EU ima tri zahtjeva za Vučićev režim: Srbiji prijeti status "crne rupe" Evrope

Uprkos deklarativnoj privrženosti evropskom putu, vlast u Srbiji iz dana u dan svojim potezima pokazuje da želja za članstvom u EU zapravo ne postoji. Usvajanje tzv. „Mrdićevih zakona“ upalilo je alarme u Briselu, odakle su poslije dužeg vremena stigli konkretni zahtjevi Beogradu – da povuče usvojene amandmane o pravosuđu, da se usaglasi sa energetskom politikom EU i da postigne dogovor o formiranju Savjeta REM.

Put Srbije ka članstvu u Evropskoj uniji, od dolaska naprednjaka na vlast, izgledao je najprije kao švercovanje preko reda zbog bliskih odnosa sa bivšom njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, da bi njenim odlaskom u političku penziju uslijedila stagnacija. Danas Srbija nazaduje i postaje crna rupa u ovom dijelu Evrope.

Da li bi trebalo da budemo iznenađeni?

Zajednica u kojoj se poštuju zakoni i norme, u kojoj su vladavina prava i individualne slobode građana na prvom mjestu, a sloboda medija garantovana, djeluje kao mjesto iz najgorih košmara za vlast Aleksandra Vučića. Da režim u Beogradu predstavlja sve suprotno od onoga čemu navodno stremi potvrđeno je nebrojeno puta, a posljednja u nizu potvrda da je put Srbije ka EU prilično krivudav upravo su tzv. Mrdićevi zakoni.

Namjera vlasti da onesposobi pravosuđe kako bi u perspektivi izbjegla procesuiranje sopstvenih predstavnika zbog kriminala i korupcije, koje sve teže prikriva (ko je pomenuo Batu i pet tona marihuane?), prepoznata je u EU kao opasan signal i povod za reakciju.

Najprije se oglasila Evropska komisija, koja je ispostavila zahtjeve zvaničnom Beogradu, a potom je te zahtjeve u emisiji Pravi ugao ponovio i šef delegacije EU u Srbiji Andreas fon Bekerat.

— Želimo da se novi pravosudni zakoni ne primjenjuju, da idu na reviziju sa Venecijanskom komisijom. Želimo da vidimo političku volju za dogovor o REM-u. Zabrana uvoza ruskog gasa od 2028. ne odnosi se direktno na Srbiju, ali očekujemo da se i Srbija usaglasi sa politikom EU — naveo je on.

Da su izmjene u pravosuđu shvaćene kao ozbiljna prijetnja pokazuje i izjava inače suzdržane evropske komesarke za proširenje Marte Kos. Istog dana kada je skupštinska većina usvojila sporne amandmane, Kos je poručila da je riječ o koraku unazad, a u intervjuu za N1 istakla je da je vjerovala da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić neće potpisati sporne izmjene.

— Da, mislila sam da bi to mogla biti jedna od mogućnosti. Ne znam razlog zašto ih je potpisao. Ali znate, nije važan samo sadržaj onoga što se dešava, već je veoma važno pronaći odgovor na pitanje: zašto? I to me više brine. Jer ako znate da idete protiv evropskih standarda i protiv suštine pristupnog procesa, onda vjerovatno morate imati dobar razlog. Do sada mogu samo da pretpostavljam, ali niko mi nije rekao razlog. Mogu da imam samo sopstvenu procjenu i procjenu mog tima – i ona nije dobra — navela je Kos.

Da nije dobro i da neće biti, moglo se predvidjeti mnogo ranije. Još od trenutka kada su radikali preko noći postali evropejci, navodno zamijenivši granice Velike Srbije za one otvorene koje su suština EU. Ipak, obećanje da će Srbija postati crna rupa na evropskom tepihu izgleda da su ispunili i tu se možda krije odgovor na pitanje zašto koje je postavila zabrinuta komesarka Kos.

Da nam poziciju crne rupe Evrope u Briselu zaista priznaju, zaključak je koji se stiče i u neposrednoj komunikaciji sa predstavnicima EU.

Govoreći o statusu Srbije i njenom putu, evropski dopisnik N1 Nikola Radišić ističe da je zvanični Beograd skrajnut u odnosu na to kako se tretiraju, prije svega, Crna Gora i Albanija.

— Oni su sada predvodnici kada je riječ o zemljama kandidatima za članstvo i na taj način ih tretiraju. Čak su više u fokusu u odnosu na nas i Moldavija i Ukrajina, štaviše, govori se o ubrzanom putu Ukrajine ka članstvu, ali to u ovom trenutku ne djeluje realno — navodi naš sagovornik.

