Martinović: ,,Stanić, stoljeće” su i brilijantna Vojova razmišljanja, opservacije, o umjetnosti, o životu uopšte

To nije kao neki komemorativni rad, već jedan film u kojem možete da uživate slušajući te brilijantne Vojove opservacije, koje traže vrijeme. Imao sam poruke, koje sam dobijao posle filma gdje ljudi kažu da cijeli dan razmišljaju o stvarima koje je tu Vojo rekao, a s druge strane da se smijete zanimljivim anegdotama o Voju, i govori jedna fantastična reprezentacija iz umjetnosti, iz drugih oblasti, na prostoru Jugoslavije, tu su Šerbedžija, tu je Kadijević, Emir Kusturica, Duško Vujošević, Radmila Vojvodić, Branko Baletić - kazao je u emisiji Srećan dan, na Televiziji E, reditelj Andro Martinović.

Na dan kad je prije 101 godinu rođen veliki crnogorski umjetnik slikar Vojo Stanić, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti upriličila je projekciju dokumentarca koji govori o njemu, i njegovom djelu, u pitanju je film ,,Stanić, stoljeće”, koji je režirao Andro Martinović.

Film je konkretna umjetnost, kaže Martinović, i zahtjevno je napraviti vrstu filma koji se bazira na arhivskim materijalima, a koncept za koji se opredijelio praveći film o slikaru Voju Staniću je zanimljiva i hibridna forma.

- Tragao sam za Vojovim intervjuima tokom par decenija, i naišao na jednu zanimljivu radijsku arhivu u Radio televiziji Crne Gore, i nešto malo video materijala, s obzirom da je on bio tip koji nije volio mnogo da se izlaže javnosti. Ta njegova briljantna razmišljanja, opservacije, o umjetnosti, o životu uopšte, sam dovodio u vezu sa određenim materijalima i sa njegovim slikama, i taj dio jeste bio jako zahtijevan, i dugo smo na tome radili, dosta sam i o tome razmišljao, ali i uživao. Moji su saradnici u jednom trenutku rekli da ja namjerno odlažem kraj filma da bismo stalno nešto radili, i da bismo se duže bavili Vojom - rekao je Martinović.

Drugačiji je proces od stvaranja igranog filma, objašnjava Martinović, jer je na filmu o ,, Stanić, stoljeće” radio mali krug ljudi ali sa posvećenošću i velikom ljubavlju.

- Ja sam imao i lične razloge da se bavim Vojom, i ono što sam osjećao kao jednu dozu pritiska je kako da napravim film o tako brilijantnom čovjeku, pošto nijesam želio da radim klasičan biografski film, tražio sam neki model u kom će taj film ličiti na Voja, i na način na koji je on stvarao svoje slike - istakao je Martinović.

Vojo Stanić je bio izuzetan čovjek, podsjeća Martinović, i prisjeća se da je slikar i o najobičnijim stvarima govorio jako zanimljivo, čak i kad bi govorio o vremenskim prilikama ljudi bi slušali kao najuzbudljiviju priču.

- Bilo je bitno da nešto od tog duha prenesemo na film, i, čini mi se, da oni koji su gledali, koji su znali Voja, da im se dopalo da smo u tome uspjeli - poručio je Martinović.

CANU je svoje programe započela projekcijom filma ,,Stanić, stoljeće”, monografijom i prikazom radova Voja Stanića, čime su zaokružili program koji je posvećen Staniću, jer je, podsjeća Martinović, prošle godine bila retrospektivna izložba.

- Objavljena je i Monografija o njemu, jedna u nizu, a svaka je zanimljiva i drugačija, a onda je došao ovaj film koji smo mi radili tokom prošle godine, on je, zapravo, premijeru imao u CNP-u krajem decembra prošle godine, ali mi je onda palo na pamet, pošto sam bio na neki način u obavezi Akademija je inicijalno podržala taj projekat, da ga prikažemo i tamo. Predložio sam da to bude 3.februar dan kada je Vojo rođen, jer taj film jeste u slavu njegovog života i djela - zaključio je Martinović.