UBRZAJ: Odgovornost prema prošlosti kao temelj pravedne budućnosti

Suočavanje sa prošlošću i odgovoran odnos prema događajima koji su oblikovali naše društvo predstavljaju ključne preduslove za uspješan proces tranzicione pravde i ukupne demokratizacije. Bez utemeljenja u činjenicama i dosljednog pristupa svih društvenih aktera - od donosilaca odluka i institucija, do medija - rizikujemo da prostor narativa o prošlim sukobima prepuštamo manipulacijama i zaboravu. Uprkos tome što bi ove procese trebalo da predvode institucije, danas ih najvećim dijelom nosi civilni sektor, poručeno je na matine razgovoru „Ko i kako priča o prošlosti?“, održanom u okviru 16. Crnogorskog festivala o ljudskim pravima UBRZAJ 2025, koji je organizovao Centar za građansko obrazovanje (CGO).

Sa Sabinom Talović, mirovnom aktivistkinjom, Ervinom Dabižinović, koordinatorkom u Centru za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, Milenom Perović Korać, glavnom i odgovornom urednicom nedjeljnika Monitor, i Dušanom Pajovićem, aktivistom, razgovarala je Maja Marinović, saradnica na programima u CGO-u.

Sabina Talović je ukazala na razlike u tome koliko okruženje oblikuje aktivističku borbu za istinu i pravdu, ističući da suočavanje s prošlošću nije jednako zahtjevno u svim sredinama.

„Dolazim iz Pljevalja i u takvim sredinama je nevjerovatno teško istrajavati u borbi za pošten odnos prema našoj skorašnjoj prošlosti i počinjenim zločinima. To je mnogo teže nego u većim i otvorenijim gradovima, poput Podgorice. Uprkos svemu što sam prošla, a nije bilo nimalo lako sve ove decenije, nikada nijesam posumnjala da je ta borba važna i da je moramo voditi“, naglasila je Talović, osvijetljavajući i ličnu cijenu aktivizma kroz konkretne primjere, koji su uključili i dio njenog rada sa migrantima iz ratom zahvaćenih područja.

Posebno je naglasila odgovornost prema mladima, koji se danas suočavaju sa naslijeđem koje nijesu stvorili.

„Na njihovim leđima je praktično cijela hipoteka prošlosti, a mnogi od njih nijesu bili ni rođeni kada su se zločini 90-ih dešavali - i to u njihovo ime“, istakla je ona, upozoravajući da se ne smije očekivati da mladi nose teret za koji ih niko nije pripremio.

„Izazovi su danas ogromni, možda i veći nego ranije, ali upravo zato moramo ostati solidarni, istrajni i principijelni“, zaključila je Talović uz poruku da se mora, uprkos pritiscima, nastaviti borba za istinu i ljudsko dostojanstvo.

Ervina Dabižinović cijeni da je suočavanje s prošlošću održivo samo ako postoji jasan, institucijama utemeljen okvir činjenica na kojem društvo može da gradi zajedničko razumijevanje.

„Prošlost je uvijek ono što biramo da pamtimo. Ali ako nemamo sistem utvrđenih činjenica koje ulaze u obrazovanje, onda zapravo ne govorimo o prošlosti – govorimo o ličnim interpretacijama, o paralelnim ‘istinama’ koje nas dodatno dijele i guraju unazad“, kazala je ona.

Dabižinović je podsjetila da institucionalni proces suočavanja s prošlošću u Crnoj Gori nikada nije dobio stvarnu formu ni snagu i da nedostaje mehanizam koji bi bio nezavisan, kredibilan i dovoljno stabilan da ove procese vodi dugoročno, bez političkih pritisaka i selektivnog pristupa.

„Mi nemamo političku volju. Godinama se izbjegava odgovornost i odbija da se da prostor istine činjenicama. A dokle god izostaje politička volja, izostajaće i institucionalna posvećenost“, poručila je ona.

Naglasila je i da ovakvo stanje posebno pogađa mlade, koji odrastaju u ambijentu punom rupa, prećutkivanja i zamagljenih narativa.

