Litije su bile kleronacionalistička kontrarevolucija, to se ne da liječiti bez promjene onoga što je porodilo sve ovo

Litije su bile kleronacionalistička kontraevolucija u Crnoj Gori, zato što su imale za ambiciju da potpuno revidiraju karakter Crne Gore, ocijenio je bivši predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ocjenjujući da je ta revolucija imala za cilj da Crnu Goru umjesto da bude građanska učini nacionalnom - i to srpskom državom.

On je u intervjuu za Al Jazzera Balkans kazao da su snage koje su vodile litije imale za cilj da Crnu Goru od sekularne preobrate u teokratsku državu, iako je Crna Gora napustila teokratiju još u vrijeme Knjaza Danila Petrovića polovinom 19. vijeka, da je od pro-zapadne i NATO učine pro-ruskom državom.

- I u finalu da Crnu Goru od nezavisne i suverene države učini sastavnim dijelom „srpskog sveta“. Nešto nalik Zetskoj banovini u vrijeme prve Jugoslavije zbog čega je je predsjednik parlamenta (Andrija Mandić) i pripremio novi logo parlamenta – kazao je Đukanović.

Odgovarajući na pitanje zašto je Milo za sve kriv i danas, iako je do promjene vlasti došlo prije skoro pet godina, Đukanović je kazao da, bez obzira što imamo jednu pomalo komičnu potrebu nove „oslobodilačke“ vlasti, da negira sve što je urađeno u Crnoj Gori do 2020. godine.

- Za vrijeme te prethodne vlasti Crna Gora je bila jedina jugoslovenska republika koja je sebe poštedjela rata. Za vrijeme te prethodne vlasti, tokom 1994.godine, Crna Gora je prvi put u svojoj istoriji obezbijedila svoje samoizdržavanje. Za vrijeme te prethodne vlasti, Crna Gora je sebe sačuvala od NATO bombardovanja, iako je bila dio Savezne republike Jugoslavije koju je NATO bombardovao na kraju 20. vijeka. Zahvaljujući umješnosti diplomatije, Crna Gora je obezbijedila pravo na referendum i taj referendum je realizovala u skladu sa najvišim evropskim standardima, u uslovima pune stabilnosti i povratila Crnogorsku nezavisnost. Nekoliko godina nakon toga postala je članica NATO-a i došla do predvorja Evrospke unije, a u međuvremenu realizovala 11 milijardi eura direktnih stranih investicija – podsjetio je Đukanović.

Dodao je da će, kada kritičari tih učinaka budu imali nešto da ponude kao svoj rezultat, što je ne ravno, nego nalik tome, onda biti spreman da ozbiljno razgovara o njihovim kritikama. 

- Ja bih rekao da te kritike meni danas dijeluju više komično. Znate, kada se borite za vlast, dakle u onom periodu do 2020. godine usljed dugog trajanja prethodne vlasti, vi svakako imate pravo da se poslužite raznim političkim motkama. Dakle, najomiljenija motka ne samo na Balkanu, nego svuda u svijetu, je optužba za kriminal i korupciju. Ali, kada danas, gotovo pet godina od ovoga što se događalo u Crnoj Gori od početka 2020. godine, za opravdanje za svoje nečinjenja ili pogrešna činjenja, želite da pronađete u onome što je bila politika prethodne vlasti, to zaista djeluje komično i to samo ukazuje na apsolutnu neznavenost, apsolutnu neodgovornost i nedoraslost za obavljanje državnih poslova – naveo je Đukanović.

On je istakao da su interpretacije karaktera Crne Gore kao srpske i Crnogoraca kao Srba utemeljene još u Garašaninovom načertanju  iz 19. vijeka, te da taj narativ ne posustaje. 

- To se ne liječi, očigledno – kazao je Đukanović ističući da je zabrinut razvojem događaja u Crnoj Gori.

- Samo nerazuman čovjek se ne bi brinuo intenzitetom ruiniranja onoga što su tekovine savremenog razvoja Crne Gore tokom posljednje četiri godine. Posebno sam zabrinut nakon tragičnih događaja na Cetinju. Dakle, ti tragični događaji u dva navrata su nas opomenuli da je proces ruiniranja svih državnih funkcija Crnoj Gore u ozbiljnom zamahu i da danas možemo da kažemo da sistem bezbijednosti nije u lošem stanju - nego da je sistem bezbijednosti pred nestajanjem. Danas sistem bezbijednosti nije u stanju da garantuje građanima Crnoj Gore elementarnu građansku sigurnost. Dakle, apsolutno saosjećam sa svim ljudima, sa porodicama žrtava na Cetinju. Saosjećam sa svakom žrtvom na prostoru Crne Gore, jer svakodnevne su pojave ugrožavanja žena, maloljetnika i njihove sigurnosti. Ali, saosjećanje nije dovoljno. Očigledno smo morali da prođemo ovu lekciju. Crna Gora je 30 godina imala kontinuitet vlasti. Morala se upoznati sa novom vlašću. Mislim da se upoznala. I ovo se ne da liječiti, bez promjene onoga što je porodilo sve ovo. Zalažem se za to da se svi pojedinačno preispitamo, preispitamo svoju ulogu u kreiranju ovakvog ambijenta kakav danas imamo i kao odgovorni građani što prije pristupimo promjenama koje će nam obezbijediti stabilnost naše države, njen jasan evropski prosperitet, ali prije svega građansku sigurnost – kazao je Đukanović. 