Radišić ističe da je takvom položaju Srbije u značajnoj mjeri doprinijela odluka vlasti da u Skupštini usvoji tzv. Mrdićeve zakone, koji se odnose na promjene unutar pravosuđa.

— Oni to tretiraju kao prst u oko EU. Naročito ako se ima u vidu da je iz Brisela veoma brzo stigla reakcija i poziv vlastima da povuku odluku. Naglašeno je da izmjene u pravosuđu nijesu u skladu sa evropskim zakonima i normama, da je to korak unazad na evropskom putu Srbije, a onda je predsjednik Vučić potpisao te zakone — objašnjava Radišić.

On dodaje da pristup zvaničnog Brisela nije da uvodi sankcije i kažnjava Srbiju, već da podstiče predstavnike vlasti da zajedno sa njima rade na promjenama.

— Njihov stav je da nijesu oni ti koji treba da mijenjaju vlast i ulaze u sukobe, ali će insistirati da se Srbija uskladi sa pravilima EU, s obzirom na to da se na to i obavezala tokom pregovaračkog procesa. Od trenutka kada su zakoni usvojeni, redovno dolaze srpski zvaničnici kako bi sanirali štetu i objasnili da su posvećeni evropskom putu. Dolazak ministra pravde Nenada Vujića pokušali su da sakriju od javnosti. Koliko čujem, Vujić nije jedini koji je dolazio iz Srbije — kaže evropski dopisnik N1.

Naš sagovornik dodaje da su ljudi iz vlasti od predstavnika EU dobili odgovor da bi najprije trebalo pronaći način da se usvojeni zakoni povuku i da se izmjene sprovedu kroz inkluzivan i transparentan proces.

— Srbija se i dalje formalno vidi kao država na evropskom putu, a sve ovo tretira se kao privremeni problem. Prema mom mišljenju, to je greška, jer se na taj način tolerišu ekstremni potezi Beograda — zaključuje Radišić.

Očigledna je promjena narativa EU

S druge strane, Dragana Đurica, generalna sekretarka Evropskog pokreta u Srbiji, navodi da je na djelu promjena narativa i tona Evropske komisije, koja je, kako ističe, godinama o Srbiji govorila u rukavicama.

— Brisel je, po prvi put, prešao sa diplomatskih poruka i dosadašnjih gotovo molbi za reforme na jasne, provjerljive zahtjeve i logiku odgovornosti: pokažite rezultate i idete dalje, nastavite po starom i ostaćete vječiti kandidat dok druge zemlje regiona idu u EU. Ovo nije toliko novi narativ koliko kraj tolerancije za priču bez učinka — navodi ona.

Prema njenom mišljenju, EU je dugo tolerisala deklarativno opredjeljenje vlasti za evropski put, ali je sada očigledno da od tih deklaracija nije bilo rezultata i da takav put nema za cilj članstvo u EU.

— Drugim riječima, evropske integracije više ne mogu da budu paralelna realnost – da se u Beogradu govori o reformama kada treba ojačati politički legitimitet vlasti ili povući sredstva iz EU fondova, dok se istovremeno urušavaju osnovni standardi, poput nezavisnog pravosuđa. EU nije ni paravan niti bankomat, već zajednica vrijednosti i pravila. Zato je ovo prelomni trenutak i Srbiju sada EU posmatra kroz poteze koji će očigledno imati vrlo konkretne posljedice, jer se bez uvijanja kaže da će se to vidjeti i u izvještajima i u novcu, kroz sredstva iz Plana rasta i IPA fondova — podvlači Đurica.

A da li smo sposobni da ispunimo zahtjeve i da li postoji politička volja za promjenama, pitanje je koje se gotovo uvijek nameće kada se u istoj rečenici pomenu Srbija i EU.

Đurica smatra da je ključni problem nedostatak političke volje, jer bi, kako navodi, ispunjenje ovih zahtjeva značilo da vlast mora da pusti iz ruku najvažnije poluge moći.

— A to su uticaj na pravosuđe, kontrola nad izbornim procesom i rezultatima, dominacija nad medijskim prostorom. Uz to bi išao i gubitak zone komfora za političko manevrisanje između Brisela i Moskve. Zato se reforme godinama odlažu, razvlače ili se dotjeruju na loš način, kao što je slučaj sa ovim pravosudnim zakonima. A i kada su propisi napisani korektno, često imamo nedosljednu i selektivnu primjenu. Čim se pojavi opasnost da se uvedu pravila koja bi dirnula vlast, evroentuzijazam splasne — zaključuje ona u razgovoru za Novu.