O benzinu i o autima

Poštovani profesore, doktore, docentu Veseline Drljeviću, predsjedniče Savjeta,

Oče Veseline,

Danas ćemo da govorimo o hakovanju, povjerenju i istraživanjima. A, možemo, kasnije, i o benzinu i autima... Da vidimo, kuda će tok svijesti da nas ponese.

Da vidimo prvo šta smo sve uradili za ovih nekoliko dana. 

Prvo i najvažnije - obznanili smo istraživanje po kojem najviše volimo Crkvu I Milojka. I  najviše im vjerujemo. Eh, ta ljubav i povjerenje nas je koštala 100 hiljada eura. Pitate se kako? Mislim ne Vi, Vi to znate, nego neupućeno građanstvo do kojih, nekim čudom, dolaze ova pisma. 

Dakle, sklopili smo ugovor sa Agencijom za ispitivanje javnog mnjenja i naručili smo istraživanja, mjesečna, kojima ćemo da podsjećamo vaskoliku javnost ko nam je najpreči i srcu najbliži. Slično smo obznanili i krajem januara, razlika je u procenat gore-dolje, ali sve u svemu odanost i emocije su nam stabilni. Crkva i Milojko su nam stameno na prvom mjestu, a ovo ostalo kako oće. 

Bravo, to vam  je bilo pametno ulaganje. Od 24 meleona izdvojili ste tričavih 100 hiljada i mirni ste čitavu godinu. Nijeste Vi od juče. A, bogami ni Bobi. Dobro znate obojica da izvjesna Služba za kadrovska pitanja, kletve i anateme radi 24/7. I prati. I, sad, što bi rekao Radovan III, čovečanski pitam čitateljstvo -  ima li ko srca da nešto smatra i dovodi u sumnju časne namjere naručilaca istraživanja?! 

U ovom dijelu pisma, imam za Vas i jedno zamoljavanje. Ako je moguće, a znam da me nećete odbiti, da se u istraživanje ubaci i nekoliko pitanja o Ekonomskom fakultetu u Podgorici. I da budu tako formulisana da iz odgovora možemo zaključiti samo jedno – da ta obrazovna ustanova treba da se zatvori, proglasi prevaziđenom jer je stara i da se otvori novi i ljepši Ekonomski. Predložila bih i odličan socijalni program za tamošnje zaposlene. Ovi stariji profesori, koji nerviraju Milojka, da se upišu na onu “Iskru” što je premijer smislio, pa neka uče da programiraju. Kad nauče, odmah da se zapute u inostranstvo, pa neka tamo rade. Ovi mlađi profesori i saradnici neka dođu u RTCG da vode neke emisije ili da rade Jutarnji. Dok se novi fakultet kadrovski ne osposobi, možete nas s kojima inače ne znate šta ćete, da pošaljete da radimo kao profesori. Da predajemo ekonomiju. To je lako. Ja bih, recimo, mogla da preuzmem fiskalnu ekonomiju. 

Eto i to smo riješili. 

A, sad da se pozabavimo drugom aktuelnom problematikom. 

Prije nekoliko dana, kao što vam je poznato,  bili smo žrtva brutalnog hakerskog napada. U  potresnom obraćanju urednik portala, vidno skrhan, napadačima je jasno poručio: “Napadi neće promijeniti činjenice”. O pojavi da su se činjenice mijenjale i kad nije bilo napada, nećemo ovom prilikom. Imamo kad. 

Iz svega navedenog, možemo da zaključimo da je motiv jasan – u pitanju je “destabilizacija Javnog servisa”. Ubaciću jednu  digresiju koja će nas  u nastavku dovesti do teorije o mogućim počiniocima “gnusnog napada”. Elem, upravo na portalu RTCG objavljena je vijest da je “u Kini otkriven novi koronavirus kod japanskog slijepog miša, a koji može direktno da se prenese na neko ljudsko stvorenje”. I, sad dolazimo do teorije – ako može sa japanskog slijepog miša da se prenese virus na Kineza, zašto ne bi mogao virus sa nekog uposlenika RTCG da se prenese na server portala RTCG? I to još lakše, jer, kako je i objašnjeno u jednom ukazu menadžmenta, mi djelatnici smo zapravo vlasništvo Javnog servisa, pa  dođe da smo mi i server  zapravo jedan organizam. 

Dolazimo do ključnog dijela – posljednjih dana primijećen je povećani broj prehlada kod zaposlenih u najvažnijoj medijskoj kući. Zašto? Zato što nijesu poštovali pravilnik o oblačenju koji je donešen kako bi se sačuvalo dostojanstvo kuće. Eto, vidite, kako je sve povezano i ništa nije slučajno. Svi mi dobro znamo ko su nosioci virusa. Svima nam je jasno ko nije poštovao pravilnik i ko je kašljao, šmrktao i kijao. Neka ne misle ti i takvi da ne znamo ko oće da destabilizuje Javni servis…

Stoga, pošto je situacija vrlo delikatna i urgentna, predlažem da akcijom otkrivanja počinilaca napada rukovodi lično  NPI (nezakonita predmetna institucija) Raonić. Ako ko zna šta su  hakeri, zna on. Uostalom, njega smo nedavno slali na školovanje u Njujork, Barselonu i još neđe. 

Kako čujem i milo mi je -  već je počelo operativno djelovanje. Normalno, nije škola pojata. Bobi počeo akciju. Rekoše mi, moji izvori, posljednjih dana  registrovana povećana potrošnja tamjana u prostorijama RTCG. Dobro je,  daće Bog, pa da to sve bude dobro. 

Da Vas više ne zadržavam, još samo  jedno zapažanje i sugestija.

Opšte je primijećeno da Vi i Bobi baš nekako ne simpatišete djelatnike koji imaju više od 30 godina života i pet godina radnog iskustva. Koliko čujem (laž čula, laž prenijela) razigrali  ste sistematizaciju pa se “vremešni” uposlenici prebacuju gore-dolje, bez reda i povoda, samo da budu što dalje od vas dvojice. Da ih ne gledate. Nekako vam oku ne prijaju. Zato ste odlučili da osvježite  programsku ponudu “novim licima”. Nego, o tome sam Vam već pisala. Kao što sam Vam i rekla, nijesam primijetila neke makanje među autorima, nešto mi se čini da ste doveli moje ispisnike.

 Ali, neka ste. Šta vas briga. Može li vam ko šta? (Vidjećemo 7. marta). 

Pošto ste baš bili kreativni u televizijskim formatima kako da nam se političari ne skidaju s glave – pa ih gledamo kakvi su bili kad su bili mali, pa kad su porasli, zašto su porasli, pa šta su jeli, jesu li se igrali, pa ih crtamo, pa se s njima šalimo – imam jednu molbu. Da se na RTCG prevede onaj tv spomenar  sa lokalne televizije, pa da šesnaesti put gledamo sve ovo što sam nabrojala, ali sa sve fotografijama. Ako i to još prevedete u RTCG, hakeri će nam bit mila majka, nema tog tamjana koji će nam pomoć. 

Neka Vam Bog podari mudrost i strpljenje, blagodarim.

Tanja Šuković, djelatnica Javnog servisa.