Omladina Crne Gore predvodi borbu za odgovornu i pravičnu državu

U Crnoj Gori današnja generacija studenata redefiniše pojam građanske odgovornosti. Studentski pokret „Kamo śutra“, koji već nedjeljama organizuje proteste i blokira saobraćajnice, digao je glas ne samo protiv pojedinačnih političara, već i protiv sistema i institucija koje je zarobila aktuelna vlast. 

Njihovi zahtjevi su jasni, traže odgovornost za nefunkcionisanje institucija države Crne Gore, posebno urušenog sektora bezbjednosti i odgovornost za politike zbog kojih su građanima narušena osnovna prava.

Studenti nijesu anarhisti, njihova poruka je izrazito pro-građanska. Ne traže haos, već funkcionalnu državu, bezbjednost i pravdu. Ipak, uprkos ozbiljnosti njihovih zahtjeva, premijer Milojko Spajić nije do sada pružio zadovaljavajući odgovor, što stvara sve veće nezadovoljstvo, ne samo radom ministra policije Šaranovića i potpredsjednika Vlade Bečićem, nego sve više i samog premijera.

U središtu studentskog, ali i građanskog nezadovoljstva je borba za budućnost Crne Gore. Nasuprot tome je vlast, odnosno ono što sociolog Stiven Lukes (Steven Lukes) naziva trima dimenzijama moći: donošenje odluka, postavljanje agende i ideološki uticaj. 

Ova tri stuba moći se nemilosrdno koriste od strane vladajućih elita u Crnoj Gori, koje su pod uticajem Crkve Srbije i A. Vučića. Mediji kojima se upravlja za račun interesa iz Srbije, koji imaju značajan uticaj u Crnoj Gori, podržavaju nametanje kulturnog i ideološkog modela koji prijeti da potisne crnogorski identitet. Ova vrsta fabrikovane moći oblikuje društvene norme i percepcije, otežavajući Crnoj Gori da afirmiše svoju političku nezavisnost i građanski identitet.

Vladajuće strukture koristeći medije i instrumente vlasti kontrolišući narativ - odlučujući koje teme zaslužuju pažnju, dok istovremeno potiskuju sve ono što im u ovom trenutku ne odgovara, a dopuštaju da spoljni interesi usmjeravaju nacionalne prioritete. Studentski protesti remete ovaj proces, primoravajući da se u nacionalnu raspravu uključe dugo ignorisani zahtjevi, poput obezbjeđivanja sigurnosti za sve građane, strožija regulacija vatrenog oružja i pravo na pravedno društvo za sve.

U tom smislu zahtjevi studenata nijesu samo vezani za bezbjednosnu reformu, već i povraćaj kontrole nad budućnošću društva. Strah vladajućih partija je opravdan, studenti ruše temelje njihove autoritarne moći - poslušnost i institucionalnu kontrolu. Mobilizacijom javnog otpora, oni potkopavaju taj temelj. Širenje solidarnosti u gradovima poput Nikšića, Bara, Budve i Kotora, pokazuje da podrška pokretu raste, čime se ugrožava monopol vlasti. Postaje jasno da oni nijesu jedini koji imaju politicki legitimitet.

Put do reformi, ipak, neće proteći bez otpora. Moguće je da će vlast posegnuti za represivnim mjerama, slično kao u Srbiji, što se inače često dešava kada se režimi osjete ugroženim. Istraživač Kurt Šok (Kurt Schock) upozorava da, iako represija može privremeno obeshrabriti proteste, ona može i proizvesti suprotan efekat - ujediniti i radikalizovati do tada pasivne pristalice. Ukoliko vlast pokuša silom da zaustavi proteste, rizikuje da dodatno ojača sam pokret.

Borba za pravednu Crnu Goru, takođe, predstavlja otpor dugogodišnjim ekonomskim i socijalnim mehanizmima kontrole koji održavaju nejednakost na svim nivoima društva. U slučaju Crne Gore, to su mala i velika korupcija, nepravde pri zapošljavanju, nejednakost pred sudovima, zemlju vode ljudi sa lažnim diplomama…

U narednom periodu ključnu ulogu za pokret imaće strateška komunikacija. Studenti moraju nastaviti da se suprotstavljaju dezinformacijama koje šire i vlast i mediji povezani sa inostranim interesima. Društvene mreže i nezavisni mediji pružaju im priliku da pošalju jasnu i široko dostupnu poruku. Oni ne smiju, a izgleda i da neće odustati. Njihove kreativne taktike i simbolične akcije stvaraju kontratežu narativu koji forsiraju botovi vladajućih partija imediji povezani sa Srbijom. Oni promovišu viziju Crne Gore zasnovanu na građanskom identitetu, pravičnosti i nacionalnom dostojanstvu.

Crna Gora se nalazi na raskrsnici. Ovi protesti nijesu samo posljedica trenutnog sloma institucija države Crne Gore, već i mnogo značajnijeg pitanja ko će definisati i odlučivati o budućnost zemlje. Studenti iz pokreta „Kamo śutra“ pokazuju izuzetnu hrabrost, suočavajući se sa centrima moći i spoljnom manipulacijom. Njihov pokret inspiriše i poziva sve građane Crne Gore da se bore za demokratiju i budućnost države.

Demokratija se ne poklanja - ona se gradi i brani. Omladina na ulicama Podgorice i drugih gradova Crne Gore danas stvara tu budućnost, blokadu po blokadu. Crna Gora, region a i Evropska Unija moraju dobro obratiti pažnju na crnogorsku omladinu.