Dobili mrvice: Penzije povećane za cijenu paštete, za školjku jaja - još koju godinu strpljenja

Dvije godine čekanja, odricanja i tišine - i "nagrada" je stigla.

Penzioneri u Crnoj Gori koji primaju minimalnu penziju od 450 eura dobiće povećanje od 1,70 eura. Da, euro i sedamdeset centi. Toliko vrijedi "usklađivanje" nakon dvogodišnjeg zamrzavanja penzija i u jeku rekordnih cijena osnovnih životnih namirnica.

Prosječna penzija, koja je u decembru iznosila oko 543 eura, biće veća za čitava dva eura. Minimalnu penziju - onu koja se sada "uvećava" za simboličnih 1,70 - prima više od polovine od ukupno oko 132 hiljade penzionera u Crnoj Gori.

Šta se, dakle, može kupiti za to "silno" povećanje?

Dvoje najjeftinije paštete.

Ili dva do tri kilograma brašna.

Ili litar ulja.

Ili litar mlijeka više.

Naglasak je, naravno, na ili - jer mogu izabrati samo jedno od navedenog, ne sve. Eventualno jedna konzerva skuše više, ili dvije vekne bijelog hljeba.

Ne mogu kupiti pakovanje od deset jaja.

Ne mogu konzervu tune.

O maslinovom ulju, kao zdravoj namirnici, ne vrijedi ni govoriti - tim tempom povećanja, do njega bi mogli stići nakon još pet "usklađivanja".

Veće pakovanje grčkog jogurta? Takođe nedostižno.

Da ne govorimo o kafi u restoranu - za to ne smiju ni da pomisle da bi sebi mogli priuštiti. Doručak van kuće? To je već luksuz iz nekog drugog života.

Možda penzioneri požele i nešto slatko. Od ovog povećanja mogu sebi priuštiti čokoladu od 100 grama - ali uz uslov da je na popustu i da dobro prate cijene po rafovima.

A o domaćem, bogatom, skuvanom ručku - ne treba trošiti riječi.

Nema novca ni za pola kilograma piletine.

Nema za oslića.

Pastrmka je misaona imenica.

Orada - daleko bilo.

Ovo povećanje ne znači dostojanstven život.

Ne znači ni sigurnost.

Ne znači ni minimum komfora.

Ovo znači golo preživljavanje, i to ispod svakog praga dostojanstva.