Ko je Bašar al Asad?

Bašar al Asad je postao predsjednik Sirije 2000. godine, nakon smrti njegovog oca Hafiza.

To je očuvalo dominaciju njihove manjinske sekte Alavita u državi sa većinskim sunitskim muslimanskim stanovništvom. 

Takođe, osigurano je da Sirija ostane saveznik Irana, neprijateljski nastrojena prema Izraelu i Sjedinjenim Američkim Državama.

Njegovu vlast u ranim godinama oblikovali su rat u Iraku i kriza u Libanu, dok je kasnije definisana građanskim ratom. 

Taj rat je izbio nakon Arapskog proljeća 2011. godine, kada su Sirijci izašli na ulice tražeći demokratiju. 

Bivši američki predsjednik Donald Tramp ga je 2018. nazvao "životinjom" zbog korištenja hemijskog oružja – optužbe koju je Asad negirao. Ipak, nadživio je mnoge strane lidere koji su vjerovali da je njegov pad neizbježan.

U prvim fazama sukoba izgubio je velike dijelove Sirije od pobunjenika, ali je njegov režim ponovo uspostavio kontrolu nad zemljom. Sve do sada.

Bašar nije uvijek bio predodređen za predsjedničku funkciju. Hafiz je pripremao drugog sina, Basela, da ga naslijedi. 

Međutim, nakon što je Basel poginuo u saobraćajnoj nesreći 1994. godine, Bašar je transformisan od oftalmologa iz Londona – gdje je bio na postdiplomskim studijama – u nasljednika.

Nakon što je postao predsjednik, Asad je isprva djelovao kao reformista, optimistično opisan kroz period poznat kao "Damaskovsko proljeće". 

Oslobodio je stotine političkih zatvorenika, uspostavio veze sa Zapadom i otvorio ekonomiju privatnim kompanijama. 

Njegov brak sa Asmom Akhras, bivšom investicionom bankarkom rođenom u Velikoj Britaniji, s kojom ima troje djece, dodatno je podgrijao nade da bi mogao povesti Siriju reformističkim putem.

Vrhunac njegovih ranih odnosa sa zapadnim liderima bila je posjeta pariskom samitu, gdje je bio počasni gost na godišnjoj vojnoj paradi za Dan Bastilje.

Međutim, politički sistem koji je naslijedio ostao je netaknut, a znakovi promjena brzo su iščezli.

Disidenti su završavali u zatvoru, dok su ekonomske reforme doprinijele, kako su američke diplomate opisale u depeši ambasade iz 2008. koju je objavio WikiLeaks, "parazitskom" nepotizmu i korupciji