Vuković: Postoje jasni i precizni standardi u ocjenjivanju

Nije ocjenjivanje samo po sebi svrha, nego da dolazi nekako sporedno, a onaj nastavnik koji uspije da ocjenu ostavi po strani i da je ona gotovo neprimjetna, da ne vrši nikakav pritisak na učenika, onda je taj nastavnik uspio - kazao je u jutarnjem programu Budilnik, na Televiziji E, direktor Srednje mješovite škole „Danilo Kiš“ u Budvi Krsto Vuković.

Postoje jasni i precizni kriterijumi i standradi u ocjenjivanju propisani zakonima, kaže Vuković, koji su lako primjenjivi. Međutim, prema njegovim riječima, pošto smo svi različiti to znači da ni svi nastavnici ne primjenjuju iste kriterijume prilikom ocjenjivanja.

- Zato se kaže za nekog nastavnika da je lakši, za nekoga da je teži, a za nekoga da je stroži. Upravo u zavisnosti od toga kako pristupa ocjenjivanju i kako pristupa vrednovanju znanja učenika. Inače, u praksi se događa da utiču mnogi faktori. Da onaj koji je lakši po procjeni đaka, roditelja i kolega, ponekad pređe i tu granicu tolerancije, odnosno onoga što je ipak prihvatljivo za učenike, i pretjera se. Naročito kada se radi o boljim đacima kada se olako upisuju odlične ocjene da bi se zaokružio neki odličan uspjeh ili prosjek 5.0. To su već neke poznate stvari, koje mi, nažalost, imamo u našem sistemu - rekao je Vuković.

Nastavnik je dužan da primjenjuje propise, poručuje on, ali se ipak dešava da na početku školske godine nastavnici jasno i precizno đacima ne saopštavaju kriterijume.

- Dešava se da se luta iz časa u čas kad se vrednuje znanje i kad se upisuju ocjene. Što se tiče percepcije đaka, oni sa različitim mišljenjima i stavovima idu kućama i saopštavaju to svojim roditeljima. Dešava se, nažalost, zbog toga što nijesu jasno i precizno saopšteni kriterijumi, i što ne znaju na samom startu šta ih čeka i šta je dovoljno za dvojku, trojku, četvorku, odnosno šta je obavezujuće naročito za četvorke i petice, da se roditelji nekada neopravdano ljute, nekad opravdano, i da imamo problema sa tim. Što se tiče objektivnosti, primarno gledano, mislim da je to stvar obaviještenosti, korektnosti, pa čak i moralnih principa, nivoa svijesti, savjesti i obrazovanja svakog nastavnika ponaosob. Da li će neko objektivno procjenjivati određeno znanje, da li će objektivno postupati u životu, zavisi od kvaliteta toga čovjeka. To je jednako i u drugim branšama, nije samo u prosvjeti.  Ne moramo se vezivati za procjenu učenja, odnosno znanja, i postignuća učenja. Objektivan čovjek je onaj koji bezinteresno procjenjuje, koji prikazuje kakvo je stvarno stanje stvari, bez obzira na to da li mu lično odgovara ili ne odgovara - poručio je Vuković.

Nije dobar rezultat kad nastavnik ima 15 ili 20 negativnih ocjena u odjeljenju, poručuje on i dodaje to ne može biti dobar rezultat nigdje, a naročito ne u osnovnoj školi.

- U osnovnoj školi ukoliko se desi da je u nekom odjeljenju 50 odsto negativnih ocjena, tu definitivno postoji kvar u vaspitno obrazovnom procesu i mora neko reagovati. A, u srednjoj školi baš i ne mora biti toga, jer zavisi od toga šta mi dobijamo što se tiče potencijala i kvaliteta znanja iz osnovne škole, naročito na prvoj godini. Kod nas u srednjoj školi se dešava da iz nekih predmeta, nažalost, iz godine u godinu imamo problema i već na startu se suočavamo sa oskudnim znanjem učenika koji su upisali našu školu - istakao je Vuković.

Kvalitetna interakcija nastavnika i učenika je obaveza, navodi on.

- Nije ocjenjivanje samo sebi cilj, odnosno svrha, nego da dolazi nekako sporedno, a onaj nastavnik koji uspije da ocjenu ostavi po strani i da je ona gotovo  neprimjetna i da ne vrši nikakav pritisak na učenika, onda je taj nastavnik uspio. On će dobiti kvalitet znanja i njegov rad će biti kvalitetan. Tada će svi biti zadovoljni - i učenici i nastavnici i roditelji. Biće zadovoljni čak i oni učenici koji ne postignu neko posebno znanje, odnosno ne dobiju neke bolje ocjene jer to neće biti zbog kvaliteta komunikacije i odnosa nastavnika prema njima - zaključio je Vuković.