Radulović: Ustavni patriotizam kao odgovor na etnofederalizaciju

Crna Gora ima dobar ustavni akt, koncipiran na modelu savremenog njemačkog konstitucionalizma koji afirmiše građansku državu i u tom pogledu svaka intevencija ka etnofederalizaciji je ne samo opasna za koheziju države i društva, već platforma za neka buduća ponavljanja dešavanja iz bliske ex Yu prošlosti, kaže u intervjuu portalu Standard, Predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore prof.dr Branislav Radulović. On je mišljenja da je potreba dijela desno orjentisanog političkog spektra da Crnu Goru uvede u model „zajednice naroda“, tj. da dodatno politički etnofederalizuje Crnu Goru, a to je stoga direktan put u „bosanizaciju“ crnogorskog društva.

Kako bi opisali trenutnu situaciju u ukupnom crnogorskom društvu?

RADULOVIĆ: Crna Gora ulazi u svojevrsnu „terminalnu fazu“ koja bi se mogla opisati čuvenom formulacijom -„od sjaja do očaja“. U rasponu između ova dva antipoda, ostvaruje se nesporan, primarno formalni napredak u EU integracijama, dok se unutrašnji pravni poredak, sistem vrijednosti, ekonomski parametri, socijalna i društvena kohezija drastično devastiraju i pokazuju, već sada, opasne znakove devijacije.

Da li najnoviji slučajevi postupanja policije i pravosudja u predmetu „Medenica“ ulivaju osjećaj pravne sigurnosti?

RADULOVIĆ: Pravna sigurnost je kolektivni osjećaj jedne zajednice da su svi jednaki pred zakonom, da država obezbjeđuje funkcionalan pravni poredak i da unutar tog poretka sve institucije rade svoj posao, saglasno svojoj nadležnosti. Zato se i kolokvijalno koristi termin uređeno društvo ili uređena država.

Najnovija ponašanja dijela nosioca javnih ovlašćenja više upućuju na „neuređenu državu“ u kojoj nema odgovornosti, jasne podjele nadležnosti i gdje se na svaki problem ili vidan propust u vršenju nadležnosti odgovara obećavanjem donošenja „novih zakona“.

Stoga ukupna javnost sa pravom upozorava na već sada nepodnošljiv „rijaliti“, usljed kojeg sa  javne scene nestaje ozbiljan dijalog na ozbiljne teme i dominiraju akteri koji, pored činjenice da imaju vrlo skromna ili sporna obrzovanja imaju prenaglašenu ambiciju, a višak ambicije i manjak kompentencija vodi u propast, kako na ličnom tako i na kolektivnom planu.

Koliko je moguće u tom ambijentu zagovarati evropsko društvo u Crnoj Gori?

RADULOVIĆ: Evropske integraciju su istorijska šansa ove generacije Crnogoraca svih identiteta i svih osjećanja, uvjerenja i posebnosti. Prilika da se postane 28 članica najprosvećenije i progresivnije zajednice država nikada nije bila otvorenija nego sada, primarno zahvaljujući geopolitičkim prilikama i trenutnoj politici Brisela.

Istovremeno, na domaćem planu, EU integracija sve više postaju mantra, poštapalica i floskula bez sadržaja. Klerikalno društvo, društvo bez insitucionalne odgovornosti, bez povjerenja u pravosudne i tužilačke organe, sa prenaglašenom partitokratijom i partijskim zapošljavanjem, vrlo lošom fiskalnom politikom i u konačnom društvo sa „političkim elitama“ koje su za zadnjih 35 godina ispod nivoa obrazovanja i političke kulture svih prethodnih, nije društvo „evropskih vrijednosti“.

Dodatno, dolazi do pada društvenog uticaja Univerziteta i ukupne akademske zajednice, strukovnih organizacija, sindikata, NVO i civilnog društva, pa se tako stiče utisak kao da je u finalu „priče“ došlo do zasićenja izvornog evropskog materijala, dok na drugoj strani populisti i dogmate sve više zauzimaju javni prostor.

Pritom,  mora se primjetiti i da oficijelna EU politika prema Crnoj Gori kao da je samo fokusirana na formu bez želje da cijeni sadržaj unutrašnje crnogorske supstance. U tom ambijentu mora se „probuditi“ izvorni i autentični proevropski supstrat društva i jače se povezati i pozicionirati na javnoj sceni.

Koliko Udruženje pravnika može uticati da se mijenja stanje u društvu?

RADULOVIĆ: Udruženje pravnika, kao stukovna organizacija, ima nesporno svoj dio odgovornosti i obaveznosti prema procesu „evropeizacije“ društva. Primarno dužni smo jasnim i preciznim rekacijama na sve devijacije ukazivati na iste, otvarati i afirmisati društveni dijalog koji je potpuno zamro i artikulisti teme u javni psrostor koje su sadržinske prirode.

U domenu svoje moći Udruženje, primarno, u formatu Ius Foruma, otvara stručne i aktelne teme, pa je tako naredni Forum posvećen ustavnim temama.

Međutim, sa druge strane brine činjenica da oficijelna vlast nije našla model kvalitente komunikacije sa civilnim društvom i strukovnim organizacijama i po tom pitanju ovo je jedna od najzatovrenijih administracija. Tako npr. Udruženje pravnika nije član Savjeta za vladavinu prava i ako to tijelo broji preko 15 članova. Dodatno sve je manje, pritom obaveznih, javnih rasprava na tekstove prijedloga zakona, a posljednji primjer apela 18 nevladinih organizacija i udruženja povodom zakona iz oblasti bezbjednosti kao da ne dopiru do Krađorđeve ulice, niti predlagač ima potrebu da ostvari kontakt i razmotri primjedbe.

