Pola godine bačeno niz Moraču

Jeste li čuli za 38. paralelu? Vjerovatno jeste, ali iako niste onda ste sigurno čuli za dešavanja u vezi sa njom. A, dešavanja su rat između dvije Koreje, Sjeverne komunističke i Južne pro-zapadne. Ta, 38. paralela je bila granica između dvije Koreje prije rata, koji će početi 1950. godine sa istim ciljem obje učesnice, a to je prelazak preko te paralele i zauzimanje protivničke države radi ujedinjenja.

E, sada, duga bi ođe bila priča o tome kako su MacArtur i Amerikanci doživjeli svoj prvi vojni poraz, kako je Kina udarila s boka i iz vazduha a sve u zaštitu neprikosnovenog komunističkog ideala, kako je Japan pametno ćutao i gradio svoju poziciju, i još puno toga, ali ono šta je najbitnije za ovu priču je to da su na kraju rata vojske Sjeverne i Južne Koreje ponovo došle na onu istu 38. paralelu đe su bile i na početku rata, s tim što im je za taj poduhvat i napredak trebalo oko tri miliona života.

Ne znam za vas, ali je meni ova priča nevjerovatno slična prekjučerašnjem formiranju vlasti u Podgorici. Naravno u simboličkom smislu i bez ljudskih gubitaka, naravno, ako ne računamo one kadrovske.

Predstavnici, odnosno odbornici, političkih partija PES-a, Demokrata, DF-a, SNP-a, URE i Pokreta za promjene su krajem jula 2024. godine odlučili da više ne mogu zajedno i da se mora raspustiti podgorički parlament i krenuti u nove izbore. U politički rat, rekli bi neki politikolozi. Razlike su bile ogromne i nepremostive i prosto se moralo tako.

Danas, pet mjeseci kasnije, politički predstavnici partija PES-a (i jednog i drugog), Demokrata, DF-a, SNP-a i Pokreta za promjene odlučili su da formiraju onu istu vlast koja je bila i prije pola godine.

Dakle, evo nas ponovo na 38. paraleli, samo uz puno potrošenih miliona, živaca, ljudi i onoga čega odavno više namamo a to je vrijeme. Dobro, reći će sitničari da više nema URE, i to je tačno, ali što bi kazali stari - to nam najveća šteta bila, bitno je da imaju podkast.

Ako su vam, gospodo, sva ova ujdurma i cirkus sa izborima trebali samo da bi bezbolno smijenili gradonačelnicu Injac onda zaista kapa dolje, jer ovakav scenario i režiju ne bi ni Bolivud pružio. Jer, u konačnom, samo se to stvarno i desilo. Borovinić-Bojović će i dalje biti predsjednica Skupštine, najbitniji resori u gradskoj vladi će ponovo u iste ruke, e jedino što je tetka iz žuljave odborničke uskočila u kožnu pod-gradonačelničku fotelju.

I Toma Zdravković je pjevao: „Sve bih dao za Ljiljanu“, ali je on to, drugari iz malog PES-a, mislio onako prenosno, pjesnički, sa puno hiperbole, nije on to mislio ozbiljno kao vi.

Nego, da sve ove igre prijestola ne koštaju nas građane, ovo bi bilo beskrajno zanimljivo i smiješno. Prava komedija apsurda, predivno za gledanje sa strane. Ali, čak i pored toga što sve ovo ozbiljno remeti normalno funkcionisanje grada, ima jedan momenat koji je smiješan pa neka košta koliko košta, valja za sve pare. A, to je neobavještenost PES-ove poslanice Nedović.

Nju izgleda niko ništa u partiji ne obavještava o bilo čemu. Ona je 24. decembra izjavila kako je Milatović izdajnik građana i kako sebi ne može da oprosti što ga je glasala za predsjednika. Ista ona 25. decembra pregovara sa Milatovićevim predstavnicima (malim izdajnicima) oko formiranja koalicije, ovoga puta sa puno manje gađenja i puno više oprosta prema sebi. Nakon sastanka je kazala da su pričali o principima. Pa lijepo, to su uvijek lagane teme za razgovor i ne nose neki rizik.

Za to vrijeme, njeni šefovi su razgovarali sa Milatovićem (velikim izdajnikom) oko toga ko će dobiti koju funkciju na lokalnom ali i državnom nivou. Nije u redu da joj se ništa ne govori, a da joj se sa druge strane dopušta da svašta govori. Nije to fino ni prema njoj ni prema novom, starom drugu izdajniku.

Ali, šalu na stranu. Dobili smo izgleda to šta smo i trebali da dobijemo, samo je pitanje koliko ćemo ukupno da izgubimo i do kada to možemo da trpimo. Mnogi su se nadali da će Milatović osjetiti neke nove vjetrove sa Zapadnog Balkana, ali nije. Ili jeste, pa mu je rečeno da nije.

Jer, vidite nešto, osoba koja u petak izjavi, citiram: „Posljednja dešavanja u Crnoj Gori nažalost ukazuju da je dominantan karakter sadašnje vlasti anti-crnogorski i anti-evropski, i da se ogleda u protiv-ustavnom djelovanju, slavljenju retrogradnih ideologija, ekonomskom populizmu i urušavanju dobrosusjedskih odnosa“, a u četvrtak sa istim tim retrogradnima formira vlast u Podgorici, je ili ucijenjen ili hakovan. Ili oboje. Ili je prosto - ništa.

No, kako god bilo Jakov Milatović je između toga da postane državnik, ipak odlučio da ostane Momir.

Novo-najavljeni gradonačelnik Podgorice, Saša Mujović, u prvoj izjavi nakon postizanja dogovora rekao je da će već od sjutra razmišljati kako da ispuni obećanja iz kampanje.

Profesore, ne bih da kvarim momenat ali odgovorni ljudi, pa i političari, o obećanjima razmišljaju prije nego li ih daju, a ne onda kada treba da ih realizuju. Prvi način je odgovornost a drugi politički diletantizam i loša propaganda.

Ali, da vidimo kako će biti. Možda i uvedete red, kao što ste i u Elektroprivredu i Rudnik uglja ono, onomad, kada ste ono, kako bješe?