Broj nasilnih djela adolescenata nad roditeljima porastao za više od 60 odsto u posljednjoj deceniji

Broj nasilnih djela u kojima adolescent napada svoje roditelje ili očuhe/maćehe povećao se za više od 60 odsto u posljednjoj deceniji, prema podacima najveće britanske policijske uprave.

Podaci koje je objavio Skotland jard pokazuju da je 2015. godine zabilježeno 1.886 takvih djela, dok je samo u prvih 10 mjeseci 2025. godine taj broj porastao na 3.091, piše Gardijan.

U ovim slučajevima osumnjičeni su imali između 10 godina – starosti krivične odgovornosti u Engleskoj, Velsu i Sjevernoj Irskoj – i 17 godina, a bili su evidentirani kao djeca ili pastorci/pastorke navodnih žrtava.

Podaci Metropolitske policije ukazuju na veliki skok zabilježenih incidenata tokom pandemije kovida, iako su se brojke postepeno povećavale tokom prethodne četiri godine, dok su u posljednje dvije ponovo naglo porasle.

Džejn Atkinson, izvršna direktorica organizacije Capa First Response, koja radi sa porodicama u kojima postoji agresija djece prema roditeljima, sugerisala je da ovi podaci odražavaju nacionalnu sliku, budući da je njena organizacija u posljednje dvije godine zabilježila povećanje broja upućenih slučajeva za 90 odsto u odnosu na raniji period.

Atkinson je navela da dio objašnjenja može biti povećana svijest o dostupnoj pomoći, ali da niz drugih faktora može podsticati nasilje.

„Nedavno sam razgovarala sa ženom koja je imala slomljenu vilicu i prst zbog svoje kćerke, i rekla je da se to dešava već dugo, a da tek kada stvari počnu da eskaliraju shvatite da možda postoji veći problem“, kazala je Atkinson.

Dodala je:

„Uradili smo internu analizu podataka i uočili porast broja roditelja koji su nam se obraćali – a to su bili oni čija djeca imaju šest, osam i 12 godina. Ljudi to prepoznaju ranije i pokušavaju da kažu: ‘Dobro, ovo je više od običnih dječjih nestašluka.’“

Atkinson je dodala da bi rast dječjeg siromaštva u Ujedinjenom Kraljevstvu i percipirani neuspjeh roditelja da ispune očekivanja mogli biti faktori koji doprinose porastu zabilježenog nasilja.

„Sve više porodica se bori da ispuni očekivanja, možda u poređenju s drugom djecom i onim što njihovi vršnjaci dobijaju. Ljudi se zaista teško snalaze i bore. Kada se bore spolja, bore se i unutar svojih porodica, a odnosi počinju da trpe.“

Studija akademika sa univerziteta u Oksfordu i Mančesteru iz 2020. godine istraživala je uticaj pandemije kovida na filijalno zlostavljanje.

Jedna majka, čije je svjedočenje uključeno u studiju, rekla je da ju je sin „tukao toliko jako da, da policija nije stigla na vrijeme, ne bih bila živa“.

Objašnjenja za očigledan porast nasilja kretala su se od promjena u strukturi i rutinama do pritisaka izazvanih školovanjem kod kuće i gubitkom spoljne podrške tokom karantina.

Helen Bonik, autorka knjige o filijalnom zlostavljanju, kazala je da se nada da novi podaci ukazuju na to da stigma u vezi s prijavljivanjem ovakvog nasilja polako nestaje.

Bonik je dodala da je „istraživanje rađeno širom svijeta, ali da je u Britaniji postojao poseban fokus“, te da je novo „razumijevanje traume i neurodiverznosti, na primjer, promijenilo način na koji shvatamo šta se dešava u porodicama“.

Filijalno nasilje stručnjaci smatraju najskrivenijim i najstigmatizovanijim oblikom porodičnog nasilja, a zabilježene brojke vjerovatno samo nagovještavaju stvarne razmjere problema.

Studije ukazuju da zlostavljanje roditelja može početi u ranom uzrastu, ali obično dostiže vrhunac između 14. i 16. godine.

Postoji nedostatak čvrstih istraživanja o njegovoj učestalosti, iako se na međunarodnom nivou smatra rastućim problemom.