Dačićeva genocidna targetiranja

Piše: Nebojša VUČINIĆ 

 Za genocid je, veli pravna nauka, nužna, ali i dovoljna - genocidna namera. Ako pogledamo izjave nekih srpskih visokih političkih rukovodilaca o Crnoj Gori i Crnogorcima, teško je ne zapitati se - da li je to samo jeftino politikanstvo za lokalnu upotrebu ili nešto mnogo, mnogo podmuklije i opasnije?

Crnogorci su u Srbiji, čini se oduvek, smetali lokalnim šovinistima. Ni manjeg naroda, ni većeg tereta za ,,čestite Srbe“, kojima Crnogorci zauzimaju direktorska mesta, mesta u školama i fakultetima, studentskim i učeničkim domovima, koji se leče i školuju džabe, a značajan broj Srba i danas ne može da oprosti Crnogorcima onaj zemljotres, zbog koga je i Srbija, pored ostalih u bivšoj Jugoslaviji, izdvajala za pomoć razorenoj Crnoj Gori.

Ipak, bili su to pojedinci, najčešće primitivni, neobrazovani i sopstvenim neuspesima frustrirani, kakvih verovatno ima u svakom narodu. Nikad se, međutim - do 2012. i dolaska na vlast koalicionih partnera koji i danas suvereno vrše vlast u Srbiji - nije dešavalo da sa najviših državnih funkcija dolaze najgore šovinističke uvrede na račun celog jednog naroda. Od 2012, na žalost, to je postala ustaljena praksa. Setićemo se samo ministra zdravlja Zlatibora Lončara i ,,gledam da ih nema“ (Crnogoraca u zdravstvenom sistemu Srbije), ili već uobičajenih izjava Aleksandra Vučića, često ,,upakovanih“ kao pošalice mangupa iz novobeogradskih blokova.

U tom ponižavanju, vređanju i targetiranju Crnogoraca, ipak, prednjači Ivica Dačić, predsednik Socijalističke partije Srbije, funkcioner u svakoj političkoj kombinaciji od pada svog prethodnika u partiji, ,,balkanskog kasapina“ Slobodana Miloševića, do danas, a sada potpredsednik Vlade i ministar unutrašnjih poslova.

Dačić je, tako, smatrao da treba preispitati državljanstvo svakog Crnogorca, a državljanina Srbije, koji podržava Đukanovićev režim, optuživao da ,,Srbijom vladaju agenture crnogorskih službi“, uzimao je na ,,nišan“ potrebe za dokazivanjem lojalnosti Srbiji sve koji imaju imovinu, preduzeća, koji su javne ličnosti...

I tako redom, do najnovijeg ,,ispada“, kada je u emisiji režimske TV ,,Pink“ rekao da svako selo u Crnoj Gori ,,ima svoju organizovanu kriminalnu grupu, a ja nikad nisam čuo u životu za ta sela“. Dodao je i da je Srbija ,,sasekla krake kriminalne hobotnice grupa iz Crne Gore“ i da ,,poslednjih godina nije bilo mafijaških ubistava“, te ,,poentirao“ da postoji opasnost da Radoje Zvicer, dok je na slobodi, ,,crta metu na čelu Aleksandra Vučića".

To nije samo bolesno šovinistički narativ. To je, na žalost, i otvoreno genocidaški narativ.

Označiti sve Crnogorce kao kriminalce - jer, kada se kaže "svako selo" za koje niko "nije čuo" ne znači ništa drugo nego "svi" - preduslov je za istrebljenje celog jednog naroda opravdano nekom "nužnošću", za smanjenjem kriminala recimo.

Jer su, jelte, (samo) Crnogorci kriminalci koji, a gde će drugo, dolaze u Srbiju i tu se bave kriminalom. Dačić zaboravlja, na primer, na Velju ,,Nevolju“, koji je mleo ljude. Ili je i Veljko Belivuk – Crnogorac, ili su možda, Legija ili Spasojević?

Ako neko misli da je preterano nazvati ovakve tvrdnje genocidaškim, da podsetimo, da prema Stantonu postoji deset faza genocida. To su: klasifikovanje, simbolizovanje, diskriminacija, dehumanizacija, organizovanje, polarizovanje, priprema, progon, istrebljenje i poricanje.

Diskriminacija Crnogoraca u Srbiji odavno postoji. Ovo je dehumanizacija. I samo korak do organizovanja, jer se - rekosmo - sve može podvesti pod ,,borbu protiv kriminala“.

Naravno da ovo i ovako ne misle svi ljudi u Srbiji. Ali, činjenica je da se nisu svi pitali ni od 1991. do 1999. U normalnim državama, političar koji ovako nešto kaže odmah bi ostao bez političke funkije, i bio bi pokrenut krivični postupak protiv njega. Znamo da se to u današnjoj Srbiji i Dačiću neće desiti. Samo je pitanje - da li zbog populističkog šovinizma, za koji se veruje da se drži pod kontrolom u svrhu zaglupljivanja sopstvenog naroda, ili zbog nečega mnogo opasnijeg, šta se kuva u kuhinjama na Andrićevom vencu i Kraljice Ane?

(autor je novinar iz Beograda)