„Tek kad se istinski suočimo sa prošlošću – ne formalno, ne deklarativno, nego suštinski – moći ćemo da proizvodimo znanje koje mladima daje jasnu, tačnu i odgovornu sliku o tome šta se dešavalo. A bez tog znanja, oni ostaju taoci tuđih grešaka“, zaključila je Dabižinović, upozorivši da društvo koje ne uči iz prošlosti rizikuje da je ponovi.

Sličnog stava bio je i Dušan Pajović, koji je naglasio da se ključne prepreke u suočavanju sa prošlošću u Crnoj Gori stvaraju „od vrha ka dnu“, prije svega od strane političkih elita koje decenijama oblikuju narativ o devedesetim.

„Zbog takvog pristupa, šira javnost nikada nije dobila kompletne i provjerene informacije o ratovima devedesetih. To se vidi u javnim nastupima, u svakodnevnom govoru, pa čak i u školskim udžbenicima“, ukazao je on, ističući da se prostor znanja namjerno ostavlja nedorečenim.

Pajović je ocijenio da se i opozicija i vlast na različite načine doprinose ovom stanju.

„Opozicija izbjegava ulazak u detalje jer nastoji da spere teret sopstvenog saučesništva - bilo kroz ćutanje, bilo kroz aktivno učešće u tom periodu. Istovremeno, dio vlasti i danas slavi i njeguje ideologiju koja je te ratove i proizvela“, rekao je on.

Takav raskorak, kako je dodao, proizvodi generacije mladih koji odrastaju bez ključnih znanja o nedavnim zločinima.

„Zato danas imamo mlade koji ne znaju da je određeni logor bio udaljen svega nekoliko sati vožnje od njihovih domova, ili da se u njihovom gradu dešavao progon drugih i drugačijih. To je direktna posljedica institucionalnog ćutanja i političkih rovova koji se i dalje održavaju“, zaključio je Pajović.

Milena Perović Korać je mišljenja da mediji ne smiju biti produžena ruka političkih interesa niti megafoni ideologija iz devedesetih, iako, kako je navela, značajan dio medijskog prostora danas upravo tako funkcioniše.

„Mediji ne treba da budu poligon za političke obračune niti platforme za recikliranje starih ideologija, a ipak mnogi to danas jesu. Time se ne samo iskrivljuje slika prošlosti, već se selektivno oblikuje i naše sadašnje razumijevanje“, istakla je ona.

Posebno je naglasila da se novinarska odgovornost ne može svoditi na prenošenje verzija istorije koje odgovaraju određenoj vlasti, opoziciji ili interesnoj grupi.

„Moramo insistirati na činjenicama o prošlosti, ali i o onome što se dešava danas, bez selekcije, bez prilagođavanja i bez političkih filtera. Jer i ovo vrijeme koje živimo vrlo brzo će postati prošlost o kojoj će generacije nakon nas morati imati jasan, dokumentovan uvid“, pojasnila je Perović Korać.

Kako je dodala, samo mediji koji ne pristaju na manipulaciju mogu doprinijeti društvu koje se zasniva na znanju, odgovornosti i kulturi sjećanja, a ne na strahu, propagandi i prećutkivanju.

Ovo je pratila, u Crnogorskoj kinoteci, crnogorska premijera filma „Potpuno različito, skroz isto, italijanske rediteljke Marijane Đorđe Marćezini, koji kroz autentičan dokumentarni izraz daje portret Sabine Talović, koja je nakon projekcije razgovarala sa publikom.

Događaji su organizovani u okviru CGO projekta „Razumijevanjem prošlosti do izgradnje povjerenja i tranzicione pravde”, koji je omogućen kroz regionalni program Podrška EU izgradnji povjerenja na Zapadnom Balkanu, koji finansira Evropska unija i sprovodi Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP). Izraženi stavovi su isključiva odgovornost sagovornika/ca i ne odražavaju nužno stavove CGO-a, EU-a ili UNDP-a.