Adamović o Peru Počeku: Stvaralaštvo obilježeno Crnom Gorom

Crna Gora je rodila Pera Počeka, a Italija je od njegovog talenta stvorila umjetnika svjetskog imena, kazao je u emisiji E-uživo novinar Siniša Adamović, autor dokumentarnog filma o Počeku, povodom godišnjice smrti jednog od najvećih crnogorskih slikara.

– Pero Poček je mali dio svog stvaralačkog života proveo u Crnoj Gori. Međutim, njegovo stvaralaštvo je definitivno obilježeno Crnom Gorom. Cijelog svog dugog i plodnog života nosio je Crnu Goru u srcu i izražavao se kroz motive koji su prvenstveno crnogorski. U najljepšem smislu te riječi, Italija ga svojata – on je italijanski slikar. Čak je početkom prošlog vijeka predstavljao Italiju na velikim međunarodnim izložbama – kazao je Adamović.

On je podsjetio da je svojevremeno radio intervju sa Počekovom unukom Seranelom, koja živi u Rimu, te da je kroz taj razgovor bilo jasno koliko je Crna Gora značila slavnom umjetniku.

– O tome šta je za njega bila Crna Gora najbolje govore riječi njegove unuke Seranele Poček, koja je rekla: „Ja sam više Crnogorka nego Italijanka“. Rođena je u Rimu i u Crnoj Gori je bila svega jednom ili dva puta. Kada ona to kaže, to je direktna posljedica nasljeđa koje je njen đed prenio potomcima. Često se govori da potomci iseljenika gube vezu sa domovinom, ali ona je dokaz suprotnog – istakao je Adamović.

Sagovornik Televizija E osvrnuo se i na činjenicu da se Poček, iako veliki zaljubljenik u Crnu Goru, nakon nasilne aneksije nikada nije vratio u domovinu.

– Bio je poklonik kralja Nikole i kraljevske porodice, monarhista po uvjerenju. Prvi svjetski rat dočekao je u Italiji i, zbog svojih političkih stavova, nije imao potrebu niti mogućnost da se vrati u tom periodu, sve do Drugog svjetskog rata. Nakon Drugog svjetskog rata, bez obzira na vremensku distancu, kako je sam negdje rekao – niko ga nije zvao – naveo je Adamović.

Poček je danas, kako je naglašeno, ne samo jedan od najznačajnijih crnogorskih stvaralaca, već je njegovo ime utkano i u svjetsku kulturnu baštinu.

– Postoji priča da su mu galeristi iz Sjedinjenih Američkih Država nudili ogroman novac za njegove slike, ali je on to odbio jer je želio da se njegova djela čuvaju u Crnoj Gori. Danas se desetak slika manjeg formata nalazi u Narodni muzej Crne Gore, dio je kod rodbine, dok se većina nalazi u Italiji, kod njegove unuke Seranele. Njegovo najveće djelo „Gusle“, dimenzija pet sa tri metra, čuva se u posebnom dijelu njene kuće u jednom rimskom predgrađu, u adekvatnim uslovima. Riječ je o zaista nevjerovatnom djelu – zaključio je Adamović.