Stoga, ostaje potreba da se javno djelovanje Udruženja pojača, posebno u svijetlu javne reakcije na tekuću zakonodavnu aktivnost i zatvaranje poglavlja 23 i 24.

Nedavno je Udruženje pravnika doatno otvorilo pitanje nedonošenja Zakona o Vladi. Da li imate povratinh informacija?

RADULOVIĆ: Udruženje je sa svoje strane pružilo ekspertsku pomoć još za vrijeme prethodnog saziva Vlade i na taj tekst je obezbjeđena ekspertiza Venecijanske komisije i EK. Od tada do danas taj zakon je u nekom čudnom „lavirintu“ i stiče se utisak da će Crna Gora i dalje ostati jedina država u regionu bez zakonskog uređenja najdominantnije grane vlasti – izvršne.

Da li se razlog nedonošenja Zakona o Vladi nalazi u činjenici da Crna Gora ima najglomazniju vladu u Evropi?

RADULOVIĆ: Bilo koji razlog te ili druge prirode upravo pojačavaju potrebu da se zakonskim tekstom uredi čitav niz pitanja u pogledu rada izvršne grane vlasti i da saglasno dobijenim preorukama VK i Evropske Komisije ovaj zakon donese prije prvih narednih parlamentarnih izbora. U protivnom, postoji ozbiljna opasnost da i naredna administracija iskoristi činjenicu nepostojanja ovog zakonskog teksta i generiše novi saziv vlade ne po modelu strukture bazičnih resora i potreba javnih politika već paricijalnih potreba političkih konstinuenata te, nove vlade.

Pored insistiranja EU da se „zamrznu“ identitetska pitanja iz dijela desničarskih partija zagovara se promjena Ustava, ističu se različite zastave na držanim objektima i podgrijava identitetska retorika. Šta to govori?

RADULOVIĆ: Ustavne promjene su jedno od najkompleksnijih pitanja i po definiciji, u ozbiljno uređenim društvima, taj posao se povjerava, pored odgovarajućem tijelu parlamenta i poznavaocima ustavne materije. Međutim, ovdje se ne radi o potrebi ustavne nadrgardnje postojećeg teksta Ustava već primarno o „zauzimanju pozicija“ pred nadolazeće izbore. Taj pristup kontaminira stručnu raspravu o ustavnim promjenama, koje se neminovno moraju sprovesti pred ulazak Crne Gore u EU.

Danas, treba istaći, postoje tri tačke oko kojih postoji saglasje u stručnoj javnosti u dijelu ustavnih promjena i taj dio aktivnosti bi se mogao vrlo lako i bez bilo kavih „potresa“ brzo i jednostavno sprovesti.

Nažalost, u dijelu političke strukture, primarno desno orjentisane, nema neophodno potrebne doze ustanog patriotizma, već se konstantno forsira primitivni narativ nacionalnog „patriotizma“, koji je u osnovi vrlo partikularan i intersno obojen. Iz tog razloga Udruženje pravnika se ne upušta u tu vrstu „polemike“, jer ona je pogonsko gorivo za vodjenje prevaziđenih politika iz devedesetih godina prošlog vijeka, koja je samo donijela sukobe, razaranja i nazadovanje društva.

Zagovornik ste ustavnog patriotizma. Da li je moguć taj koncept u Crnoj Gori?

RADULOVIĆ: Apsolutno jeste jer naš ustavni akt upravo je koncipiran na modelu građanske države, države u kojoj crnogorski državljani su nocioci suvereniteta i modelu države gdje ne postoji supremacija jednog naroda. Činjenica da za razliku od drugih država u regionu Crna Gora nije država „naroda“ već država građana, modelu ustanog patriotizma daje punu afirmaciju.

Crna Gora u tom pogledu ima dobar ustavni akt, koncipiran na modelu savremenog njemačkog konstitucionalizma, i svaka „intevencija“ ka etnofederalizaciji je ne samo opasna za koheziju države i društva već platforma za neka buduća ponavljanja dešavanja iz bliske ex Yu prošlosti.

Potreba dijela desno orjentisanog političkog spektra da Crnu Goru uvede u model „zajednice naroda“ tj. da dodatno politički etnofederalizuje Crnu Goru, treba jasno upozoriti je direktan put u „bosanizaciju“ crnogorskog društva.

Nedavno ste najavili naučni skup sa CANU oko obilježavanja 230 godina do donošenja prvog zakonodavnog akta „Stege“. Koje su aktivnosti u toku?

RADULOVIĆ: Pored potrebe obilježavanja izuzetno vrijednog jubileja 230 godina od donošenja „Stege“, zakonodavnog akta iz 1796 godine, to je i prilika da se ovaj u pravni dokumenet sagleda i u svijetlu današnjih društvenih zbivanja. Primarno sa stanovišta potrebe integracije duštva, vladavine prava, obuzdavanja samovolje, definisanja prioriteta, kapacitivnosti da se odupre spoljnim uticajima, etičkih vrijednosti današnje crnogorske pravne i ukupne zajednice.

Naučni skup je zakazan za posljednju nedjelju aprila t.g. i već sada formirani Organizacioni odbor intezivno radi na programskom sadržaju skupa i definisanju učesnika. Posebno želim da istaknem da će skup biti otvoren za ukupnu crnogorsku pravničku javnost, cijenieći ne samo značaj teme već i potrebu integrisanja crnogorske pravničke zajednice oko ovako vrijednog jubileja.