Greške Zapada i ponavljanje scenarija iz 90-ih

On je rekao kako se bivšoj vlasti učinilo da su u periodu prije 2020. godine napravili puno pomaka u korist evropske i euroatlantske budućnosti Zapadnog Balkana. 

- Međutim, došlo je do određenih zastoja. Ti zastoji su uglavnom posljedica promjene strateškog kursa Moskve prema Zapadu. Nekoliko godina prije 2020. godine je Moskva je odlučila da svoju dotadašnju liberalnu ideologiju zamijeni nacionalnom ideologijom. I, naravno, odabrala za stratešku metu Zapad, a na Zapadu Evropsku uniju. A, kada birate Evropsku uniju kao metu, onda je Zapadni Balkan vrlo zahvalno pristupno područje za atakovanje na evropske vrijednosti. Dakle, ja mislim da je to bio ozbiljan previd, ne želim da ulazim to da li je namjeran ili ne, od strane određenih struktura u zapadnoj politici koji su vođeni svojim sebičnim interesima. U osnovi, podržavali su politike na Zapadnom Balkanu koje su zapravo bile u funkciji ostvarivanja interesa Ruskog imperijalizma – kazao je Đukanović.

Prema njegovim riječima, Rusija je zahvaljujući odsustvu pažnje zapadne politike za Zapadni Balkan, zahvaljujući usporavanju politike proširenja od strane Evropske unije, pa sve do konačnog zaustavljanja, osjetila prazan prostor na Zapadnom Balkanu.

- I ušla je u taj prostor. Primijenila je svoj vrlo razuđen i vrlo bogati repertoar hibridne politike, formirala svoje dvije ozbiljne baze hibridnog rata na Zapadnom Balkanu. U Beogradu i u Banjaluci. I ozbiljno vrjednosno devastirala Zapadni Balkan. U međuvremenu je ta devastacija dovela do ozbiljnog smanjenja podrške evropskoj budućnosti svih država Zapadnog Balkana. Nametnula se alternativa evropskom putu Zapadnog Balkana. Nametnuli su je nacionalisti i oni koji su podržavali nacionaliste. Nažalost, i oni koji su skrštenih ruku, vođeni svojim drugim interesima ostavljali prostor za razmah te politike. Tako da, kada me pitate da li je to izazov za Crnu Goru i za BiH - naravno da jeste. I kada me pitate o tome kolika je snaga te politike danas u Crnoj Gori, rekao bih da je izuzetna. Dakle, to je dominantna politika od 30. augusta 2020. godine – kazao je Đukanović.

Dodao je da politika velikosrpskog nacionalizma i politika proruskog razvoja Crne Gore umjesto dotadašnjeg proevropskog i evroatlanskog, danas ima većinu u Crnoj Gori.

Đukanović je ocijenio da je u prošlosti izostala jasna osuda politika i država koje su porodile sve ono što se dešavalo u bivšoj Jugoslaviji, te da stoga danas živimo reprizu.

- To je odgovor zbog čega sada mi opet prisustvujemo, rekao bih, gotovo do utančina, ponavljanju scenarija iz 90-ih godina. Ugroženi su Srbi, da bi se Srbija samoproglasila zaštitnikom, da bi krenula da preuređuje države u regionu. I dozvolite, tu se plašim da je zapadna politika dala podršku tim intencijama. Čini mi se da je zapadna politika u jednom trenutku odustala od dotadašnjeg ravnopravnog tretmana šest zapadno-balkanskih država sa istom idejom - da se svima pomogne da dosegnu evropsku budućnost i na taj način prevaziću zaustajanju razvoju - a pristupila novoj politici kontrole Zapadnog Balkana preko najvećih država. Preko Srbije i preko Albanije – naveo je Đukanović.

Bivši predsjednik Crne Gore je kazao da je projekat Open Balkana zapravo bio pokušaj institucionalizacije dominacije Srbije i Albanije na Zapadnom Balkanu. 

- Na moje upozorenja kreatorima tog projekta da će to voditi obnovi nacionalizma, oni su me uvjeravali da se to ne može dogoditi jer je to pod njihovom kontrolom. Ja sam ih upozorio da smo devedesetih godina imali, rekao bih, mnogo ozbiljnije političke formate na političkoj sceni Jugoslavije koji su se poigrali nacionalizmom, pa im je onda izmakao kontroli. Meni se čini da se ovakvom politikom Zapada zapravo utro put za preuređenje Zapadnog Balkana na principima etnocentrizma. Dakle, umjesto ravnopravnog tretmana šest država, da se situacija na Zapadnom Balkanu kontroliše preko nekih najvažnijih državai političkih centara i njihovog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama – zaključio je Đukanović.