Imeri: S novcem koji ide Institutu za fonetiku i patologiju govora u Beogradu mogli smo da napravimo konkretne stvari u Crnoj Gori

Godišnje se preko tri miliona eura izdvoji za liječenje djece sa autizmom na Institutu za fonetiku i patologiju govora u Beogradu, što je uzaludno i bespotrebno, jer nakon dugotrajnog boravka na Institutu, po povratku u Crnu Goru nema ništa. Novac je trebalo usmjeriti za izgradnju Instituta u Crnoj Gori i stipendiranje defektologa i logopeda - kazala je u jutarnjem programu "Budilnik", na Televiziji E, Sabina Imeri iz Fondacije ,,Ognjen Rakočević”.

Tokom prethodne godine Fond za zdravstvo je izvojio 14,3 miliona za liječenje djece van Crne Gore, a kada je riječ o djeci koja boluju od autizma najviše je izdvojeno za liječenje u Srbiji, tačnije u Beogradu na Institutu za fonetiku i patologiju govora.

- Prvi ostanak u Beogradu je tri mjeseca i to se, uglavnom, produžava, a jedino šta Fond pokriva to su troškovi na tom Institutu, a sve ostale snose apsolutno roditelji, od smještaja i boravka porodice u Beogradu. Zašto je uzaludno? Zato što taj boravak bude 3, 6 mjeseci, godinu dana, međutim, nakon povratka u matičnu zemlju, konkretno u Crnu Goru, ništa se ne dešava i onda ne postoji taj kontinuitet tretmana, tako da djeca kada se vrate samo stagniraju. Mislim da je bespotrebno zato što sa tolikim sredstvima koja izdvajamo godišnje mislim da možemo napraviti institut ovdje u Crnoj Gori, i to jako dobar institut, koji bi bio možda najbolji u regionu. Od 2016.godine, od kada postoji Centar za autizam, ta količina novca koja se od te godine do dana današnjeg izdvojila mi smo ovdje mogli da napravimo konkretne stvari, možda, počev od katedre za defektološki fakultet ovdje, ako ne katedru, a negdje smo i ranije apelovali da se bar stipendiraju studenti odavde, iz Crne Gore - rekla je Imeri.

Do sada je Crna Gora mogla da ima svršene i defektologe, logopede, tifologe, da su se studenti stipendirali, ističe ona, ali, kaže Imeri, nije bilo sluha.

- Primarni u radu sa djecom sa autizmom su defektolozi, a ne logopedi. Svi ti tretmani koje djeca imaju na Institutu za fonetiku i patologiju govora su svedeni na rad koji nije pristupačan za djecu sa autizmom. Sve te stvari koje postoje tamo smo mogli ovdje da usmjerimo, da ovdje imamo neki totalno drugačiji pristup, i konkretno taj institut nije za djecu sa autizmom. Negdje sam pročitala, u nekom izvještaju da je to za liječenje djece do 18.godine, što nije tačno, oni same ne žele da prime djecu preko 7 godina, konkretno ne djecu sa autizmom. To je bio slučaj sa mojim sinom, gdje je lično direktorica Instituta nazvala ovdje, u Podgorici, i rekla zašto šalju djecu sa autizmom preko sedme godine u taj Institut. Sve je to negdje da se roditelji vrte u krug, razdvajaju se porodice, djeca sa mamama, uglavnom, ostaju gore jako dug period, i kad vrate ovdje ne postoji ništa - naglasila je Imeri.

Neophodno je, smatra ona, usmjeriti sva sredstva u izgradnju instituta jer se mogu napraviti velike stvari.

- Pokrenuta je onlajn peticija za osnivanje regista djece i odraslih sa autizmom u Crnoj Gori, koju je pokrenuo otac Goran Laković iz udruženja ,,Niste sami” , i tada smo govorili da je velika potreba za tim registrom. Mi smo uključili i političke partije, nadajući se da ako usvojimo zakon da će taj registar konačno da zaživi. Međutim, Zakon je usvojen 2022.godine, o obaveznom usvajanju Registra, do dan danas se to nije desilo. Zašto? Ne znam! Taj registar je jako važan. Prošle godine je usvojena Strategija za rani razvoj i u izradi te Strategije su učestvovali Ministarstvo zdravlja, Institut za javno zdravlje i UNICEF. Ja ih javno pitam na osnovu čega su uopšte usvojili Strategiju, kako su znali koliko treba novca izdvojiti za tu Strategiju ako ne znamo koliki je to broj djece, ako se vode brojem kartona iz Centra za autizam, to je apsurd, zato što ne idu sva djeca u Centar za autizam, i konkretno on je samo za ranu intervenciju, do šeste godine, a šta nakon toga. Gdje su odrasli sa autizmom? Jedino imamo prepoznatljive osobe sa autizmom kroz obrazovni sistem, i to u glavnom u osnovnoj školi, a srednju školu jako rijetko ko upiše i završi. Ostali su neprepoznatljivi - zaključila je Imeri.