Jovanović: Saznaće se ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje

Kaćuša Krsmanović

Kompletna dokumentacija o okolnostima smrti bogoslova u Crkvi Srbije Milića Blažanovića, u Manastiru Papraća kod Zvornika (BiH) u maju 1999. godine, dostavljena je na međunarodnu forenzičku analizu – kazao je Portalu ETV bivši đakon ove vjerske zajednice Bojan Jovanović koji se godinama bori da užasavajući slučajevi pedofilije u Crkvi Srbije dobiju sudski epilog.

On je kategoričan da je Blažanović od 1997. godine bio žrtva silovanja i seksualnog iživljavanja tadašnjeg vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija Kačavende i da se tada devetnaestogodišnji mladić nije ubio, kako je to saopštila zvanična istraga, već da je surovo ubijen.

AUTORITET - PARAVAN ZA DUGOTRAJNO ZLOSTAVLJANJE

- Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja paradigmatičan primjer načina na koji institucionalna zatvorenost i autoritet mogu da posluže kao paravan za dugotrajno zlostavljanje i nasilje. Prema raspoloživoj dokumentaciji, dijete je duži vremenski period bilo izloženo kontinuiranom psihičkom pritisku, izolaciji, ponižavanju i seksualnom zlostavljanju, što je stvorilo stanje potpune zavisnosti, straha i nemogućnosti da potraži pomoć – kaže Jovanović.

BRUTALNI SILEDŽIJA: Vasilije Kačavenda

Dokumentacija koja je proslijeđena na forenzičko vještačenje, dodaje on, obuhvata i svjedočenja, interne zapise, vremenske linije događaja, kao i materijalne tragove koji omogućavaju rekonstrukciju posljednjih dana i sati života đeteta.

- Upravo takva rekonstrukcija razotkriva pokušaje prikrivanja, propuste u reagovanju odgovornih lica i moguće saučesništvo kroz ćutanje ili pasivnost. Upućivanje predmeta na nezavisno forenzičko vještačenje i uključivanje međunarodnih institucija predstavlja presudan trenutak, jer se time slučaj izmješta iz okvira lokalne kontrole i institucionalne samoodbrane. Standardi koji se primjenjuju u saradnji sa međunarodnim istražnim tijelima omogućavaju da se svaki dokaz obradi prema jasnim protokolima, čime se sprječava selektivno tumačenje ili odbacivanje nepovoljnih nalaza – ističe Jovanović.

U ovakvim slučajevima, kaže on, forenzika ne razotkriva samo neposrednog izvršioca, već i širi sistem odgovornosti: ko je znao, ko je morao znati, i ko je svjesno odlučio da ne reaguje.

FORENZIKA – GLAS ĐETETA KOJE VIŠE NE MOŽE DA GOVORI

- Upravo ta dimenzija čini ovaj slučaj posebno teškim i društveno relevantnim. U situaciji u kojoj je žrtva ubijena, forenzički dokazi postaju njen jedini glas. Oni svjedoče o trpljenju, vremenu, mjestu i načinu nasilja, ali i o okolnostima koje su omogućile da se ono nastavi. Zbog toga forenzičko vještačenje u ovom slučaju nije samo dokazni postupak, već i moralna obaveza - prema djetetu, ali i prema potencijalno drugoj djeci koja bi mogla biti izložena istom obrascu nasilja – naglašava Jovanović.

Ako se ovaj slučaj sagleda kroz Maslovljevu hijerarhiju potreba, objašnjava on, jasno je da su đetetu bile uskraćene najniže i najosnovnije potrebe: fizička sigurnost, zaštita i osjećaj da nije ugroženo.

Manastir Papraća u Bosni i Hercegovini (Photo: Dokumentovano.ba)

- Kada dijete bude ubijeno u okruženju koje bi po definiciji trebalo da garantuje sigurnost i brigu, dolazi do potpunog sloma sistema vrijednosti, ne samo pojedinačnog već i društvenog. Slučaj ubistva djeteta u manastiru SPC predstavlja test zrelosti institucija i društva u cjelini. Forenzičko vještačenje je jedini mehanizam koji može da presiječe lanac poricanja, relativizacije i institucionalne zaštite počinilaca. Istina utvrđena dokazima nije čin osvete, već preduslov pravde i minimalni uslov da se spriječi ponavljanje ovakvih zločina. Društvo koje ne dozvoli da forenzika govori u ime najranjivijih prihvata saučesništvo; društvo koje insistira na dokazima bira odgovornost, čak i kada je istina teška i razorna – zaključio je Jovanović.

INTERPOL ISTRAŽUJE ZLOČIN

Bivši đakon Crkve Srbije Bojan Jovanović duže od decenije pokušava da dokaže da je Blažanović brutalno ubijen.

U maju prošle godine je na zahtjev Interpola, o čemu je Portal ETV pisao, dao izjavu u beogradskoj policiji, kada je iskazao nadu da će uznemirujuće informacije koje decenijama zataškavaju Crkva Srbije i pravosudni organi u Srbiji i Bosni i Hercegovini o užasavajućim slučajevima pedofilije u ovoj vjerskoj zajednici konačno biti rasvijetljene.

Prema zvaničnoj verziji, kako smo pisali, tada 19-ogodišnji Blažanović ubio se u svojoj sobi u Manastiru Papraća improvizovanom bombom. Nezvanično – njegovo svirepo ubistvo organizovao je tadašnji vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije Kačavenda, kako bi prikrio zločin višestrukog silovanja kojem je izložio ovog bogoslova, u svome dvoru u Doboju, u periodu od 1997. do 1999. godine.

Milić Blažanović(Photo: Dokumentovano.ba)

U to vrijeme, pisali smo, Jovanović je služio upravo kod Kačavende, a nekoliko godina nakon zločina pred srpskim i BiH pravosuđem pokrenuo je više postupaka, ali uzalud. Uzaludni su ostali i pokušaji da privoli velikodostojnike ove vjerske zajednice da reaguju na pedofiliju.

U izjavi koju je 12. maja prošle godine dao inspektorima beogradske policije, ispričao je da je poznavao Blažanovića koji je bio bogoslov i koji je, kako je kazao, još kao dječak došao u manastir.

Svjedočio je da mu je svještenik koji je služio u manastiru ispričao kako su on i Blažanović poslije liturgije, kobnog dana, pošli u svoje sobe da odmore. Nedugo potom, kako je ispričao Jovanoviću, začuo je zvono na vratima, onda i korake, a ubrzo potom odjeknula je i eksplozija...

I Jovanović i ovaj svještenik napuštili su Manastir Papraća ubrzo poslije zločina, jer su znali da zvanična verzija nije tačna i da se Blažanović nije ubio, kako je glasila službena verzija, već je ubijen.

Kačavenda je penzionisan tek 2013, iako je Crkvi Srbije 2012. dostavljen video snimak na kojem se vidi kako seksualno opšti sa jednim dječakom. Tek kada su se u javnosti pojavili i drugi snimci on je penzionisan.

U junu 2024. godine episkop šumadijski Jovan odlikovao je Kačavendu ordenom šumaričkih mučenika?!

Jovanović je tvrdi da su Kačavendine seksualne zločine prikrivali i velikodostojnici Crkve Srbije u Crnoj Gori - pokojni poglavar ove vjerske zajednice u našoj zemlji Amfilohije Radović i aktuelni mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije Mićović.

Dokaze o slučajevima pedofilije i prikrivanju pedofilije u manastirima i crkvama u Crnoj Gori kojima upravlja Crkva Srbije Jovanović je dostavio i crnogorskom tužilaštvu.