elektronskom oruđu koje onesposobljava dronove time što im ometa GPS sistem i radio signale, prinuđujući ih ili da slete ili da ostanu bez kontrole, piše briselski portal, ukazujući da je „hitna istraga u toku“.
Politiko postavlja pitanje da li nabujali protestni pokret u Srbiji može da obori Vučića, i ocjenjuje da je to – još na dugom štapu.
Isto tako, pokazuje da su Vučićeva razna nastojanja da ublaži pritisak na vlast imala tek ograničenog uspjeha, uključujući primoravanje tri ministra, gradonačelnika Novog Sada pa čak i premijera Miloša Vučevića da daju ostavke, kao i objavljivanje dokumenata u vezi sa planovima rekonstrukcije željezničke stanice u Novom Sadu.
Ljudi nisu impresionirani time što Vučić primorava svoje najbliže saradnike da daju ostavke, jer ako ništa drugo, predsjednik pokazuje da su ljudi oko njega pa i njegovi najbliži saradnici – potrošna roba, dokle god on ostaje glavni, piše Politiko i dodaje da ni objavljivanje dokumentacije nije uvjerilo narod da se slični previdi neće desiti ponovo, iako je to objavljivanje jedan od glavnih zahtjeva protesta.
Politiko sugeriše da Vučiću ne pomaže ni pozivanje na „obojenu revoluciju“, pošto za istom tom retorikom posežu „Viktor Orban, Vladimir Putin, Robert Fico i drugi nedemokratski orijentisani lideri“.
Portal podsjeća da je Vučić danas izjavio na Instagramu da „neće dozvoliti da se u Srbiji dogodi kopija Majdana“, i da on uporno tvrdi – a posljednji put u intervjuu sa Donaldom Trampom Mlađim prošle sedmice u Beogradu – da međunarodne fondacije pa čak i strane vlade finansiraju proteste u Srbiji, čime se „nada da će obeshrabriti ljude da učestvuju u njima“.
Do sada, taj pristup imao je vrlo malo uspjeha, jer protesti samo rastu, piše Politiko.
Portal se osvrće i na stav Evropske unije prema onom što se dešava u Srbiji i naglašava da je danas najavljen sastanak Vučića sa predsjednicom Evropske komisije Ursulom fon Der Lajen gdje će „ovo pitanje (protesta) vjerovatno doći na red“.
Međutim, ukazuje Politiko, demonstranti nisu naročito zagrijani za vijesti o nekakvoj podršci EU za proteste, a i komesarka za proširenje Marta Kos je svoja štura saopštenja uglavnom skoncentrisala na – osudu nasilja protiv demonstranata.
Politiko naglašava da zastava Evropske unije uopšte nema na protestima, jer narod u Srbiji gleda na Vučića kao „čovjeka Brisela u Beogradu koji izigrava posvećenost evropskim vrijednostima kad dolazi u Brisel ili kad u njegovu zemlju u posjetu dolaze figure poput Fon Der Lajen – sve dok ga oni ne kritikuju previše oštro“.
Politiko kao negativno po imidž EU naročito ističe njenu „podršku za kontroverzni litijumski rudnik u Srbiji – duboko nepopularan potez (Brisela) – kao sredstvo da se Uniji obezbijede stabilne isporuke minerala neophodnog za tržišno nadmetanje sa Kinom u proizvodnji električnih vozila“.
To je „gotovo zacementiralo gledište (u Srbiji) da je Brisel neprijatelj, i da evropskih zastava ne treba da bude na ulicama“, zaključuje Politiko.
Ovaj portal ukazuje i na izuzetnu važnost toga što je teniska legenda Novak Đoković „nekoliko puta u posljednjih nekoliko mjeseci izrazio podršku protestima“.
To „znači mnogo ljudima i zemlji koja se ugleda na možda najpoznatijeg Srbina na svijetu, naročito uzimajući u obzir to što se on uglavnom klonio davanja političkih komentara u vezi sa Srbijom i povremeno se slikao sa Vučićem“, i taj Đokovićev potez „ukazuje na slabljene podrške (Vučiću) čak i među najzagriženijim pristalicama“, ocjenjuje Politiko.