Motivi za blokadu poglavlja su politički, ali to ne znači da smo ispunili sve obaveze u poglavljima

Nemam dileme da su motivi za blokadu dva poglavlja politički, a ne tehnički. Iz jednostavnog razloga: da se radilo o neispunjenim kriterijumima, to bi nam bilo saopšteno znatno ranije i bila bi data prilika da se nešto popravi i da se nedostaci otklone. To se nije desilo. Ovdje je riječ o namjeri da se napredak Crne Gore u pregovorima uspori.

To, međutim, ne znači da smo ispunili sve obaveze u poglavlju 11, za koje imamo dva završna mjerila, kao ni u poglavlju 13, za koje takođe imamo dva završna mjerila. 

Ni u jednom od nedavno zatvorenih poglavlja nismo ispunili sve kriterijume. Politička je odluka bila i kada smo zatvarali i tada nam je to koristilo, politička je i sada kada smo blokirani, kada nam to šteti i usporava naš već veoma spor put. 

Izuzetno je važno da istovremeno razumijemo političku realnost procesa i ubrzamo suštinske reforme – jer samo ta kombinacija može spriječiti dalja usporavanja. Bez tog paralelnog djelovanja, svaka naredna odluka može ponovo biti politička – i ponovo na našu štetu.

Novembarski Izvještaj Evropske komisije - objavljen, dakle, prije samo mjesec dana - je ukazao na niz obaveza u poglavljima 11 i 13, koja pripadaju klasteru 5 „Resursi, poljoprivreda i kohezija“.

Kada je u pitanju poglavlje 11 „Poljoprivreda i ruralni razvoj“ Komisija navodi da su preporuke iz 2024. godine samo djelimično sprovedene i da Crna Gora naročito treba da intenzivira sprovođenje programa IPARD III i obezbijedi više resursa, naročito kadrovskih. Osim toga navodi se da država mora da ubrza sprovođenje Akcionog plana za usklađivanje s pravnom tekovinom EU u oblasti poljoprivrede i ruralnog razvoja, obezbjeđujući kontinuirano usklađivanje zakonodavstva i finalizaciju registra vinograda. 

Traži se i da se osigura da se aktivnosti i mjere utvrđene u sprovedbenom planu za uspostavljanje agencije za plaćanje i integrisanog sistema upravljanja i kontrole preduzimaju i ispunjavaju u određenim vremenskim okvirima, s posebnim fokusom na ažuriranje sistema identifikacije zemljišnih parcela (LPIS) i izradu detaljnih planova za uspostavljanje sistema za nadzor površina. Na kraju, podsjeća se i da su u oblasti borbe protiv korupcije, IPARD tijela obavezna da sprečavaju, otkrivaju i prijavljuju nepravilnosti.

Kada je u pitanju poglavlje 13 „Ribarstvo i akvakultura“, prošlogodišnje preporuke Komisije su takođe samo djelimično sprovedene i ostaju uglavnom važeće. Od Crne Gore je naročito traženo da poveća svoje administrativne, kontrolne i inspekcijske kapacitete, kako je i predviđeno Akcionim planom za jačanje administrativnih, inspekcijskih i kontrolnih kapaciteta usvojenim u julu 2025. godine. U pogledu inspekcija i kontrole, u 2025. godini nije bilo povećanja broja inspektora za ribarstvo, niti povećanja broja zaposlenih u administraciji. U toku su aktivnosti na daljem ažuriranju i unapređenju informacionog sistema za ribarstvo, kao i na obezbjeđivanju neophodne opreme i obuka za inspektore.

Osim toga naglašeno je da je neophodno da se sprovedu Zakon o morskom ribarstvu, Zakon o akvakulturi i Zakon o strukturnim mjerama i državnoj pomoći u ribarstvu i akvakulturi te nastavi rad na razvoju sekundarnog zakonodavstva (podzakonskih akata i pravilnika) neophodnog do trenutka pristupanja. Konačno, decidno se navodi da nije bilo pomaka u oblasti pomorskog prostornog planiranja.

Iz svega navedenog vidimo da smo za ova dva poglavlja usvojili neke od zakona, strategija i akcionih planova, ali da njihovo sprovođenje gotovo da nije ni započeto, dok administrativni kapaciteti nisu unaprijeđeni. Drugim riječima, usvojene javne politike za poljoprivredu i ribarstvo nisu još zaživjele u praksi. 

Sprovođenje svih ovih preporuka je u interesu građana i građanki Crne Gore. Zajednička poljoprivredna politika EU (ZPP) podržava poljoprivrednike i osigurava bezbjednost hrane u Evropi. Pomaže u suočavanju s klimatskim promjenama i održivom upravljanju prirodnim resursima; održava ruralna područja i pejzaže širom EU; održava ruralnu ekonomiju živom promovisanjem radnih mjesta u poljoprivredi, agroprehrambenoj industriji i povezanim sektorima. To zahtijeva snažne sisteme upravljanja i kontrole. Postoje i zajednička pravila EU za tržišne standarde, politiku kvaliteta i organsku poljoprivredu koja je važno ne samo da usvojimo, nego da dosljedno sprovodimo.

Sa druge strane, Zajednička politika u oblasti ribarstva (ZRP) propisuje pravila za upravljanje ribarstvom, štiti žive resurse mora i ograničava uticaj ribarstva na životnu sredinu. To uključuje postavljanje kvota za ulov, upravljanje kapacitetima flote, pravila o kontroli i inspekciji, pravila o tržištima i akvakulturi i podršku za ribarstvo i obalne zajednice. Pored toga, ona podstiče održivu akvakulturu. 

Činjenica da je odluka o blokadi dva poglavlja politička ne oslobađa domaće institucije obaveze da ubrzaju ispunjavanje preuzetih obaveza, već upravo suprotno – povećava potrebu za ozbiljnijim i organizovanijim pristupom. Nadležno ministarstvo, pregovaračka struktura i Vlada treba što prije da obavijeste javnost šta je preduzeto da sve navedene preporuke budu realizovane.

Svako odlaganje u ispunjavanju ovih obaveza znači ne samo sporije pregovore, već i gubitak prilika za razvoj ruralnih područja, jačanje prehrambene bezbjednosti i održivo upravljanje morskim resursima.